UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OKRUGLI STOL PUČKE PRAVOBRANITELJICE

O siromaštvu i starijim osobama

Lora Vidović podržala inicijativu SUH-a za ukidanjem dosmrtnog uzdržavanja!

S ciljem obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba, Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva i Svjetskog dana beskućnika, Pučka je pravobraniteljica organizirala okrugli stol o siromaštvu i starijim osobama koji je održan 17. listopada 2014. u Domu za starije i nemoćne osobe Medvešćak u Zagrebu.

Uz uvodna obraćanja pučke pravobraniteljice Lore Vidović, predsjednika saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Silvana Hrelje te ravnateljice Doma Medvešćak Krasanke Glamuzina, izlaganja su održali bivši beskućnik Mile Mrvalj, voditeljica Službe za stare i nemoćne osobe, osobe s problemima ovisnosti i azilante Ministarstva socijalne politike i mladih Marija Lovreković, savjetnica ministra rada i mirovinskog sustava Lidija Hrstić Novak,  predstojnica Katedre za  socijalnu gerontologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Ana Štambuk, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba Višnja Fortuna, dopredsjednik udruge Most Drago Lelas i predsjednica udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske SUH) Jasna Petrović.

Pučka pravobraniteljica istaknula je kako je stopa rizika od siromaštva za umirovljenike 2012. godine u RH iznosila 21,8%. Zatim, iako je 10% hrvatskih građana starijih od 60 godina bez mirovinskog primanja, državna potpora za starije osobe bez mirovine još uvijek nije uvedena. S druge strane, iznosi socijalnih primanja ne mogu osigurati zadovoljenje minimuma životnih potreba.

Ni problem beskućnika u RH nije dostatno istražen, niti je uhodan sustav podrške i brige o njima. Upozorila je i na različite oblike materijalnog iskorištavanja starijih osoba koji ponekad uključuju institucionalnu skrb mimo njihove volje, fizičko i verbalno zlostavljanje te uskraćivanje temeljne njege i informacija. Osim toga, nerijetko u prihvatilištu za beskućnike provedu pet i više godine, starijim osobama smještaj bi trebao biti u udomiteljskoj obitelji ili u domu za starije osobe. Upitala je i što je sa Strategijom socijalnog stanovanja i propisima kojima bi se to područje reguliralo. I socijalna sigurnost starijih osoba je istaknuta kao područje u kojem je potrebno uložiti dodatne napore.

Uz poimanje siromaštva kao društvenog stanja koje dovodi do isključivanja čovjeka iz društvenih aktivnosti, predstavljene su dostupne usluge sustava socijalne skrbi usmjerene na brigu o osobama starije životne dobi. Uz zakonski okvir, prezentirane su i aktivnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koje se odnose na zaštitu i skrb o osobama starije životne dobi odnosno najsiromašnije osobe. Iako su vidljivi brojni pomaci, velike su razlike između pojedinih dijelova Republike Hrvatske. Pa tako pojedini gradovi i općine, unatoč postojanja potrebe, nemaju prihvatilište odnosno prenoćište za beskućnike. Područje socijalnog stanovanja najranjivijih skupina građana još uvijek nije regulirano. Zabrinjavajuće je kako je svaki 5. korisnik usluga prihvatilišta stariji od 60 godina.

Prezentirani su i problemi vezano uz mirovinski sustav za čije su funkcioniranje doprinosi nedostatni. Stoga je prezentirana ideja rješavanja problema rastućeg siromaštva osoba starije životne dobi te su prezentirane mogućnosti njihovog ponovnog uključivanja u sustav rada. Profesionalna rehabilitacija istaknuta je kao sustav koji bi mogao poboljšati materijalnu situaciju osoba starije životne dobi čija je radna sposobnost umanjena.

Razgovaralo se i o problemu, uvjetno rečeno, „kažnjavanja“ korisnika socijalne pomoći kojima se u slučaju nekog novčanog primitka iz drugih izvora pomoć ukida. Time su, istaknuto je, korisnici socijalne pomoći stavljeni u neravnopravni položaj u odnosu na druge građane, jer ne mogu primiti niti dar bez da im se zbog toga ukinu određena prava.

Kao izuzetno značajan istaknut je i angažman organizacija civilnog društva. Pri tome podjednako važnu ulogu imaju organizacije koje skrbe o osobama starije životne dobi kao i organizacije koje ih okupljaju u cilju zaštite njihovih interesa. Upravo takve udruge angažirane su oko rješavanja problema ekonomskog zlostavljanja osoba starije životne dobi kroz ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, uspostave pravne regulative za zaštitu osoba starije životne dobi od svih oblika zlostavljanja te rješavanja drugih problema s kojima se osobe starije životne dobi susreću u svakodnevnom životu.

Pribavljanje statistika, te prikupljanje i obrada podataka, koji trenutno i ne postoje, jedina su moguća baza za rad na  unaprjeđenju sustava skrbi o osobama starije životne dobi. Pri tome treba sagledati širu sliku te voditi računa o implementaciji postojećih propisa i njihovom unaprjeđenju.

Zaključno je istaknuto kako ekonomska kriza ne smije utjecati na kvalitetu skrbi o vulnerabilnim skupinama, pa tako niti na skrb o osobama starije životne dobi. Suradnja s drugim dionicima treba se i dalje razvijati, no ne smije ostati „zamjena“ za neriješena pitanja unutar formalnog sustava skrbi. Pitanje informiranja starijih osoba o njihovim pravima, koje je više puta istaknuto nedostatnim, kao i izostanak odgovarajućih statistika, treba pitanja s koja trebaju sustavno biti vođena.

