UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ODBOR ZA EKONOMSKA PRAVA UMIROVLJENIKA

Da li promijeniti dobavljača struje?      

Odbor SUH za ekonomska prava umirovljenika održao je neuobičajenu sjednicu 30. listopada u Novom Zagrebu, predstavljanjem pred tridesetak članova analizu tržišta elektro energetske ponude, a koja je kasnije prezentirana i na sjednici Predsjedništva SUH-a.

Proces restrukturiranja elektroenergetskog sektora u Hrvatskoj i uvođenje tržišnih odnosa praktički je započeo stupanjem na snagu paketa novih energetskih zakona početkom 2002. godine. Nova zakonodavna rješenja oko liberalizacije tržišta javnih usluga dovela su do situacije u kojoj su, pored HEP-a, isporuku električne energije počele nuditi i druge tvrtke, tako da je danas u Hrvatskoj registrirano 18 tvrtki od kojih su samo četiri vrlo aktivne (HEP energija d.o.o., GEN-i d.o.o., RWE energija te Hrvatski telekom).

I dok je takav razvoj situacije izazvao u javnosti  početne pozitivne ocjene, jer je otvorio put demonopolizacije tržišta, ubrzo su se počele manifestirati slabosti postojećeg sustava; pokazalo se da paket energetskih zakona iz gore navedene 2002 godine nije primjenjiv, jer nedostaju brojni podzakonski akti, dobar dio tehničke regulative te oblik  praktičnog oblika primjene zakona.

Pokazalo se da su osnovne pretpostavke za razvoj tržišta  u najmanju ruku upitne: otvorenost tržišta je mala (udio povlaštenih potrošača je samo 10% ukupne potrošnje),  HEP još ni izdaleka nije obavio zadano restrukturiranje. Unatoč takvim okolnostima, predstavnici navedenih stranih tvrtki (Austrija, Njemačka, Slovenija) počinju intenzivnu kampanju, posjećuju domaćinstva, nude uvjete kojima mnogi sugrađani, u prvom redu upravo umirovljenici i osobe starije dobi, ne mogu odoljeti; sklapaju se prvi ugovori s nekim od navedenih ponuđača, a raskidaju oni s HEP-om. Istina, nakon više mjeseci takve prakse i prvih novih računa, dio građana se našao u neugodnoj situaciji pa su pokušali raskinuti nove ugovore. U krugovima našeg članstva pojavile su se dileme i nedoumice oko visine obračunatih cijena, uz osjećaj nesigurnosti oko isporuke.

Na tragu takvih zbivanja te stalnog praćenja problematike egzistencije naše generacije, u SUH-u smo došli do spoznaje da na temu novonastale pravno-gospodarske situacije nedostaju prave informacije te je, odlukom donesenom na 15. sjednici Predsjedništvo SUH-a zadužilo Odbor za ekonomska prava da pripremi cjeloviti informaciju koja će doprijeti do članstva i ostalih građana.

Izlagač i moderator teme, dipl. ing. Josip Moser, član Odbora i jedan od vodećih stručnjaka tog područja u zemlji, predočio je sve bitne sastavnice novonastale tržišne situacije; kroz konkretne primjere i izračune  je predočio moguće odgovore na dileme umirovljenika da li ili ne promijeniti dobavljača struje.

Nakon žive i konstruktivne rasprave, sudionici sastanka/predavanja su proširili svoja saznanja i razinu sigurnosti kod donošenja konačne odluke; a sudeći prema  reakcijama i najavama na kraju susreta, većina će umirovljenika do daljnjega, zbog osjećaja neizvjesnosti cijena i sigurnosti opskrbe, ostati pri sadašnjem operateru.

Predsjedništvo SUH-a je  na 17. sjednici od 6. studenoga o.g. razmotrilo analizu Odbora za ekonomska prave, te je dopunilo saznanjima i informacijama s internetskih portala i medija, a koja ipak ukazuju na mogućnosti nabavke nešto jeftinije struje od nekih novih dobavljača (od 5-10%), što i nije za zanemariti u slučajevima kad se ne mora potpisivati vremenski obvezujući ugovor. (Hrvoje Dusper)