UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

RADNI DOGOVOR MUH­-a i SUH­-a

Zajedništvom do obrane prava umirovljenika

Na poziv rukovodstva Sindikata umirovljenika Hrvatske na radni dogovor je u Radnički dom 19. studenoga stiglo tročlano izaslanstvo Matice umirovljenika Hrvatske, najveće umirovljeničke asocijacije u Hrvatskoj, i to predsjednik Josip Kovačević, zamjenik Tomo Benko i tajnik Ivan Banek. Boje SUH­a zastupali su predsjednica Jasna A. Petrović, zamjenik Milan Tomičić i potpredsjednica Biserka Budigam.

Ugodan dvosatni razgovor nije na stolu imao ugodne teme, jer položaj umirovljenika u Hrvatskoj malo koga može zadovoljiti. Međunarodni monetarni fond, s jedne strane, neprekidno traži rezanje svega i svačega, pa i mirovina, a tom se zboru nerijetko pridruže i pojedini „stručnjaci“, iako Vlada naglašava kako rezanja neće biti.

Zatim, tu je i neshvatljiv potez premijera Zorana Milanovića, koji je na skupštini Hrvatske stranke umirovljenika najavio ukidanje stupa međugeneracijske solidarnosti, te jačanje privatnih mirovinskih shema, i sve to u vrijeme kad je prosječna mirovina na bijednih 2.260 kuna. Stoga su predstavnici dvaju najvećih umirovljeničkih udruga dogovorili kako će zajednički zagovarati obranu javnog mirovinskog sustava.

Nezadovoljstvo radom Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe je također uzelo maha, jer se mnoge zakonske promjene ne nađu na dnevnom redu prije donošenja, kao što se dogodilo i sa Zakonom o sigurnosti u prometu, kojim je obnova vozačke dozvole nakon 65. godine života uvjetovana kompletnim zdravstvenim pregledom na račun vozača! Dogovorno je da se izvrše potrebna lobiranja ukoliko se na sjednici Nacionalnog vijeća ne uspije dogovoriti izmjene od strane Vlade.

No, i kad Nacionalno vijeće nešto raspravi, poput oštrog upozorenja MUH­a o falsificiranju statističkih pokazatelja, ništa se ne promijeni, jer se i dalje na web stranici HZMO­a ne navodi prosječna mirovina, već samo neka računska – koliko bi mirovinu imao umirovljenik sa 65 godina života i 40 godina staža.

Razgovaralo se i o situaciji u vezi domova umirovljenika i najavi uvođenja ekonomskih cijena, kao i o nepostojanju strategije razvitka institucionalne skrbi. Dogovoreno je da se od Nacionalnog vijeća zatraži da se i ovo pitanje nađe na dnevnom redu prije nego što se donesu kakve odluke.

Uobičajeno pitanje ukidanja dodatnog zdravstvenog doprinosa – tema je od koje se ne odustaje, pa se zaključilo kako je teret tog doprinosa odmah mora skinuti s mirovina, kao što je to slučaj u Sloveniji.

SUH­ovci i MUH­ovci moraju zajedno nastupati u obrani prava umirovljenika i starijih osoba – zaključak je ovog radnog dogovora.