UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Povećalo: HDZ-ova predizborna priča…

 

… nema mirovina za siromašne, niti za bogate

 

            Kako HDZ misli dobiti umirovljeničke glasove? Time što je u buduću koaliciju uključio malenu strančicu Blok umirovljenika zajedno? Kao što Milanovićevim „crvenima“ neće pomoći samo Hrvatska stranka umirovljenika, vjerni član lijeve koalicije, ma koliko imala zasluga za neke pomake, tako će se i Karamarkove „plave“ pitati vrlo konkretna pitanja o njihovim namjerama.

 

            Kad je neki dan Josip Budimir, predstavljen javnosti kao gospodarski stručnjak HSLS-a, koji će u novoj HDZ-ovoj vladi biti „odgovoran za gospodarstvo“, među inim čudnovatim i čudovišnim vizijama, smislio i iskazivanje domoljublja na način da kompletno razbuca umirovljenike, te siromašne potjera u „socijalni geto“, a bogatima valjda uskrati mirovinu, jer su bogati, hrvatska se „treća dob“ smrznula od panike.

 

            Telefoni Sindikata umirovljenika Hrvatske nisu prestajali zvoniti. Kako i neupućeni građanin već zna kako su hrvatske mirovine po relativnoj vrijednosti na dnu, a po umirovljenici po siromaštvu na vrhu europske ljestvice, doista čovjek treba imati ozbiljnu dijagnozu da bi najavio rezanje mirovina. Ako već rečeni Budimir nema suosjećanja, trebao bi imati razboritosti. Da je ima, ne bi rekao kako su mirovine gospodarska rezerva, osim ako ne misli konačno ukinuti drugi mirovinski stup koji je „otet“ iz prvog mirovinskog stupa, pa bi time do 70 milijardi kuna bilo vraćeno u prvi mirovinski stup i državni proračun.

 

            Ne, Budimir kaže kako će HDZ-ova vlada izdvojiti sve „socijalne mirovine“ iz državnog proračuna i to tako da svi oni koji nisu odradili potreban staž, ali imaju pravo na minimalnu starosnu mirovinu, moraju biti prebačeni u – socijalne slučajeve. Ne zna taj domoljub kako u Hrvatskoj nitko ne može u mirovinu ako nije odradio potreban staž, a to je po ZOMO 15 godina, osim ako HDZ ne misli uvesti uvjet od 40 godina radnog staža s uplaćenim doprinosima za sve, muškarce i žene, i to odmah!

 

            Ne zna Budimir niti da u Hrvatskoj nema minimalne mirovine, ukinuta je, na žalost, pa imamo samo najnižu mirovinu, kao umnožak aktualne vrijednosti mirovine i godina radnog staža dotičnog ili dotične.

 

            I veli on u ime HDZ-a da će se sve ostale, koji nisu „zaradili“ mirovine, a imaju bogatstvo, nekretnine i slično, biti proglašeni bogatima i oni neće dobivati mirovinu.

 

            Pa kako HDZ voli pričati o pronatalitetnim politikama, a što s majkama koje su zbog rađanja „poželjnih“ četvero djece stekle samo 15 ili 20 godina radnog staža? Hoće li im HDZ priznati ulogu majke-odgojiteljice ili će ih poslati u socijalu? Što s majkama koje ne uspijevaju zbog uspješno dereguliranog i fleksibiliziranog rada s radom na određeno i otkazima čim odu na bolovanje zbog djeteta ili na porodiljski? Hoće li i one u socijalu? Hoće li u socijalu i branitelji jer tko im je kriv što su premladi otišli u obranu

 

            I što je to po definiciji „odrađeni staž“, a što je „potreban staž“? Da li je to onaj staž koji je čovjek odradio da bi prema aktualnim zakonima stekao uvjete za mirovinu? Ili je to nekakav „puni“ staž, kategorija koja također ne postoji, pa bi to bio npr. 40 godina radnog staža i plaćenih doprinosa, a naš vrli domoljub bi sve to obračunao retroaktivno. Kakav Mrsić? On je mala beba prema Budimiru. Mrsić samo razdvaja mirovine po čudnim kriterijima, a Budimirovi kriteriji će biti jasni i transparentni. Nešto kao konačno rješenje za umirovljenike. (Jasna A. Petrović)