UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

U FOKUSU: Kronologija izgubljene godine dana 

KAKO SMO USPJELI: Vozačke dozvole i za starije od 65 godina – bez ograničenja! 

 

Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske  

          - Od diskriminacije temeljem dobi SUH je spasio 221.000 vozača starijih od 65 godina! 

          - Statistika MUP-a pokazuje da vozači 65+ ne pripadaju najrizičnijima skupinama u prometu, već  

             su to mladi vozači. Stariji od 65 godina sudjeluju u samo 8,5 posto prometnih nesreća. 

 

         Prvo smo u kolovozu prošle godine pročitali u novinama kako je izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama „preko noći“ (tj. s javnom raspravom samo na internetu i to u trajanju od 5 radnih dana usred ljeta, u srpnju) određeno kako se „vozačka dozvola izdaje se s rokom važenja od 10 godina, a najduže do 65. godine života vozača, a nakon što napuni 65 godina vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu. Taj zdravstveni pregled, kad se sve zbroji i oduzme, košta između 450 do 700 kuna i ide u džep doktora medicine rada. Netom godinu prije, također u sred ljeta, ali tada Zakonom o radu unijela se nova dob za umirovljenje od 67 godina. Zanimljivo, sa 67 si sposoban, čak i dužan, raditi, ali više nisi sposoban dovesti se sam na posao?!  

          Sindikat umirovljenika Hrvatske je odmah izdao priopćenje te zatražio da se ta diskriminatorska odredba stavi na dnevni red Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, koje prethodno nitko nije konzultirao. Oglasila se priopćenjem i Matica umirovljenika, no sve je to nalikovalo na „res iudicata“. 

PUČKA PRAVOBRANITELJICA: Izaslanstvo SUH-a se odmah najavilo u Ured pučke pravobraniteljice i 4. rujna usmeno upozorilo, među inim, i na problem vozačkih dozvola. Već 8. rujna SUH je i pismeno podnio prijavu Pučkoj pravobraniteljici zbog diskriminacije temeljem dobi i pučka pravobraniteljica Lora Vidović je ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću uputila dopis. „Radi procjene moguće diskriminacije u konkretnom slučaju od nadležnih smo tijela zatražili podatke o utjecaju životne dobi na slabljenje psiho-fizičkih sposobnosti pojedinca, vrsti i težini prometnih nesreća u kojima su sudjelovali, odnosno koje su skrivili vozači iznad 65 godina starosti u odnosu na ukupan broj nesreća, broju prometnih nesreća do kojih je došlo upravo zbog oslabljenih psiho-fizičkih sposobnosti vozača starije životne dobi, kao i druge podatke koji bi mogli argumentirati legitimnost cilja koji se spornom odredbom želi postići, a po zaprimljenim očitovanjima procijeniti ćemo osnovanost sumnje na diskriminaciju.“ – napisala je Vidović, informirajući ministra o podnesenoj prijavi SUH-a. 

NACIONALNO VIJEĆE: Uskoro je na zahtjev SUH-a na dnevni red 14. sjednice Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe 21. studenoga, stavljeno pitanje ovog Zakona i diskriminatorne odredbe o obveznom liječničkog pregledu pri produljenju vozačke dozvole isključivo od kategorije starijih od 65 godina, čime nisu samo stavljeni u nepovoljniji položaj, već su i nepobitno diskriminirani temeljem dobi.Visokopozicionirani predstavnici MUP-a nisu pokazali imalo razumijevanja za argumente za izmjene „svog zakona“, deklamirajući brojke koje nisu davale puni uvid. Željko Šemper iz HSU-a je dao pregled europske prakse, također tvrdeći kako je riječ o diskriminaciji, dok je ministar Mrsić uporno tvrdio da to nije diskriminacija i predlagao da se uvede oslobađanje starijih osoba od plaćanja zdravstvenih pregleda prigodom obnove vozačke dozvole, te da se, eventualno, granica za obvezni zdravstveni pregled pri obnovi dozvole podigne na 70 godina, čemu je bio sklon i predstavnik HSU-a. 

            SUH nije pristao na takve promjene, a, k tome, nije primijetio ikakvu sklonost predstavnika MUP-a da pokrenu izmjenu rečenog zakona. Prvo se pričekalo vidjeti hoće li HSU, nakon što je Šemper podnio zastupničko pitanje, prihvatiti biti nositeljem inicijative za hitnu izmjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Postalo je očito da HSU to nema na listi prioriteta.  

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA: Predsjedništvo SUH-a je stoga 9. siječnja 2015. uputilo službenu inicijativu za žurnu izmjenu i dopunu Zakona o sigurnosti u prometu. „Ministre Ostojiću, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, objavljenim u Narodnim novinama  92/2014 od 5. kolovoza 2014. godine na snazi je promijenjen članak 222, kojim se diskriminira oko 221 tisuća vozača starijih od 65 godina. Kao udruga koja zastupa interese umirovljenih i starijih građana podnosimo zahtjev za hitnu izmjenu tog propisa. 

