UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

VOZAČKE DOZVOLE – I KAKO IH IZGUBITI

Oštećena 221 tisuća vozača starijih od 65 godina

Tek usvojene izmjene Zakon o sigurnosti prometa na cestama hitno moraju na popravni:
 
- jer je bezrazložno usvojen po žurnom postupku, bez javne rasprave, a internetska je usred ljeta trajala 5 dana, čime se starijim osobama uopće nije omogućilo sudjelovanje
- jer se diskriminira vozače s osnova dobi, te im se stavlja novi financijski teret obveznih zdravstvenih pregleda
- jer su mladi vozači, a ne stari, najrizičnija skupina, pa nije ni bilo stručnog uporišta za smanjivanje „dozvoljene dobi“ sa 80 na 65 godina!
 

Izaslanstvo Sindikata umirovljenika Hrvatske 3. rujna je na razgovoru u Uredu pučkog pravobranitelja, među glavnim pitanjima, izložilo o najnovijim izmjenama Zakon o sigurnosti pometa na cestama kojima se najdirektnije diskriminira osobe starije od 65 godina. Od ove institucije zatraženo je da hitno poduzme sve potrebne mjere kako bi se, unatoč usvajanju zakonskih izmjena od strane Hrvatskog sabora 15. srpnja, sporne odredbe što hitnije uputile na popravak. Jer. ovaj najbrži od svih zakona stupio je na snagu već 5. kolovoza!

Naime, sve uobičajenijom manipulativnom strategijom pri donošenju zakona, Ministarstvo unutarnjih poslova je u sred ljeta, nakon žurnog postupka, ujedinivši prvo i drugo čitanje, te preskačući bilo kakav dijalog s relevantnim skupinama na koje se izmjene odnose, bitno umanjilo prava starijih osoba, na način da je novim Zakonom o sigurnosti prometa uveo dobnu granica za produljenje vozačke dozvole uz obavezni liječnički pregled – spustivši je sa sadašnjih 80 godina na samo 65 godina.

Naime, u Zakonu iz 2004. godine, čl. 222, t.3, pisalo je: „Vozačka dozvola izdaje se s rokom važenja do 80 godine života vozača, a mijenja se svakih deset godina!, a „nakon navršenih 80 godina života vozačka dozvola se izdaje na rok označen u liječnikom uvjerenju, a najduže na pet godina“. Kasniji, do nedavno važeći Zakon je bio još liberalniji, pa je dokinuo ikakvu dobnu granicu, te uveo samo kriterij zdravstvenog stanja na način da je propisivao da se „prilikom produljenja vozačke dozvole vozač nije dužan podvrgnuti zdravstvenom pregledu za vozača“ osim u slučaju da je obveza zdravstvenog pregleda utvrđena pri izdavanju dozvole.

Izmjena bez obrazloženja

Kako je obrazložena takva diskriminativna izmjena? Nevjerojatnom rečenicom koja nema ni glave niti repa: „Nelogično je da prilikom prvog ishođenja vozačke dozvole osoba mora priložiti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti koje nije starije od 6 mjeseci te ako u tom zdravstvenom uvjerenju nema ograničenja ne mora više praktički do duboke starosti prilikom produljenja vozačke dozvole prilagati zdravstveno uvjerenje, iako je s protekom godina zdravstveno stanje osobe podložnije promjenama.“ Čisti primjer neosnovane i neobrazložene izmjene zakona (argument „nije logično“, je apsolutno smiješan), ali koja za posljedicu ima diskriminaciju ogromnog broja vozača s osnova dobi.

U izmjenama istog zakona 2004. godine vrlo analitički je pripremljena podloga za zakonske izmjene, a iz koje je vidljivo da osobe starije od 65 godina nisu te koje su rizičnije u prometu, već su to mladi, motociklisti, biciklisti, pijanci i narkomani. Iz te kvalitetne analize proizašla su i utemeljena zakonska rješenja. Ovoga puta, ništa od analiza. Nekom se nešto učinilo nelogičnim, pa ponizi i ošteti  221.000 vozača starijih od 65 godina! Ludnica.

