UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NOVA MIROVINSKA „REFORMA"

Pomor starijih u koroni

      Puno problema tišti hrvatsko druš­tvo, od korupcije, niskog stan­darda u odnosu na onog koji bi mogao biti, neprovođenja zakona i nepoštivanja prava, pa i nebrige za umirovljenike i starije osobe. S vre­mena na vrijeme, sitnim i sporim ko­racima nešto se poboljša po pitanju položaja umirovljenika, no često zbog sporosti mnogi ni ne dočekaju za živo­ta te promjene. Najočitiji takav primjer je kad je tadašnja hrvatska Vlada 1994. godine smanjila mirovine, Ustavni sud 1998. je donio odluku o povratu duga, a on se tek počeo isplaćivati 2006. go­dine, što mnogi nisu doživjeli.

      Neke stvari po današnje umirov­ljenike su se popravile, poput prava na odabir povoljnije mirovine (iz I. ili iz oba mirovinska stupa), ali toliko je još neriješenih problema da je lako zaključiti da mnogi današnji umirov­ljenici neće doživjeti njihovo rješava­nje. Uz takvu situaciju, sad se pojavila i pandemija koronavirusa koja je ubr­zala pomor starijih osoba. Naime, u prvih sedam mjeseci ove godine umr­lo je 31.371 umirovljenika, a u istom razdoblju prošle, također pandemij- ske godine, 28.607.

Za usporedbu, u pet godina (2015.-2019.) prije pandemije prosjek umrlih umirovljenika do srpnja bio je 26.275. To znači da je sada umrlo oko 5.100 umirovljenika više od prosjeka. No, uzme li se u obzir da je u 2021. go­dini do kraja srpnja u Hrvatskoj od co- vida umrlo oko 4.400 ljudi, nije teško za zaključiti da umirovljenici ne umiru samo od korone, već i od posljedica koje je taj virus ostavio na kvalitetu i dostupnost zdravstvene skrbi.

     Ima i još jedna poveznica, a to je siromaštvo. Kad bi starije osobe ima­le novca, zdravije bi se hranile, bile otpornije, a oni kronični bolesnici bi imali za pregled kod privatnih liječni­ka, umjesto da čekaju mjesecima na pregled u bolnicama.

      Pomorom starijih osoba državna blagajna će itekako uštedjeti, jer samo na tisuću umrlih umirovljenika koji primaju prosječnu mirovinu godišnje se uštedi 31 milijun kuna, a umrlih je vidimo puno, puno više od prosjeka. A kolika će tek biti ušteda što su umrli umirovljenici koji su mogli živjeti još desetak i više godina?

Igor Knežević