Pučka je pravobraniteljica podržala inicijativu SUH-a za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja, te je pozvala sve sudionike da joj se obrate i u drugim situacijama kada njen angažman može doprinijeti primjerenijoj razini društvene skrbi o starima i nemoćnima. Konačno, raspravljena pitanja i uočeni problemi bit će dio izvješća koje pučka pravobraniteljica podnosi Hrvatskome saboru.

Ana Štambuk: Siromaštvo je neprirodno društveno stanje

-  Siromaštvo je društveno, a ne prirodno stanje.

- Siromaštvo prate: glad i neuhranjenost slabije zdravlje, narušeno mentalno zdravlje, nedostupnost obrazovanja povećana smrtnost beskućništvo, nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija, različite vrste predrasuda.

- Implikacije siromaštva po društvo: opasnost od dualizacije društva, nastanak novih političkih i interesnih organizacija (umirovljenici, nezaposleni), usporavanje demokratizacije društva.

Mile Mrvalj, bivši beskućnik: Bogati kroje prava

Ustavni sud je nedavno "vratio" Zakon o povlasticama odnosno povlaštenim mirovinama i mogućnostima boravka u rezidencijama za saborske zastupnike, vladine dužnosnike i suce uz obrazloženje da su to "demokratske tekovine", dok se istodobno u Hrvatskoj događa i to da 50.000 ljudi radi, a ne prima plaću. Ako postanu beskućnici, uzima im se socijalna pomoć čim se smjeste u prihvatilište ili čim zarade 100-200 kuna honorara. Zakoni u Hrvatskoj očigledno su takvi da onaj koji je siromašan, takav i ostane.

Marija Lovreković: Mali postotak dobiva potporu

U sustavu socijalne skrbi, starije osobe mogu ostvariti zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, jednokratne naknade, osobne invalidnine, doplatak za pomoć i njegu itd. Najčešće, međutim, koriste uslugu smještaja (u domovima je smješteno 15.448 osoba), a samo 10.440 osoba starijih od 65 godina prima zajamčenu minimalnu naknadu. Udrugama se financiraju i projekti usmjereni smanjenju i prevenciji socijalne isključenosti za starije osobe.

Lidija Hrstić Novak: Preniske mirovine

Od 200.000 do 250.000 ljudi prima od 1.000 do 1.500 kuna mirovine što je doista premalo, ali mirovine ne mogu rasti bez porasta 'inputa' u mirovinski fond da bi stariji mogli kvalitetnije živjeti. Sadašnji sustav sa 1,2 milijuna umirovljenika i 1,04 milijuna radnika ne može osigurati dostojan život umirovljenicima.

Višnja Fortuna: Održivost i adekvatnost

Ove godine je proračun Gradsko ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom oko 454 milijuna kuna, a od toga na socijalne programe ide do 29 posto. Unatoč tome, osobe starije životne dobi su najsiromašnija dobna skupina. Čak ih 90.116 osoba ostvaruje mirovinu samo do 500 kn, a daljnjih 93.376 osoba do 1.000 kn. Čak 3626 osoba sugrađana su smješteni u domove za starije osobe, ali imamo jako nizak broj obuhvaćenih izvaninstitucionalnim uslugama.

Glavni je problem osigurati održivost mirovinskog sustava i jamčiti socijalnu adekvatnost mirovina, no ni jedan od tih strateških ciljeva nije ostvaren.

Jasna A. Petrović: Prevareni i poniženi

Financijsko/ekonomsko/materijalno zlostavljanje starijih osoba - sve je češća pojava u starijoj populaciji, i to: krađa novca, mirovine ili druge imovine starije osobe, zloupotreba punomoći, nagovaranje ili prisilno potpisivanje dokumenata ili potpisivanje umjesto njih, otvaranje njihove pošte, ucjene, neispunjavanje ugovora, sporazuma, dogovora u vezi uzdržavanja, a uz to popratno često idu psihičko i fizičko zlostavljanje, siromaštvo, socijalna isključenost, povreda dostojanstva pa i beskućništvo.

Specifičnost hrvatske priče je vrlo elastična zakonska regulativa koja pogoduje zloupotrebama, te se materijalno zlostavljanje nerijetko pravno pokriva legalnim formatima - ugovor o darivanju, oporuka, dosmrtno ili doživotnog uzdržavanja. U Hrvatskoj je evidentan izostanak institucionalnog nadzora i zaštite, kao i statistika, praćenja podataka, društvene pozornosti. Slabost pravosuđa je notorna te uvijek s prednošću davateljima uzdržavanja, a uvezanost „kriminalne hobotnice“ ukazuje na gotovo profesionalno bavljenje ekonomskim zlostavljanjem ne samo unutar obitelji i susjedstva već, kako je tipično za svjetske statistike, u grupacijama bliskima legalnim strukturama institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi.

SUH je 22.3.2013. pokrenuo inicijativu za ukidanje instituta dosmrtnog uzdržavanja, te uvođenje dodatnih mehanizama zaštite za starije osobe u institutu doživotnog uzdržavanja, ali ne to odmah odbijeno od strane Ministarstva pravosuđa, dok je ukidanje dosmrtnog uzdržavanja podržalo Ministarstvo socijalne politike. SUH svoju kampanju nastavlja.