UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PRIHVAĆENA  INICIJATIVA SUH-a: Povećan neoporezivi dio mirovine!

Vlada je uputila u hitnu proceduru Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, kojim se neoporezivi dio mirovine od 1. prosinca 2014. povećava sa 3.400 na 3.800 kuna. U obrazloženju se navodi kako će na temelju takvih izmjena oko 80 tisuća umirovljenika biti oslobođeno plaćanja poreza na dohodak, a 145.000 umirovljenika dobiti veće mirovine. Sindikat  umirovljenika javno je izrazio zadovoljstvo time što su u konačnici u ovu poreznu mini-reformu uključeni i umirovljenici.

Kad je Sindikat umirovljenika Hrvatske 16. srpnja uputio netom izabranom ministru financija Borisu Lalovcu inicijativa za izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak radi povećanja neoporezivog dijela mirovine sa 3.400 na 3.800 kuna, bilo je to stoga jer je ministar najavio povećanje neoporezivog dijela plaće s 2.200 na 2.600 kn. Obrazložili smo kako bi se takvim povećanjem ojačala kupovna moć umirovljenika koji pripadaju tzv. srednjoj klasi, te bi se zaustavio kontinuirani pad potrošnje, a bez čega nema ni ekonomskog razvitka. Naglasili smo kako srednji sloj u razvijenim zemljama čini oko 60 posto stanovništva i on je temelj razvoja svake zemlje, dok je u Hrvatskoj sveden na 10-15 posto.

Ministar nije odgovorio, niti je u svojim istupima ijednom spomenuo umirovljenike. SUH je stoga ministru 26. kolovoza uputio javni poziv da prestane diskriminirati umirovljenike,  upitavši ga je li zaključio kako se 1,2 milijuna hrvatskih umirovljenika bespovratno srozalo u kategoriju niže, osiromašene, klase pa tu nema spasa, ili je, pak, time deklarirao stajalište Vlade kako budućnost Hrvatske vidi sa starijim osobama samo kao korisnicima socijalne pomoći? 

Misli li Vlada da su umirovljenici skupina koja ne može pružiti veliki otpor i politički nije opasna, pa ju se može olako diskriminirati i isključivati? – glasilo je upozoravajuće pitanje SUH-a, a takvo pitanje u godini kad započinju izborna događanja, ima svoju političku težinu. SUH, međutim, nije ostao na tome. Zatraženo je angažiranje Hrvatske stranke umirovljenika, koja je to i učinila 3. rujna javnim pismom premijeru, također tražeći povećanje neoporezivog dijela mirovine u jednakom iznosu u kojem je Vlada najavila povećanje neoporezivog dijela plaće za zaposlene. HSU je ocijenio kako bi se kupovna moć obuhvaćenim umirovljenicima povećala za 124,3 milijuna kuna godišnje, a njihova prosječna mirovina bi porasla za 167 kuna mjesečno. Milanović, međutim, nije našao vremena za razgovor, niti je odgovorio na Hreljinu inicijativu.

Čelnici Sindikata, Matice i HSU-a nalaze se 4. rujna i odlučuju na daljnje pritiske. Sindikat umirovljenika istoga dana upućuje izvanredno priopćenje u kojem pita premijera Milanovića čuje li on umirovljenike kad traže povećanje osobnog odbitka za umirovljenike. SUH je upozorio da se politikama i mjerama kojima se diskriminira dio srednjeg sloja temeljem dobi čini višestruka šteta, te poručio: „Upozoravamo Vladu da je vrijeme je da se Hrvatska pokrene, a to neće ići bez snaženja srednjeg sloja, zaustavljanja pada potrošnje i dokidanja siromaštva. To neće ići bez umirovljenika i njihova potrošačkog potencijala.“

Matica umirovljenika Hrvatske idućeg je dana uputila svoje javno priopćenje kojim optužuje Vladu da ne poštuje dogovore s umirovljeničkim udrugama i prosvjeduje što se u više zakona umirovljenici diskriminiraju zbog starosne dobi i tretiraju kao građani drugog reda. Matica je izredala više primjedbi na više zakona, kao i zbog nefunkcioniranja Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.

I onda, eto Konačnog prijedloga Zakona. Eto prihvaćanja inicijative za povišenje neoporezivog dijela mirovina.U obrazloženju Ministarstva financija piše:Povećanjem osobnog odbitka umirovljenika, odnosno neoporezivog dijela dohotka sa 3.400,00 na 3.800,00 kuna oko 80.000,00 umirovljenika bi bilo oslobođeno plaćanja poreza na dohodak, a prihodi od poreza na dohodak bi se, pod pretpostavkom da umirovljenik nema uzdržavanih članova, na godišnjoj razini smanjili za oko 136 milijuna kuna. Isto tako, procjenjuje se da će za 145.000 umirovljenika doći do povećanja njihovih mirovina. Isto će se odnositi i na umirovljenike koji primaju inozemnu mirovinu, na zaposlene umirovljenike ili one koji rade na ugovor o djelu. Uglavnom, u godini kad su zbog izostanka usklađivanja – mirovine praktički zamrznute, raduje svaka povišica mirovina, pa makar i samo za dio umirovljenika pripadnom tzv. srednjem sloju.

Bitka je dobivena. Borba za mirovine i prava umirovljenika se nastavlja, osobito za one koji životare s minimalnim mirovinama i dodirnuli su granice siromaštva.