UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

SUĐENJE ZA POMOR KORISNIKA DOMA

Buktinje bez milosti

 

     Devet mjeseci zatvora po glavi spaljenog starca ili starice? Gabrijela Čičković (50), vlasnica Doma za starije i ne­moćne osobe Zelena oaza u Andraševcu, u čijoj je dvorišnoj baraci u siječnju 2020. u siječnju došlo do požara u kojem je po­ginulo šestero korisnika u dobi između 69 i 104 godine, nepravomoćno je osuđena na četiri godine i šest mjeseci zatvora na Županijskom sudu u Zagrebu. Za očekivati je da će tako milosrdni suci na nekoj višoj instanci smanjiti i ovako nisku kaznu.

     Čičković, koja nije došla na izricanje presude, a tijekom suđenja je plakala kako je svakom svom spaljenom korisniku znala i ime, osuđena je zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine. Za to je Kaznenim zakonom predviđena kazna u rasponu od minimalnih tri do maksimalnih 15 godina zatvora, pa je očito da časnim sucima život jednog starca izgorjelog u mukama vrijedi samo devet mjeseci kazne.

     Osim toga Gabrijela Čičković morat će i platiti otprilike 100 tisuća kuna sudskih troškova, što je mizerija kad se uzme da je u drvenoj konzervi uskladištenim starcima naplaćivala kojih dvije do tri tisuće ležarinu. Uz to su u odvojenim parničnim postupcima obitelji triju žrtava od nje tražile ukupno 780 tisuća kuna za naknadu neimovinske štete za smrt roditelja.

Do požara u Zelenoj oazi došlo je zbog kvara na električnoj grijalici u pomoćnom objektu koji nije bio prijavljen, niti bi za takav smještaj mogla biti ishođena dozvola.

     U tom pomoćnom objektu uvijek je trebao biti netko kako bi nadzirao i obilazio starce koji su bili gotovo potpuno nepokretni, ali s obzirom da se navedeni ilegalni objekt nalazio udaljen sedamstotinjak metara od onog glavnog u kojem je bilo osoblje vatra se razbuktala i ljudi su poginuli prije nego što su vatrogasci stigli intervenirati.

Vlasnica sada ukinutog doma brani se kako na burzi nije bio njegovatelja, ali ne objašnjava svoju pohlepu koja ju je vodila ka ilegalnom smještavanju 25 umjesto 13 korisnika mimo svih zakonskih propisa, a o svima njima u noćnoj smjeni je skrbila samo jedna njegovateljica! Pokoj duši žr­tvama i pravednija kazna za šestorostruko ubojstvo.

J.A.P.