UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OVRHA NA POKRETNINAMA: Izuzmite sve potrebno za život!

Piše: Milan Tomičić, dipl. iur., zamjenik predsjednice SUH-a

U prošlom broju glasila upoznali smo čitatelje s najpogubnijim oblikom ovrhe za ovršenika – ovrhom na nekretnini, koja za posljedicu ima to da ovršenik ostaje bez nekretnine, što može značiti i – bez krova nad glavom. No ovaj oblik ovrhe nije i najčešći, jer sam postupak je složen i skup, a u krajnjoj liniji i neizvjestan u pogledu mogućnosti naplate vjerovnikove tražbine. Stoga se u praksi mnogo češće primjenjuju drugi oblici ovrhe, npr. ovrha na pokretninama.

POSTUPAK OVRHE NA POKRETNINAMA

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na pokretninama i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za ovrhu, one nalaze. Ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu ili trećoj osobi, njihovom prodajom te naposljetku namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je dužan naznačiti traži li da se oduzete nekretnine povjere na čuvanje njemu ili određenoj trećoj osobi, a pokretnine se na čuvanje mogu povjeriti i osobi koja će ih čuvati izvan područja suda koji provodi ovrhu. Prijedlog za ovrhu u kojem nije predložena koja od ovršnih radnji, sud će, ne pozivajući ovrhovoditelja da prijedlog ispravi, odbaciti.

IZUZIMANJE OD OVRHE

Ne mogu sve pokretnine ovršenika biti predmetom ovrhe. Zbog socijalnih i etičkih razloga, te omogućavanja koliko-toliko normalnog života ovršeniku i njegovim ukućanima, zakonodavac je od ovrhe izuzeo predmete osobne uporabe (odjeću, obuću, rublje itd.), stvari koje služe za zadovoljenje potreba kućanstva i koje su ovršeniku i članovima njegova kućanstva nužne s obzirom na uobičajene uvjete života njihove društvene okoline. Isto tako, od ovrhe se izuzimaju hrana, te ogrjev za potrebe ovršenika i članova njegova kućanstva za šest mjeseci. Za starije osobe osobito su značajna i sredstva komunikacije i medija, npr. telefon, televizor, radio, jer su inače socijalno isključeni.

Zaplijeniti se ne mogu niti odličja, medalje i druga  priznanja, vjenčani prsten, osobna pisma i drugi osobni spisi ovršenika, obiteljske fotografije i portreti, osobne i obiteljske isprave, pomagala koja su invalidu ili drugoj osobi s tjelesnim nedostacima nužna za obavljanje životnih funkcija, a sve su to posebno važne pokretnine za starije osobe, pogotovo one uz koje su sentimentalno vezane. Također, poštanska pošiljka ili poštanska uputnica upućena ovršeniku ne može biti predmet ovrhe prije uručenja. Nadalje, zakonom se može odrediti da i druge pokretnine ne mogu biti predmet ovrhe.

Od ovrhe se može izuzeti i gotov novac ovršenika u visini koja se smatra da je potrebna za redovan život, iako zakonodavac ne propisuje o kojem je iznosu riječ.    

PLJENIDBA I PROCJENA POKRETNINA

Prije nego što pristupi pljenidbi, sudski ovršitelj će ovršeniku predati rješenje o ovrsi, te ga pozvati da plati iznos na koji je određena ovrha, uvećan za kamate i troškove.

Sama pljenidba obavlja se sastavljanjem pljenidbenog popisa, a popisati se mogu pokretnine koje se nalaze u posjedu ovršenika, te njegove pokretnine koje se nalaze u posjedu ovrhovoditelja. No ovršenikove pokretnine koje se nalaze u posjedu treće osobe mogu se popisati samo uz njezinu suglasnost.

Popisuje se onoliko pokretnina koliko je potrebno da bi se namirile ovrhovoditeljeve tražbine i troškovi postupka ovrhe. Istovremeno s pljenidbenim popisom, vrši se i procjena pokretnina. Procjenu obavlja sudski ovršitelj, ako sud za tu dužnost ne odredi sudskog procjenitelja ili posebnog vještaka. Važno je provjeriti sve procijenjene vrijednosti, i staviti primjedbu na svaku procjenu koja se čini preniskom. Preporuča se starijim osobama da prije pljenidbe i procjene putem povjerljive osobe provjere putem interneta približne tržišne cijene svojih pokretnina.

Na pljenidbeni popis se stavljaju prvenstveno pokretnine koje predloži ovrhovoditelj, a za vrijeme popisivanja, ovršenik mora voditi računa da se ne popisuju pokretnine koje su izuzete od ovrhe, odnosno one za koje je zatražio da se izuzmu jer mu trebaju za redovan život.

PRODAJA POKRETNINA

Od dana izrade popisa zaplijenjenih pokretnina i dana njihove prodaje mora proći najmanje 15 dana. Pokretnine se prodaju usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Javnu dražbu provodi sudski ovršitelj, a takva prodaja određuje se ako je riječ o pokretninama veće vrijednosti. Na prijedlog ovrhovoditelja, prodaja pokretnina provodi se putem elektroničke javne dražbe.

Pokretnine se na dražbi ne mogu prodati ispod jedne polovine procijenjene vrijednosti, aispod te cijene se ne mogu prodati ni neposrednom pogodbom. Ako se pokretnine ne uspiju prodati na dražbi, odnosno neposrednom pogodbom, ovrha se obustavlja. Kupac je dužan položiti kupovninu te pokretnine uzeti odmah, a ako odmah ne položi kupovninu, dražba se smatra neuspjelom.

PRODAJA VOZILA

Osobno vozilo se može također ovršiti, osim u slučaju kad ovršenik dokaže kako mu je ono neophodno za život (npr. udaljen javni prijevoz, starija dob, teže kretanje, invalidnost). Primjerak rješenja o ovrsi dostavlja se policijskoj upravi koja vodi evidenciju o registriranim i označenim vozilima, zbog provođenja zabilježbe ovrhe. Njome ovrhovoditelj stječe založno pravo na vozilu. Nakon zabilježbe, nikakav upis promjene prava vlasništva na vozilo nije dopušten.

Po stjecanju založnog prava na vozilu, sud će ovršeniku naložiti da u roku od osam dana vozilo preda osobi kojoj je rješenjem o ovrsi vozilo povjereno na čuvanje, sa svim njegovim pripadajućim ispravama.

Ako ovršenik u dodijeljenom roku to ne učini, vozilo će biti oduzeto na bilo kojem mjestu na kojem se ono zatekne. Motorno vozilo se prodaje usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom, bez isticanja registarskog broja ili broja šasije, a sudionik u dražbi može zatražiti da ostane anoniman. Kupac je dužan položiti kupovninu i preuzeti vozilo odmah po zaključenju dražbe, te predajom vozila postaje njegov vlasnik.