UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

BORBA PROTIV SAMOĆE

Ples starih i mladih

     Doista hvalevrijedne projekte u glavnom gradu Velike Britanije Londonu obavljaju volonteri humanitarne udruge „South London Cares" (u prijevodu „Južnom Londonu je stalo"). Udruga je osnovana još prije 10 godina kako bi spojila mlade i starije osobe, na obostranu korist. Na­ime, starije osobe u gradovima sve više žive u izolaciji i imaju malo prijatelja, no i brojni mladi također u realnom životu nemaju puno prijatelja, već se uglavnom„druže" samo putem društvenih mreža.

     Tako je udruga odlučila spojiti jedne i druge, kako bi se družili uživo, ali i podučavali jedne druge, mladi starije teh­nološkim vještinama, a stariji mlađe životnim iskustvom. No, pojavom korona krize uslijedila je dodatna izolacija starijih osoba, pa su mladi starije poučavali radu s video aplikacijama kako bi ipak stariji ostali u doticaju sa svijetom, i barem imali online vrstu druženja.

     A sada, popuštanjem mjera, održan je i prvi post-kovid tulum u jednom londonskom kvartu. Riječ je zapravo o pro­jektu, gdje se stanari određene ulice, bez obzira na godine, upoznaju i druže, s time da su ovaj put u druženje ubacili i ples, odnosno tulum kako bi proslavili popuštanje mjera. Očekivano, na tulumu se okupilo više starijih nego mlađih      Londončana, no pokazali su doista zavidne plesne vještine, pa su i mlađe osobe ostale iznenađene koliko dobro i moderne plesove mogu stariji plesati.

     No, korona je ostavila i danak, jer su mnoge starije osobe zbog izoliranosti razvile anksioznost, zbog čega im ne odgova­raju okupljanja gdje ima više ljudi. Zbog toga je udruga razvila i projekt„Voli svog susjeda" kojim spaja mlade i starije susjede „jedan na jedan". Dvije osobe se obično nađu u kvartovskom kafiću na čaju i pričaju o svemu, razvijajući prijateljstvo, ali im to pomaže i da izađu iz svojih domova gdje su bili dugo zatvoreni. Bravo!