UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Povećalo: HDZ-ova predizborna priča…

 

… nema mirovina za siromašne, niti za bogate

 

            Kako HDZ misli dobiti umirovljeničke glasove? Time što je u buduću koaliciju uključio malenu strančicu Blok umirovljenika zajedno? Kao što Milanovićevim „crvenima“ neće pomoći samo Hrvatska stranka umirovljenika, vjerni član lijeve koalicije, ma koliko imala zasluga za neke pomake, tako će se i Karamarkove „plave“ pitati vrlo konkretna pitanja o njihovim namjerama.

 

            Kad je neki dan Josip Budimir, predstavljen javnosti kao gospodarski stručnjak HSLS-a, koji će u novoj HDZ-ovoj vladi biti „odgovoran za gospodarstvo“, među inim čudnovatim i čudovišnim vizijama, smislio i iskazivanje domoljublja na način da kompletno razbuca umirovljenike, te siromašne potjera u „socijalni geto“, a bogatima valjda uskrati mirovinu, jer su bogati, hrvatska se „treća dob“ smrznula od panike.

 

            Telefoni Sindikata umirovljenika Hrvatske nisu prestajali zvoniti. Kako i neupućeni građanin već zna kako su hrvatske mirovine po relativnoj vrijednosti na dnu, a po umirovljenici po siromaštvu na vrhu europske ljestvice, doista čovjek treba imati ozbiljnu dijagnozu da bi najavio rezanje mirovina. Ako već rečeni Budimir nema suosjećanja, trebao bi imati razboritosti. Da je ima, ne bi rekao kako su mirovine gospodarska rezerva, osim ako ne misli konačno ukinuti drugi mirovinski stup koji je „otet“ iz prvog mirovinskog stupa, pa bi time do 70 milijardi kuna bilo vraćeno u prvi mirovinski stup i državni proračun.

 

            Ne, Budimir kaže kako će HDZ-ova vlada izdvojiti sve „socijalne mirovine“ iz državnog proračuna i to tako da svi oni koji nisu odradili potreban staž, ali imaju pravo na minimalnu starosnu mirovinu, moraju biti prebačeni u – socijalne slučajeve. Ne zna taj domoljub kako u Hrvatskoj nitko ne može u mirovinu ako nije odradio potreban staž, a to je po ZOMO 15 godina, osim ako HDZ ne misli uvesti uvjet od 40 godina radnog staža s uplaćenim doprinosima za sve, muškarce i žene, i to odmah!

 

            Ne zna Budimir niti da u Hrvatskoj nema minimalne mirovine, ukinuta je, na žalost, pa imamo samo najnižu mirovinu, kao umnožak aktualne vrijednosti mirovine i godina radnog staža dotičnog ili dotične.

 

            I veli on u ime HDZ-a da će se sve ostale, koji nisu „zaradili“ mirovine, a imaju bogatstvo, nekretnine i slično, biti proglašeni bogatima i oni neće dobivati mirovinu.

 

            Pa kako HDZ voli pričati o pronatalitetnim politikama, a što s majkama koje su zbog rađanja „poželjnih“ četvero djece stekle samo 15 ili 20 godina radnog staža? Hoće li im HDZ priznati ulogu majke-odgojiteljice ili će ih poslati u socijalu? Što s majkama koje ne uspijevaju zbog uspješno dereguliranog i fleksibiliziranog rada s radom na određeno i otkazima čim odu na bolovanje zbog djeteta ili na porodiljski? Hoće li i one u socijalu? Hoće li u socijalu i branitelji jer tko im je kriv što su premladi otišli u obranu

 

            I što je to po definiciji „odrađeni staž“, a što je „potreban staž“? Da li je to onaj staž koji je čovjek odradio da bi prema aktualnim zakonima stekao uvjete za mirovinu? Ili je to nekakav „puni“ staž, kategorija koja također ne postoji, pa bi to bio npr. 40 godina radnog staža i plaćenih doprinosa, a naš vrli domoljub bi sve to obračunao retroaktivno. Kakav Mrsić? On je mala beba prema Budimiru. Mrsić samo razdvaja mirovine po čudnim kriterijima, a Budimirovi kriteriji će biti jasni i transparentni. Nešto kao konačno rješenje za umirovljenike. (Jasna A. Petrović)