UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

MINISTARSTVO NIJE BRIGA ZA BAKE I DJEDOVE

Kad će se uvesti alimentacijski fond?

 

     Kad je gospođa Opačić, svojedob­na ministrica socijale i obitelji, na Obiteljski zakon nakalemila model iz nekih američkih saveznih država, ko­jim je u Hrvatskoj uvedeno da su bake i djedovi obveznici plaćanja uzdržavanja za unuke, ako to ne čine njihova djeca, nismo ni pomislili da će sve buduće HDZ-ovske vlade tako zdušno braniti zadržavanje takvog čudovišnog propisa koji egzistencijalno ugrožava sve više siromašnih starijih osoba. Sudovi sude kako piše u zakonu, pa tako otkidaju od mirovina djedova i baka tri četvrtine raspoloživog iznosa i bacaju ih u glad i neimaštinu.

     Zanimljivo, predstavnice Sindikata i Matice umirovljenika našle su se počet­kom godine i s glavnim dužnosnicama socijalnog sektora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na čelu s državnom tajnicom Marijom Pletikosom, i tada im je obeća­no kako će se razmotriti njihov prijedlog za ukidanje takve odredbe iz Obitelj­skog zakona i osnovati tzv. alimentacij­ski fond kojim bi država jamčila isplatu uzdržavanja kad roditelji zakažu.

Daleko smo od Europe

     Ugledne socijalke su od strane umirovljeničkih udruga informirane, a što nažalost nisu znale, kako u većini europskih zemalja država jamči privre­meno i zamjensko uzdržavanje djeteta, a ne da taj teret s države prebacuju na bake i djedove. Takvo rješenje vrijedi u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Estoni­ji, Švedskoj, dok je to na teret lokalnih vlasti u Češkoj,     Danskoj i Finskoj. U Polj­skoj, Letoniji i Litvi, te Luksemburgu i Portugalu djeca se uzdržavaju putem specijaliziranih fondova. Dakle, kad za­kažu roditelji (uglavnom - očevi), uska- ču državne ili lokalne institucije. A kod nas je to na brigu roditeljevih roditelja koji nerijetko više sa svojim potom­cima i nemaju ni­kakve kontakte, a katkad i unuke niti ne viđaju.

     Hrvatski sudo­vi, eto šoka, čak dosuđuju alimen­taciju na teret mi­rovina i u slučaju kad je otac djece preminuo, a djeca primaju obiteljsku mirovinu. Poznat je slučaj obitelji Kišur iz Sesveta kojoj je sud odredio plaćanje alimentacije šest godina na­kon smrti njihovog sina koji je poginuo u automobilskoj nesreći!

     I tako, nakon što su SUH i MUH po­novili svoju inicijativu 17. studenog 2020. godine za žurnom izmjenom Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju, upućen je upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u kojem roku se mogu očekivati navedene promjene. I gle, eto 29. lipnja 2021. godine odgo­vora od nadležnih osoba, odnosno iz Kabineta ministra.

Danak birokraciji

     U pismu koje stiže nakon dva tjedna piše: „Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike svje­sno je situacije u kojoj se nalaze mnogi umirovljenici, no prema trenutno važe­ćim odredbama Obiteljskog zakona ro­ditelji su prvi dužni uzdržavati svoje ma­loljetno dijete i radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdrža­vanja maloljetnog djeteta. Tek ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Nadalje, punoljetno unuče je dužno uzdržavati baku, odnosno djeda, ako baka, odnosno djed nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostva­riti iz svoje imovine i ako su ga oni uz­državali ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme". Zanimljivo.

     „Odredbu o obvezi uzdržavanja ma­loljetnog djeteta od strane djeda i bake, ukoliko ga ne uzdržava roditelj sadrža­vao je i raniji Obiteljski zakon, a izmjene Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju nisu u Planu za­konodavnih aktivnosti za ovu godinu", odgovaraju nadležni, bez potpisa. Mo­gla je to potpisati i gospođa Opačić, jer odgovor je isti kao u „njezino vrijeme".

     A netom prije nego ovaj članak za Glas umirovljenika bijaše predan u tisak nazove S.Š. iz Karlovca i kaže kako je sa­znala da joj sin duguje deset tisuća eura alimentacije, a radi u inozemstvu i nema s njim kontakt. Pita hoće li i njoj sud sje­sti na mirovinu koja je ionako mizerna? Hoće, sjest će Vam. Sve dok ministar Ala- drović, u čijem je resoru Obiteljski za­kon, ne odluči da je to važno promijeniti i da je europski socijalni model bolji od američkog. Nazdravlje.

Jasna A. Petrović