UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Povećalo: Prevareni i poniženi, zanemareni i zlostavljani

ZAVRŠILA KAMPANJA „ZAUSTAVIMO EKONOMSKU ZLOUPOTREBU STARIJIH OSOBA!“

     Sindikat umirovljenika Hrvat­ske je još u siječnju 2013. godine krenuo u otvorenu borbu protiv ekonomskog zlos­tavljanja starijih osoba, svjed­očeći kroz svoje Pravno savjeto­valište sve učestalijim prijavama slučajeva financijskih prijevara i ekonomske zloporabe, dijelom i uslijed recesije i bujanja siro­maštva. Uz tradicionalne prijeva­re korištenjem različitih pravnih oblika - oporuka, darovnih ili pro­dajnih ugovora, ugovora o doži­votnom uzdržavanju itd. - sve je češće zloporabljen i institut ugo­vora o dosmrtnom uzdržavanju, uveden 2006. godine.

     Sindikat je prije dvije godine i službeno uputio inicijativu Minis­tarstvu pravosuđa za izmjenu i dopunu Zakona o obveznim pra­vima, a odgovor Ministarstva je stigao u trenu i - bio je negati­van. Zatražili smo ukidanje dos- mrtnog uzdržavanja, te bitna po­boljšanja u doživotnom uzdrža­vanju. Obrazloženje Ministarstva je bilo nelogično: svi koji potpišu takve ugovore su punoljetni, pa imaju pravo potpisivati što hoće, pa i na svoju štetu. Još je nevje- rojatnije zvučalo obrazloženje kako je dosmrtno uzdržavanje postojalo i ilegalno, pa su oni sa­mo to legalizirali. Hoćemo li tako legalizirati i rad na crno, pa neki će plaćati doprinose, a neki ne­će? Hoćemo li prestati s borbom protiv zelenaštva ili mahinacija banaka, samo zato što su puno­ljetni ljudi prevareni, pa neka im bude?

     Sve veći broj prevarenih i poni­ženih umirovljenika postavio je pred SUH nove zadatke: pridobi- vena je podrška Ministarstva soci­jalne politike, te potom i Pučke pravobraniteljice, a kroz medije se nastoji senzibilizirati javnost, a osobito starije osobe, da nauče prepoznati prijetnju ekonomske zloporabe, iskorištavanja, ali i za­nemarivanja.

     SUH se lani prijavio na Natje­čaj za projekate u području zašti­te, poštivanja i promicanja ljud­skih prava, kojeg je 31. ožujka raspisao Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manji­na. U kategoriji „Prevencija i suz­bijanje različitih oblika nasilja u obitelji“, projekt je na iznenađe­nje i radost SUH-a dobio gotovo maksimalan broj bodova, pa iako je riječ o simboličnom iznosu od 20.000 kuna za razdoblje od 1. rujna 2014. do 30. travnja ove godine, projektni tim je pun sa­mopouzdanja krenuo u ovaj hra­bri pothvat. SUH je pridodao i svoje volonterske snage i novce kako bi kampanja u potpunosti uspjela.

     Tako je 1. rujna 2014. pokre­nut projekt „Zaustavimo zloupo­trebu starijih osoba“, u kojem su uz nacionalnu središnjicu SUH-a i Gradsko povjereništvo SUH-a Zagreba, kao izvršni partneri sudjelovale i podružnice SUH-a Pula, Osijek i Split.

     Osnovni cilj projekta bio je pri­donijeti poštivanju i zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj, osobito naj­ugroženijih kategorija starijih oso­ba, s naglaskom na žene izložene financijskom i materijalnom nasilju te nasilju u obitelji, osvijestiti jav­nost o neprihvatljivosti nasilja i diskriminacije starijih osoba te unaprijediti suradnju organizacija civilnog društva i državnih institu­cija na nacionalnoj i lokalnoj razi­ni.

