UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

    

 

EKSPLOZIJA NASILJA

Utrostručene prijave starijih

 

     Nevolja nikada ne dolazi sama. Epi­demija koronavirusa uz povećanje smrtnosti starijih osoba, zbog sma­njenja socijalnih kontakta dovela je do porasta slučajeva psihičkih oboljenja, ali i do porasta određenih kaznenih djela. Definitivno najveći porast, nažalost oče­kivano, dogodio se u sferi obiteljskog nasilja. Još tijekom 2020. godine krenula su prva istraživanja u Sjedinjenim Ame­ričkim Državama koja su otkrila porast obiteljskog nasilja u njihovim najvećim gradovima. Tako je primjerice u New Yorku zabilježen porast od 10 posto, San Antoniju 18 posto, a u Portlandu čak 22 posto.

     No, uskoro se pokazalo da su te brojke blage, odnosno bitno niže od stvarnog stanja, koje je po dva do tri puta gore od tih brojki. Zbog toga smo odlučili pregledati i stanje u Hrvatskoj, odnosno pročešljati svježi MUP- ov statistički pregled kaznenih djela za 2020. godinu. I kako je i bilo za očekivati, nasilje u obitelji u Hrvatskoj je eksplo­diralo u doba korone. Naime, u odnosu na 1.134 prijavljena kaznena djela nasilja u obitelji u 2019. godini, u 2020. godini prijavljeno ih je 1.578, odnosno čak 39,2 posto više.

     Nažalost, i Hrvatska prati svjetski trend, koji je zbog izolacije, ograničenog kreta­nja i preporuka da se ostane kod kuće, doveo do dramatičnog porasta nasilja u obitelji, s obzirom da članovi obitelji provode više vremena zajedno u bliskom kontaktu, što dovodi do povećanja stresa, a rizik se povećao i zbog toga što se neke obitelji moraju nositi i s padom standarda zbog ekonomske krize, nezaposlenosti ili smanjenja prihoda. Kao i uvijek, najveće žrtve obiteljskog nasilja su žene, no MUP i dalje ne vodi statistiku po spolu kojom bi se saznalo koliko je žena doista oštećene ovim kaznenim djelom.

Zašto 60, a ne 65?

     MUP-ova statistika također pod starije osobe ne svrstava one iznad 65 godina, već iznad 60 godina, a prema statistici 335 osoba starijih od 60 godina prošle godine je pretrpjelo kazneno djelo nasilja u obitelji. Za usporedbu, 2019. godine bilo je 218 slučajeva kaznenog djela nasilja u obitelji za tu dobnu skupinu, što znači da je nasilje u obitelji kod starijih osoba poraslo za 53,7 posto, dakle puno više nego u općoj populaciji. No, nije samo pandemija utjecala na porast zabilježe­nog nasilja u obitelji, već i normativna izmjena od 1. siječnja 2018. u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, kada su osobe starije dobi po prvi put uvedene u zakon kao zaštićena kategorija.

     Tada je određeno da su stariji oni od 65 godina na više te su određene veće kazne za djela počinjena prema njima, djeci i invalidima u odnosu na ostatak populacije. Veće senzibiliziranost za starije osobe očito je dovela i do veće zaštite prava te populacije, a posljedično i na njihovo hrabrije prijavljivanje zlostavljača. Naime, pogledaju li se podaci od 2018. godine, tada je prijavljeno samo 108 slu­čajeva kaznenog djela nasilja u obitelji počinjenih prema osobama starijima od 60 godina. U dvije godine, prijave su se dakle utrostručile!

     Još opipljivije rezultate nasilja nad starijim osobama daju podaci o kazne­nim djelima protiv života i tijela, kojih je u 2020. zabilježeno 391 slučaj, što je također osjetno poraslo (48,1 posto), s obzirom da su godinu prije zabilježena 264 takva slučaja. Od 391 kaznenog djela, njih 117 odnosilo se na teške tjelesne ozljede, 231 tjelesna ozljeda, 14 teških ubojstava i 13 ubojstava. Godinu prije zabilježena je 101 teška tjelesna ozljeda, 129 tjelesnih ozljeda, 10 teških ubojstava i 7 ubojstava. Najviše su dakle porasla kaznena djela tjelesnog ozljeđivanja, kao i ukupnih ubojstava, jer je 2019. ubijeno 17 starijih osoba, a 2020. čak desetero više, odnosno 58,8 posto više.

Dižu ruku na sebe

     Socijalna izolacija starijih osoba tijekom pandemije utjecala je i na porast psihičkih oboljenja, a posljedično i na porast samo­ubojstava. Za razliku od ostalih podataka, MUP u statistici ipak u ovom dijelu ras­polaže s podacima za osobe starije od 65 godina. U odnosu na 2019. godinu kada je samoubojstvo izvršilo 218 osoba starije životne dobi, u prošloj godini to je učinilo 225 osoba, odnosno sedam osoba više. Inače, muškarci čine 78 posto počinitelja samoubojstva.

     Ako ništa, barem je zabilježeno manje kaznenih djela protiv imovine na štetu starijih od 60 godina, tako je u 2020. oštećeno 5.795 osoba, a godinu prije bilo ih je 6.273, što je pad od 7,6 posto. Tako je 2020. godine 2.520 osoba oštećeno teš­kim krađama, 2.405 krađama, 411 prijevarama, 286 oštećenjima tuđe stvari te 59 osoba starijih od 60 godina je oštećeno razbojstvima. Godinu prije bilo je 3.027 slučajeva teških krađa, 2.357 krađa, 403 prijevare, 234 oštećenja tuđe stvari i 92 razbojstva.

     Sudeći po podacima uvelike je pao i broj računalnih prijevara starijih, pa se nadamo da osobe starije životne dobi postaju infor­matički pismenije. Tako su evidentirane 324 osobe koje su oštećene tim kaznenim dje­lom, a godinu ranije bilo ih je 653, odnosno duplo više. No, starijim osobama se sve više prijeti ili one to više prijavljuju. Tako je 2018. prijavljeno 710 slučajeva prijetnji, 2019. je broj porastao na 873, a prošle godine na čak 1.135, što je porast od 30 posto.

     MUP nažalost ne vodi statistike o eko­nomskom nasilju nad starijima, a tu prije svega mislimo na ugovore o doživotnom, a posebno o dosmrtnom uzdržavanju, koji su oruđe nasilnim predatorima, često i člano­vima obitelji, koji se žele dokopati imovine starijih osoba. Takve stvari nisu vidljive u MUP-ovoj analizi, a itekako se događaju i vrlo su opasne po stariju populaciju i dio su velike hobotnice lešinarenja na nekret­ninama u vlasništvu starijih osoba.

Igor Knežević