Jamčite li da se javno zdravstvo izgrađeno novcima građana neće pretvoriti u privatno, nalik poznatom primjeru privatizacije društvenih poduzeća?
Sindikat umirovljenika Hrvatske proučio je tri predložena zdravstvena zakona – Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Iako naizgled postoje rješenja koja bi mogla donijeti poboljšanja u zdravstvena prava umirovljenika i starijih osoba, ostaju brojna otvorena pitanja.
Jačanje uloge domova zdravlja u koje bi se uvele i usluge liječnika specijalista i omogućilo ljudima starije životne dobi da se njihovom mjestu boravka približe sve zdravstvene usluge, dijagnostičke i terapeutske, svakako bi bio koristan smjer. No, ostaju brojna pitanja na koja se očekuju transparentni odgovori predlagača. Zabrinjava mogućnost totalne privatizacije zdravstva, poticanje razvoja du- alnog modela u kojemu javno zdravstvo gubi bitku, kao i smanjivanje prava osiguranika, osobito siromašnih i ranjivih skupina, poput umirovljenika.
Javno postavljamo pitanja u nadi da ćemo na hitnoj sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe – dobiti i odgovore.Hoće li mogućnost osnivanja stacionara u ustanovama za kućnu njegu dovesti do smanjenja nadzora nad skrbi o pacijentima?
SINDIKAT UMIROVLJENIKA JAVNO PITA:
1. Zašto se prijedlozi i izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju donose po hitnom postupku?
2. Da li točno da se ovim zakonima nastoji zaštititi javno zdravstvo, a ne provesti nova ili totalna privatizacija?
3. Hoće li doista pacijentima biti omogućeno dobivanje specijalističkih usluga u domovima zdravlja, gdje će im biti dostupnije, pa neće morati putovati do udaljenih bolnica i biti stavljeni na liste čekanja? To bi, navodno, rasteretilo bolnice, smanjilo liste čekanja i donijelo uštede za cijeli sustav zdravstva?
4. Hoće li se povećati udio koji Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) plaća privatnim zdravstvenim ustanovama u ukupnom budžetu, a koji sada iznosi samo 2-4 posto?
5. Zašto se ukida dosadašnje ograničenje od maksimalno 30 posto udjela koncesionara u domovima zdravlja, te prepuštate županijama samostalnu odluku o broju koncesionara?
6. Ako je takvo ograničenje funkcioniralo, kako onda da je već 75 posto ordinacija u 4 osnovne djelatnosti primarne zdravstvene zaštite (opća praksa, pedijatrija, ginekologija, stomatologija) u koncesiji?
7. Kako tumačite da su prošle godine liječnici koncesionari obavili više preventivnih i drugih pregleda, bez slanja pacijenata u bolnice?
8. Na koji bi način novim zakonom domovi zdravlja doista postali koordinatorima za zdravlje u zajednici, povezujući sve sudionike u zdravstvenom sustavu kako bi pacijent bio pravodobno i kvalitetno zbrinut, bilo da se radi o liječenju kod obiteljskog liječnika, bolnici, provođenju postupaka u domu pacijenta od strane patronažne sestre, njege ili fizioterapeuta, ili provođenju preventive, savjetovanja i koordinacije s ostalim resorima poput škola, vrtića, domova umirovljenika i socijalnih službi?
9. Predviđa li se rad privatnih bolnica? Neće li to s vremenom potaknuti socijalne nejednakosti u zdravstvu, što bi posebno ugrozilo siromašne umirovljenike? Može li se zdravstvo privatizirati, a da se to ne odrazi negativno na zdravlje građana?
10. Hoćete li uvesti rad u smjenama u svim javnim zdravstvenim ustanovama ili samo „plus“ inicijative?
11. Hoće li mogućnost osnivanja stacionara u ustanovama za kućnu njegu dovesti do smanjenja nadzora nad skrbi o pacijentima?
12. Neće li koncesijama prestati interes za ruralna područja, pa će se time ugroziti seosko stanovništvo? Tvrdite li da će HZZO i dalje za područja s manjim brojem stanovnika izdvajati dodatna sredstva kako bi liječnik na takvom području mogao ostvariti prihod tzv. standardnog tima?
13.Obično u slučajevima kad privatnici obavljaju poslove javnog zdravstva raste opasnost od nepotrebne zdravstvene potrošnje, korupcije i pojave negativnih zdravstvenih ciljeva. Kako ćete to spriječiti?
14.Zakonskim prijedlogom određuju se odgovorne osobe zdravstvenih ustanova (direktor, zamjenik direktora, poslovni direktor, medicinski direktor, pomoćnik direktora) te se propisuju uvjeti njihova imenovanja. Neće li se time umnožiti broj radnih mjesta po položaju?
15. Na navedene položaje ne mogu biti imenovane osobe koje su osnivači zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava za obavljanje zdravstvene djelatnosti, odnosno koje samostalno obavljaju privatnu praksu ili pružaju zdravstvene usluge izvan ustanove u kojoj su zaposleni. Mislite li s time stvarno dokinuti isprepletenost privatnog i javnog zdravstva na crno?
16.Hoće li transparentnije propisivanje i kontrola dopunskog rada liječnika, odnosno obavljanje privatne prakse izvan redovnog radnog vremena u javnoj zdravstvenoj ustanovi biti konačno riješeno i kako? Nije li ovo zapravo petrifikacija dvojnog rada liječnika, u javnom i privatnom zdravstvu?
17. Postoji li opasnost da se osnivanjem društava od strane HZZO-a polako privatizira npr. i dopunsko zdravstveno osiguranje i time ugroze zdravstvena ljudska prava starijih osoba?
18. Jamčite li da se neće uvoditi nove ili povećavati stare participacije? Ili smanjiti „košarica”?
19. Jamčite li da se dopunsko osiguranje za starije neće dodatno tržišno oblikovati te povisiti iznad 70 kuna?
20. Jamčite li da se javno zdravstvo izgrađeno novcima građana neće pretvoriti u privatno, nalik poznatom primjeru privatizacije društvenih poduzeća?