     Koliko smo uspjeli ostvariti cilj sprječavanja financijskog i materi­jalnog zlostavljanja starijih osoba, osobito žena 65+? Cilj je ostvaren u mjeri koliko je to moguće ostva­riti jednim projektom, no sigurno je da je osnažio interes javnosti za prepoznavanje potrebe sprje­čavanja ekonomske zloupotrebe starijih osoba, što je vidljivo iz po­jačanog interesa medija, Ministar­stva socijalne politike i mladih, Ureda pučke pravobraniteljice itd.

     Koliko smo uspjeli informirati javnost o problemu financijskog i materijalnog zlostavljanja? Naš projekt „Zaustavimo zloupotrebu starijih osoba!“ imao je javni i me­dijski karakter, a dijelom i značaj­ke kampanje usmjerene na privla­čenje pozornosti šire javnosti o problematici financijskog/materi- jalnog zlostavljanja starijih osoba. Svemu je najviše pridonio video film čiji su isječci, tonski i vizualni, emitirani u brojnim emisijama i prilozima.

     Uz informiranje na razini naših podružnica (interno), o ovome problemu smo izvijestili i putem „Glasa umirovljenika", mjesečnog glasila SUH-a (brojevi 214, 215, 216, 217, 218, 219, 220 i 221), naše web stranice www.suh.hr, objavom na Hrvatskom radiju u emisiji Treća dob, na HTV Treća dob, Z 1, TV Mreža, OTV te medi­jima koji su zabilježili naše sudje­lovanje na okruglom stolu Ureda pučke pravobraniteljice, održa­nom 17. listopada u Zagrebu, gdje smo dobili javnu podršku za inici­jativu za ukidanje dosmrtnog uz­državanja. Uslijedilo je i više de­setaka gostovanja u elektronskim i pisanim medijima (Dnevnik.hr, narod.hr, sssh.hr, indeks.hr, ne- zavisni.hr, objektivno.hr, Narodni list, Zadarski list, regionalex- press.hr, Glas Istre, Glas Slavoni­je, Slobodna Dalmacija, Radio Valpovo, Osijek.hr, zagrebačke i lokalne radio stanice, HINA). To više nije tema o kojoj se šuti.

     Koliko smo pak osvijestili i sav­jetovali potencijalne žrtve-starije osobe, kako direktno (Pravno savjetovalište SUH-a, tribine, ra­dionice) ili indirektno (posred­stvom medija)? Cilj projekta je ostvaren, jer je kroz medije velik broj starijih osoba saznao o svo­jim pravima vezano uz potencijal­ne oblike ekonomske zloupotre­be, što potvrđuje i činjenica da se za vrijeme trajanja projekta više od 80 osoba javilo telefonskim upitima ili osobno u Pravno savje­tovalište SUH-a te zatražilo savjet ili pravnu i psihološku pomoć.

     Na javnim tribinama prigodom kojih su prezentirani video film i letak sudjelovalo je 260 osoba a predstavljeni su video film i letak, te  projekt (Zagreb, Pula, Osijek, Split). Dio sudionika je temeljem svjedočenja o konkretnim slučaje­vima iz kampanjskog video-filma već tijekom radionica osvijestio primjere ekonomskog zlostavlja­nja iz osobnog ili zapamćenog is­kustva, a koje nisu do tada razaz- navali. No ovaj projekt je održiv, jer se tribine nastavljaju u najma­nje dvotjednom ritmu (npr. Samo­bor, Novi Zagreb, Velika Gorica, Krapina), pošto educirani aktivisti drže prezentacije u lokalnim za­jednicama te tako šire krug osvi­ještenih potencijalnih žrtava. Osim kroz pravno savjetovalište SUH-a, dimenzija osvješćivanja je ostvarena i u suradnji s Pučkom pravobraniteljicom (kontakt broje­vi su uključeni i u letak projekta i kampanje), a u završnoj fazi pro­jekta i s Pravnom klinikom Prav­nog fakulteta te s Hrvatskim prav­nim centrom.

