UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

EKONOMSKA PRAVA UMIROVLJENIKA

Siromašna potrošačka košarica

Piše: Hrvoje Dusper, predsjednik Odbora SUH-a za ekonomska prava umirovljenika

Kada bi naša ljudska emotivna i misaona konstitucija bila poput kompjutora, na spomen prošle 2014. zasigurno bismo rado stisnuli tipku delete i time izbrisali sve u vezi s njom. Otkuda u nama, pripadnicima "zlatne dobi", takav negativan naboj?

Je li to zbog neispunjenih obećanja da će se zaustaviti pad BDP-a, promijeniti putanja gubitka radnih mjesta, da će se početi smanjivati nagomilani dugovi i krenuti oporavak gospodarstva, a s njim i ostvariti uvjeti za povećanje mirovina? 

U moru neispunjenih očekivanja i neostvarenih najava, najgore je, ipak, odjeknula spoznaja da Vlada praktički odgađa uvođenje nove formule indeksacije mirovina, dogovorene upravo na inzistiranje SUH-a (70:30 – u našu korist), te je za 2014. ostavila na snazi tzv. švicarsku formulu (50:50), što je u javnosti nedvosmisleno ocijenjeno kao još jedan od očajničkih poteza koalicije. Pritom se javnosti uporno odašilje  tvrdnja kako nije bilo zamrzavanja mirovina, već se postupalo po zakonu. Znači, ekonomska prava umirovljenika, odnosno njihova ekonomska moć, nisu doživjela nikakve negativne pomake?!

Statistički manipulatori

I tu dolazimo do paradoksalne situacije: aktualna vlast očekuje da umirovljenička populacija pokazuje više zadovoljstva i entuzijazma, jer im je Vlada osigurala "stabilnost i očuvala standard"; uz činjenicu da je mirovina u listopadu 2014. iznosila  2.231,35 kn, s udjelom od  41,18 posto u prosječnoj plaći, da minimalnu mirovinu  u iznosu od 1.411,93 kn prima 202.088 osoba,  da je oko 120.000 građana starijih od 65 godina bez ikakvih primanja.

Situacija u prosječnom obiteljskom proračunu dramatično je drugačija od one koju nam serviraju statistički manipulatori. U Odboru za ekonomska prava SUH-a sagledali smo matematiku umirovljeničkih prihoda i rashoda u kontekstu pravih vrijednosti, zavirivši u način na koji se izračunava  potrošačka košarica, te došli do spoznaje da specifikacija preko 800 proizvoda čije se cijene mjere za izračun potrošačkog indeksa, sadrži uglavnom proizvode i usluge koji su za umirovljenički kontekst u sferi mašte (jahte, vozila, kozmetika, elektronika, skupa odjeća, obuća, zadovoljavanje kulturno-zabavnih potreba, ljetovanja, zimovanja i sl.). Da, to je statistička skupina koja svoje cijene već godinama ne diže ili ih čak snižava. Međutim, cijene onih proizvoda bez kojih ne može preživjeti nijedan umirovljenik (najosnovnije higijenske potrepštine, lijekovi, voće i povrće, komunalni i prijevozni troškovi i sl.) doživjele su rast, i to u nekim slučajevima - čak dramatičan.

Svi siromašniji, stariji još siromašniji

Ovih su dana  objavljeni rezultati ankete koju, u sklopu obveza spram EU statističkog sustava, Hrvatska mora provoditi svakih pet godina. Rezultati govore o činjenici da su prosječna primanja hrvatskih obitelji u 2013. godini bila čak 1.000 € niža nego u 2010. godini. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je prosječni dohodak kućanstva u 2010. iznosio 86.975 kn, da bi u 2013. pao na samo 79.308 kn. U istom su razdoblju porasle cijene mesa za 8,8%, mlijeka, sira i jaja za 17,3%, vode za 14,3%, struje za 24,3%, plina za 31,4%, grijanja za 22,4%... To su troškovi umirovljeničke potrošačke košarice, a ne kozmetika i skijanje. Stvarni podaci o životu hrvatske obitelji koja, uz postojeću stopu nezaposlenosti, sve češće živi od jedne prosječne plaće od 5.532 kune, ukazuju da je i za radnike i za umirovljenike 2014. godina bila još gora nego prethodna, s tim da je za umirovljenike bila još gora, jer se na njih srušio i teret nezaposlene djece i unuka.

Imajući u vidu trendove u 2014. godini, jasno je da je ekonomska situacija najvećeg dijela umirovljeničke populacije došla do samog ruba egzistencije. Učestale su ovrhe, deložacije, blokade, došlo je do nekad nezamislivih situacija da djedovi i bake moraju podmirivati troškove svoje djece,  pa čak i unučadi, te sve češće plaćati njihove ovrhe ili alimentacije.

Rezultat je više nego jasan: umirovljenička se populacija našla usred procesa smanjenja ili čak gubljenja svojih ekonomskih prava, a to znači da ti naši građani gube slobodu, stečevinu zajamčenu Ustavom.

Blago porasli osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio mirovine sa 3.400 na 3.800 kuna, nije se pokazao osobitim probitkom, jer se od njega odbija porez i prirez, dodatno zdravstveno osiguranje, pa čak ni umirovljenička srednja klasa nije dobila potrošački vjetar u leđa.

Drukčiji indeks za usklađivanje mirovina?

U okviru svojeg nastojanja da ukloni posljedice nastale primjenom postavki indeksiranja koje primjenjuje aktualna vlast, SUH je pokrenuo akciju da se za potrebe izračuna potrošačke košarice izbace svi proizvodi koje umirovljenička populacija ne kupuje. Takva inicijativa za sada nije naišla na pozitivan odaziv u redovima onih kojima je upućena. Umjesto da se kreira stručni tim koji bi ispitao mogućnost izračuna takvog umirovljeničkog potrošačkog indeksa, održano je predavanje članovima Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe o postojećoj metodologiji.

Kako najavljeni rast BDP-a u idućoj godini od 0,2% ne osigurava nikakav bitan pozitivan pomak u gospodarskim kretanjima koja utječu na umirovljenički sustav i usklađivanje mirovina, pred SUH-om se i u idućoj godini nalazi izazov nastavka borbe za očuvanje prava umirovljenika, katkad i kao zadnja linija obrane za više od 1,2 milijuna građana ove zemlje.

No borba za ekonomska prava umirovljenika, bez obzira do koje su razine dosad pala, nije samo potrošačko pitanje, nego prije svega pitanje digniteta.