UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PODODBOR ZA ZDRAVSTVO SUH-a:

SUH podržava izlazak zdravstvene kune iz državne riznice

Pododbor za zdravstvo SUH-a, održan 4. studenoga, na dnevnom je redu imao važne točke te se očitovao o pitanjima koja su 6. studenoga prezentirana na 17. sjednici Predsjedništva SUH-a, te su o njima zauzeta stajališta. Dr. Peter Brinar, predsjednik Pododbora, te član dr. Nikola Mandić priredili su i pisana razmišljanja, što omogućilo ostalim članovima, dr. Vlasti Vučevac, dr. Vladimiru Šalamonu, te potpredsjednice SUH-a Biserki Budigam, još kvalitetniju raspravu.

U žiži interesa našao se izlaz HZZO-a iz državne riznice i tu nije bilo dvojbe. Kako je objasnio Brinar, do 2008. novac od zdravstvenog doprinosa bio je na računu HZZO-a. No, zbog manjka u državnoj riznici odlučeno je da se oko 22 milijarde kuna zadrže u riznici zbog „ krpanja“ rupa za razne izdatke, pa se tako novac namijenjen liječenju bolesnika i struci trošio i za nemedicinske namjene. K tome na teretu HZZO-a je i dio izdvajanja i sfere socijalne i mirovinske skrbi, pa je deficit zdravstva postajao se izraženiji, nanoseći štetne posljedice po osiguranike nepružanjem optimalne i pravovremene zdravstvene usluge. Vraćanjem zdravstvene kune u zdravstveni fond zdravstvena će se potrošnja učiniti transparentnijom, a HZZO odgovornijim. Stoga je prijedlog Pododbora u potpunosti prihvaćen i od strane Predsjedništva SUH-a, te će se podrška izlasku HZZO-a iz državne riznice i javno podržavati.

Drugo je pitanje također u središtu zanimanja javnosti i odnosi se na pravo zdravstvenih kadrova na priziv savjesti.Odbijanje sve više liječnika da obavljaju pobačaje, nakon što su desetljećima ti isti vršili pobačaje sukladno zakonu, nezakonito je i blasfemično – naglasio je Brinar te zaključio kako pobačaj mora biti obavljan u javnim bolnicama  te priziv savjesti nije i ne može biti razlogom za kršenje zakona i prava čovjek. Predsjedništvo SUH-a je prihvatilo takvo stajalište, naglasivši da priziv savjesti ne može biti prihvaćen kao razlog nečinjenja ni jedne zdravstvene usluge, jer sutra netko može odbiti dati transfuziju ili bilo koju drugu zdravstvenu uslugu, a što je onda od interesa za svakog osiguranika.

Kad je pak riječ o outsourcingu u zdravstvu, Pododbor je mnijenja kako je opravdano sve usluge izvan uže zdravstvene djelatnosti „preseliti“ drugim trgovačkim društvima, jer bi se tako ostvarile bitne uštede. - U bolnicama treba zapošljavati tek  minimalni i nužni broj nemedicinskog kadra (pravnici, činovnici, obrtnici, kuhari i čistačice itd.), a trenutno u zdravstvenoj djelatnosti kod nas radi oko 30 posto nezdravstvenog kadra, dok je u EU prosjek najviše do 15 posto.

Pododbor je izrazio i podršku Sindikatu liječnika, osuđujući nepriznavanje njihove reprezentativnosti, te držeći kako je svaki socijalni dijalog bez njihovog sudjelovanja insuficijentan. Najposlije, Pododbor je razmotrio i šira društvena pitanja poput funkcioniranja Crvenog križa, očuvanja Hrvatske poštanske banke kao jedine hrvatske banke itd.