     Poseban uspjeh je bila realiza­cija kvalitetnog video uratka (sni­manje filma prema vlastitom si­nopsisu, te u vlastitoj produkciji i   montaži), i to na osnovu konkret­nih slučajeva iz rada Pravnog savjetovališta SUH-a što je distri­bucijom, emitiranjem u elektron­skim medijima i na web portalima te na radionicama i press konfe­rencijama bitno utjecalo na pre­poznavanje važnosti teme i pro­jekta u javnosti, ali i omogućio kvalitetu.

     Cilj je bilo educirati aktiviste SUH-a u 4 grada (za sudionike iz pet županija) o simptomima, uzro­cima i posljedicama financijskog i materijalnog zlostavljanja starijih

     Taj cilj projekta je u potpunosti realiziran, jer su radionice održane u predviđenim terminima, izve­dene na vrlo kvalitetan način, sva­ka u trajanju od po 4-5 sati, te s interaktivnim pristupom (rad u grupama, simulacija situacija, igranje uloga), pa je ukupno edu­cirano 208 aktivista i to:

21. siječnja 2015. - Grad Za­greb (i za Zagrebačku županiju)

17.veljače 2015. - Pula (za Is­tarsku županiju)

11. ožujka 2015. - Osijek (za Osječko-baranjsku županiju)

1. travnja 2015. - Split (za Splitsko-dalmatinsku županiju).

     Javnim tribinama i radionica­ma prisustvovali su i gosti iz tije­la županija i lokalne samoupra­ve i drugih udruga, pa je tako npr. u Zagrebu sudjelovala Viš­nja Fortuna, pročelnica za društ­vene djelatnosti Grada Zagreba, u Puli u ime Grada pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Elvira Krizmanić Mar- janović, a u Osijeku Martina Pej- ić iz Upravnog odjela za zdrav­stvo i socijalnu skrb Županije te iz gradskog ureda Ana Rimac.

     Svaki polaznik radionice do­bio je na DVD-u primjerak video filma i prezentacije radionice u ppt formatu, te letke i uvjerenje o završenoj radionici, kako bi mogli temeljem istog pripremati daljnja predavanja i radionice. Time se osnažila održivost pro­jekta te postizanje svih projekt­nih ciljeva.

     Koliko smo odmakli s ciljem da promijenimo zakon koji je tako ve­likodušan prema lešinarstvu? SUH je još 16. veljače 2013. go­dine podnio Zahtjev za izmjenu obveznih odnosa na način da se ukine dosmrtno uzdržavanje te postrože kriteriji za doživotno uz­državanje, ali je inicijativa odbije­na s vrlo neuvjerljivim razlozima od strane Ministarstva pravosuđa. U međuvremenu je SUH izlobirao podršku Ministarstva socijalne po­litike i mladih glede ukidanja dos- mrtnog uzdržavanja te uvođenja preciznih odredbi za javne biljež­nike, no tijekom projekta je, u jav­nosti i na radionicama, nastavlje­na borba za zakonske izmjene i poboljšice, te je tijekom projekta postignuta potpora od strane Puč­ke pravobraniteljice (razgovori na zahtjev SUH-a u Uredu, sudjelo­vanje na okruglom stolu Pučke pravobraniteljice, priprema izvješ­ća SUH-a za godišnje izviješće Pučke pravobraniteljice Hrvat­skom saboru itd.). A bitka se nas­tavlja i kroz razne fokus grupe i tribine.

     Ovih dana SUH ide s ponov­ljenim i razrađenijim prijedlogom za izmjenu Zakona o obveznim odnosima, i u pravu kampanju za izmjenu zakona, a u tom po­gledu ostvaruje i suradnju s Ure­dom pučke pravobraniteljice ko­ja je takve preporuke predočila Hrvatskom saboru, s Ministar­stvom socijalne politike i mladih.

     Idemo dalje s kamapanjom. Na to nas obvezuje sada već stotinjak slučajeva izlistanih u arhivu Pravnog savjetovališta SUH-a, pretužne priče o ljudima koji su izgubili ne samo imovinu, već i zdravlje i dostojanstvo. (Jasna A. Petrović)