            Umjesto postojećeg članka 222. kojim se pravo na produljenje vozačke dozvole starijima od 65 godina uvjetuje zdravstvenim pregledom, zatraženo je da se makne limit dobi (ili vrati na prijašnjih 80 godina iz zakona iz 2004.), te da je „vozačdužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu ako je to utvrđeno zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana, odnosno ako tako indicira izabrani liječnik opće medicine“. 

            Pridodan je niz argumentiranih obrazloženja. Prvo, zainteresiranoj javnosti, a osobito starijim građanima, je bilo onemogućeno sudjelovati u javnoj raspravi o navedenoj izmjeni Zakona, koja je provedena u sred ljeta, isključivo na Internetu, i to u trajanju od samo 5 radnih dana.

            Zatim, europska direktiva na koju se zakonodavac pozvao kao na razlog izmjena zakona, propisuje sigurnosne pojaseve i sustave za djecu te zabranu uporabe mobitela, dok je predlagač izmjene po članku 222, st. 2, naveo kako je „nelogično je da prilikom prvog ishođenja vozačke dozvole osoba mora priložiti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti koje nije starije od 6 mjeseci te ako u tom zdravstvenom uvjerenju nema ograničenja ne mora više praktički do duboke starosti prilikom produljenja vozačke dozvole prilagati zdravstveno uvjerenje, iako je s protekom godina zdravstveno stanje osobe podložnije promjenama.“  

            Na temelju takvog obrazloženja neosnovano je pretpostavljana rizičnost građana starijih osoba od 65 godina u prometu, a da je istodobno Zakonom o mirovinskom osiguranju utvrđeno da su zaposlenici sposobni i dužni raditi do 67. godine.  

            Osobito je značajno naglasiti kako je poznato temeljem istraživanja da osobe starije od 65 godina nisu rizičnije u prometu (vozači stariji od 65 godina sudjeluju u samo 8,5 posto nesreća), već su to mladi, osobe bez vozačke dozvole, motociklisti, biciklisti, pijanci i narkomani. 

            Vozači stariji od 65 godina neosnovano se diskriminiraju, te im se stavljaju materijalni i ini tereti (trošak pregleda, biljezi, prijevoz, vrijeme) zbog nepotrebnih i neosnovanih zdravstvenih pregleda. Ovo je problem utoliko više što je prosječna mirovina samo 2.233 kn, a 60 posto umirovljenika ima nižu od prosjeka. 

            Konačno, liječnici opće medicine odnosno izabrani liječnici opće prakse jedini su koji kontinuirano imaju uvid u zdravstveno stanje svojih pacijenata. Te bi stoga preciznije trebalo staviti njima u zadaću da indiciraju zdravstvene preglede osobama svih dobi pri produljenju vozačke dozvole, i inače, ako takve indikacije postoje.

IZGUBLJENA GODINA: Kad je, pak, riječ o europskim praksama, one su  različite, iako omogućavaju ograničenja vezana uzdob.U Danskoj se obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, u Nizozemskoj se nakon 70. godine na pet godina i to bez liječničkog pregleda. U Velikoj Britaniji obnavlja se nakon 70. godine bez liječničkog pregleda, ali svake tri godine s vlastitom izjavom vozača. U Finskoj poslije 70-te obnova ovisi o obiteljskom liječniku. U Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji nema dobnog ograničenja itd.  

            Argumenti su bili snažni i uvjerljivi. SUH je ovaj puta poduzeo sve što je morao, ne čekajući da se u nastojanju udruže sve umirovljeničke udruge i snage. Rezultat je pozitivan. 

            Naime, već u ožujku je iz Ministarstva unutarnjih poslova upućen na ocjenu izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama, u kojem je članak 222. izmijenjen sukladno zahtjevu SUH-a.   

U travnju je upućen na Vladu, koja ga je prihvatila na 226. sjednici 30.4.2015. godine. Po hitnom postupku upućen je na usvajanje Hrvatskom saboru. Vozačima starijima od 65 godina kojima su istekle ili ističu vozačke dozvole Sindikat umirovljenika poručuje: pričekajte, uskoro ćete moći produljiti vozačku bez novih tereta i plaćanja zdravstvenih pregleda. To svakako raduje. 

            No, ostaje gorki okus u ustima. Zašto smo morali izgubiti gotovo godinu dana i zašto je nekoliko stotina starijih vozača moralo plaćati zdravstvene preglede i hodočastiti po ordinacijama medicine rada.