UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

RADNI DOGOVOR MUH­-a i SUH­-a

Zajedništvom do obrane prava umirovljenika

Na poziv rukovodstva Sindikata umirovljenika Hrvatske na radni dogovor je u Radnički dom 19. studenoga stiglo tročlano izaslanstvo Matice umirovljenika Hrvatske, najveće umirovljeničke asocijacije u Hrvatskoj, i to predsjednik Josip Kovačević, zamjenik Tomo Benko i tajnik Ivan Banek. Boje SUH­a zastupali su predsjednica Jasna A. Petrović, zamjenik Milan Tomičić i potpredsjednica Biserka Budigam.

Ugodan dvosatni razgovor nije na stolu imao ugodne teme, jer položaj umirovljenika u Hrvatskoj malo koga može zadovoljiti. Međunarodni monetarni fond, s jedne strane, neprekidno traži rezanje svega i svačega, pa i mirovina, a tom se zboru nerijetko pridruže i pojedini „stručnjaci“, iako Vlada naglašava kako rezanja neće biti.

Zatim, tu je i neshvatljiv potez premijera Zorana Milanovića, koji je na skupštini Hrvatske stranke umirovljenika najavio ukidanje stupa međugeneracijske solidarnosti, te jačanje privatnih mirovinskih shema, i sve to u vrijeme kad je prosječna mirovina na bijednih 2.260 kuna. Stoga su predstavnici dvaju najvećih umirovljeničkih udruga dogovorili kako će zajednički zagovarati obranu javnog mirovinskog sustava.

Nezadovoljstvo radom Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe je također uzelo maha, jer se mnoge zakonske promjene ne nađu na dnevnom redu prije donošenja, kao što se dogodilo i sa Zakonom o sigurnosti u prometu, kojim je obnova vozačke dozvole nakon 65. godine života uvjetovana kompletnim zdravstvenim pregledom na račun vozača! Dogovorno je da se izvrše potrebna lobiranja ukoliko se na sjednici Nacionalnog vijeća ne uspije dogovoriti izmjene od strane Vlade.

No, i kad Nacionalno vijeće nešto raspravi, poput oštrog upozorenja MUH­a o falsificiranju statističkih pokazatelja, ništa se ne promijeni, jer se i dalje na web stranici HZMO­a ne navodi prosječna mirovina, već samo neka računska – koliko bi mirovinu imao umirovljenik sa 65 godina života i 40 godina staža.

Razgovaralo se i o situaciji u vezi domova umirovljenika i najavi uvođenja ekonomskih cijena, kao i o nepostojanju strategije razvitka institucionalne skrbi. Dogovoreno je da se od Nacionalnog vijeća zatraži da se i ovo pitanje nađe na dnevnom redu prije nego što se donesu kakve odluke.

Uobičajeno pitanje ukidanja dodatnog zdravstvenog doprinosa – tema je od koje se ne odustaje, pa se zaključilo kako je teret tog doprinosa odmah mora skinuti s mirovina, kao što je to slučaj u Sloveniji.

SUH­ovci i MUH­ovci moraju zajedno nastupati u obrani prava umirovljenika i starijih osoba – zaključak je ovog radnog dogovora.