Pet dana interneta za stare

Drugo, zanimljivo je kako su starije osobe zakinute i u pravu na sudjelovanje u javnoj raspravi kao zainteresirana strana. Prvo, zakon je usvojen bez stvarne javne rasprave, odnosno na način da je na stranicama MUP-a otvoren tzv. savjetovanje sa zainteresiranom javnošću objavom Nacrta prijedloga zakona, a pošto je poznato da su osobe starije od 65 godina masovno kompjutorski pismene, stari su tih pet dana navalili na Internet i srušili cijeli sustav svojim brojnim primjedbama. Malo sutra. 

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću trajalo je od petka, 13. lipnja, do petka 20. lipnja, odnosno  punih pet dana. Istinito, tužno i sramotno.

Lažno usklađivanje

Autori izmjene zakona pravdaju usklađivanjem s pravnom stečevinom EU: „Predloženim izmjenama i dopunama Zakon o sigurnosti prometa na cestama se usklađuje s pravnom stečevinom Europske unije odnosno s Provedbenom Direktivom Komisije 2014/37/EU, od 27. veljače 2014. o izmjeni Direktive Vijeća 91/671/EEZ u pogledu obavezne uporabe sigurnosnih pojaseva i sustava sigurnosnog vezivanja djece u vozilima.“

Točno, EU traži da se bolje zaštite djeca u prometu i to je jedino usklađivanje. Ovako se stvara lažni dojam kako je EU zatražila do hrvatski penzići, iako žive sve dulje, mogu voziti – sve kraće. Apsolutno nedopustivo.

Vozačke za bogate?

Pauperizirani hrvatski umirovljenici s prosječnom mirovinom od 2.200 kn, te treći po siromaštvu u EU, od sada će morati od 65. godine na dalje redovito na obnovu vozačke dozvole uz kompletan zdravstveni pregled od prosječno 450 kn, 20 kuna biljega, utrošak vremena na prijevoz i čekanje.

Posljedica diskriminacije za 221.000 vozača starijih od 65. godina je mjerljiva i u kunama i bespotrebno potrošenom vremenu i zdravlju. Naime, hodanje po ordinacijama, osim novčane strane, ima i moguće zdravstvene posljedice. U saborskoj raspravi rijetki su zastupnici uopće postavili pitanje troška. Što i bi kad ne mogu osjećati prirodno suosjećanje s vozačkim siromasima. Posljedica? Siromašniji umirovljenici neće si moći priuštiti obnovu vozačke dozvole, pa i uz posljedicu bitno smanjene mobilnosti.

Automatizam ili „osobni“ liječnik?

Pitamo se u SUH-u koliko godina ima autor ili autorica ovih izmjena zakona, kad smatra da državu treba štititi od opasnih umirovljenika na cestama već od 65. godine života? I tko to kontrolira takve ambiciozne činovnike, jer onda takva glupost ne bi prošla u zakonu u godini kad smo uveli obvezu rada do 67. godine života. Kako možemo očekivati da ljudi budu sposobni raditi, često i delikatne poslove, a ne očekujemo da su u stanju voziti?

Drugo, zar se nije moglo propisati obvezu liječnika opće prakse, koji najbolje poznaje zdravstveni status „svog“ pacijenta, da u slučaju takve prosudbe iniciraju zdravstveni pregled kod obnove vozačke dozvole? Ali i tada samo temeljem zdravstvenog statusa, a ne temeljem dobi.

Umirovljeničke udruge, svaka na svoj način, inicirale su hitne izmjene – izmjena zakona. Matica je objavila „javni prosvjed“, Hrvatska stranka umirovljenika obećava davanje izmjena sporne diskriminacije u saborsku proceduru, a Sindikat umirovljenika planira pokrenuti ocjenu ustavnosti. U nadi da neće trebati, da će se diskriminacija zaustaviti, a svima oštećenima u međurazdoblju uputiti isprika i vratiti novci.

(Jasna A. Petrović)