UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PRIOPĆENJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:  

 

Preminuo Ivan Nahtigal, bivši predsjednik SUH-a i vođa umirovljeničke borbe za povrat duga umirovljenicima 

 

     U Zagrebu je u srijedu poslije podne 1. srpnja o.g. preminuo Ivan Nahtigal, jedan od 40 utemeljitelja Sindikata umirovljenika Hrvatske 1992. godine, dugogodišnji potpredsjednik i drugi predsjednik SUH-a, te vođa umirovljeničke pobune za povrat duga umirovljenicima i koautor zakonskih propisa o povratu duga te provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. 

     Rođen je 9. studenog 1930. godine u Javorniku kraj Saborskog. Diplomirani je pravnik, koji je kao hrvatski kadar velik dio radnog vijeka proveo na poslovima pomoćnika ministra i doministra saveznog ministarstva za pravosuđe te kao zamjenik glavnog tajnika Predsjedništva SFRJ.

      Po povratku u Hrvatsku 1991. godine, pridružio se grupi umirovljenika i osnovao SUH. Nahtigal se osobito bavio promicanjem prava umirovljenika, te borbom za dosljednu primjenu hrvatskih zakona, te je osobito zaslužan za ostvarivanje brojnih prava za hrvatske umirovljenike (tzv. „dug“ umirovljenicima, dodatak na mirovine itd.). Niz godina bio je i član Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i Vijeća za socijalnu pravdu Ureda Pedsjednika Republike. Svojim djelovanjem ostvario je posebne zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota, osobito za umirovljenike i stariju populaciju,  za što je na prijedlog SUH-a  primio odlikovanje Reda hrvatskog pletera 2012. godine. 

     Ispraćaj pokojnika bit će u ponedjeljak, 6. srpnja 2015., u 10,55 sati na zagrebačkom Krematoriju.