UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

HRELJA: Obuhvatite i 75 tisuća umirovljenika!

Predsjednik HSU Silvano Hrelja poslao je 3. veljače, nakon sastanka s čelnicima Sindikata umirovljenika Hrvatske i Matice umirovljenika Hrvatske, pismo predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću u kojem je zatražio povećanje neoporezivog dijela mirovine u jednakom iznosu u kojem je Vlada najavila povećanje neoporezivog dijela plaće za zaposlene.

„Prema našim izračunima, ako Vlada poveća neoporezivi dio mirovine s 3.400 na 3.800 kuna ta bi mjera obuhvatila 75 tisuća umirovljenika čija bi se kupovna moć povećala za 124,3 milijuna kuna godišnje, a njihova prosječna mirovina bi porasla za 167 kuna mjesečno. Smanjenjem porezne presije ublažili bi se ionako previsoki troškovi života umirovljenika koji se ne vide u službenoj statistici s obzirom na to da se statistički izračuni rade temeljem pretpostavljenih troškova četveročlane obitelji. Na životni standard umirovljenika presudno utječu troškovi hrane, lijekova, stanovanja, prijevoza i higijenskih potrepština koji su u prethodnom periodu uglavnom rasli. Smatramo važnim naglasiti kako umirovljenici u Hrvatskoj najredovitije podmiruju svoje financijske obaveze, ali i da su njihove mirovine svojevrsni financijski amortizer u sve brojnijim obiteljima čiji su mlađi članovi ostali bez posla tijekom gospodarske krize.  – navodi se u Hreljinom dopisu.

Hrvatska stranka umirovljenika smatra kako porezna reforma mora biti cjelovita i jednako tretirati zaposlene i umirovljenike. Smanjenje porezne presije samo za plaće radnika, premda se radi o hvalevrijednoj mjeri, kao posljedicu bi moglo imati otvaranje pitanja diskriminacije osoba treće životne dobi. Diskriminacija umirovljenika nikako nije u duhu solidarnosti i pravičnosti, što su odlike svake socijalno osjetljive Vlade.