UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

EPIDEMIJA STRESA

Antidepresivi - korisni lijekovi današnjice

 

     Danas se ljudima, koji nisu depresivni u kliničkom smislu, daju lijekovi (antidepresivi) za najrazličitije probleme. U početku nije bilo tako. Pedesetih godina 20. stoljeća, kada su antidepresivi pušteni prvi put na tržište, njihova je upotreba bila ograničena samo za osobe koje su bile u ozbiljnoj depresiji. Međutim, danas dvije trećine antidepresivnih lijekova propisuju liječnici koji nisu psihijatri, i to za najrazličitije situacije: od najjednostavnijih slučajeva potištenosti, nemotiviranosti i umora na poslu, do razdražljivosti, raznih ovisnosti ili gojaznosti, a u novije vrijeme zbog postrau- matskih simptoma nakon potresa ili uslijed pandemije Covid-19.

     Antidepresivi se čak nekad upotrebljavaju kako bi poboljšali rezultate u sportu i na radnome mjestu. Mnogi ljudi smatraju ove lijekove kao da su čarobni napitak od kojih nema nikakvih opasnosti. Ima i onih koji smatraju da ih prečesto uzimaju, onako usput, ali uglavnom nitko ne pobija njihovu široku društvenu prihvaćenost. Poznati američki psiholog Russ Newman, kaže: „Ljudi upotreblja­vaju antidepresive kako bi bili produktivniji, kako bi mislili brže, bili manje 'uvučeni' u sebe. Antidepresivi su postali način kako se nositi sa stresom i brzim tempom života."

     Najpoznatiji antidepresiv u svijetu Prozac (koji je bio nazvan „lijekom devedesetih") i mnogi drugi moderni, novootkriveni lijekovi iz te grupe, pokazali su se korisnim kod 65 do 75 posto deprimiranih osoba, što je bolji postotak uspješnosti nego kod mnogih drugih lijekova.

Plusevi i minusi

     Osim u depresiji, ovi se novi lijekovi sve više upotrebljavaju i za svladavanje nekih opsesivno-prisilnih poremećaja i ovisnosti. Na primjer, u nekim studijama Prozac je pomogao u liječenju goja­znosti, ovisnosti o kockanju i problema vezanih uz alkohol. Glavna američka agencija za hranu i lijekove odobrila je upotrebu ovog lijeka u spomenutim situacijama. Neki drugi novi antidepresivi pomogli su u procesu odvikavanja od pušenja, u paničnim stanji­ma, posttraumatskom stres sindromu, patološkoj sramežljivosti, sindromu kroničnog umora itd.

     Neugodne se nuspojave često mogu ublažiti smanjenjem doze ili primjenom drugih antidepresiva. Međutim, valja istaknuti da se mogu javiti i neki etički i sigurnosni problemi kada se antidepresivi počnu sve više upotrebljavati u cilju podizanja samopouzdanja ili poboljšanja rezultata u radu ili sportu, posebno kad se uz njih ne primjenjuje i ostala potrebna terapija.

     Osim toga, stručnjaci upozoravaju da novi antidepresivi nisu bez štetnih nuspojava. Oni mogu stvoriti predispoziciju za poja­vu anoreksije (odbijanja hrane), nervoze, zabrinutosti, nesanice i mučnine. Oni mogu izazvati poteškoće i u seksualnom životu (poremećaj erekcije, smanjeni libido itd.) Ono što je još gore, an­tidepresivi katkada mogu dovesti do razvoja ovisnosti o njima. Također, priličan broj bolesnika, nakon što prekine uzimanje anti­depresiva, ponovo osjeti iste simptome zbog kojih su ih uzimali. Na koncu, antidepresivi mogu liječiti samo simptome, ostavljajući glavni problem netaknut.

Prijatelji - najbolji lijek

     Ipak, vodeći psihijatar na medicinskom fakultetu Emory sveu­čilišta (SAD) smatra da su mnogi problemi povezani s primjenom antidepresiva prenaglašeni. On kaže: „Morate usporediti rizike u odnosu na koristi. Dok nam nisu poznati dugoročni toksikološki podaci, Prozac se smatra sigurnim. Neki ljudi za koje se kaže da su doživjeli'promjenu ličnosti'već su prije toga po meni bili mentalni bolesnici, kojima je Prozac ustvari pomogao.      Nuspojave se često mogu ublažiti smanjenjem doze ili primjenom drugih antidepresiva."

     Psihijatri se slažu da se može povući linija između dijagnosticira­nih, kliničkih oboljenja i slučajeva u kojima se radi o samoj ličnosti osobe. Učiniti depresiju nekog pacijenta lječivom i poboljšati nje­govu sposobnost za funkcioniranjem kao osobe jedna je stvar, a upotrebljavati antidepresive samo da se nekoga učini odmah spremnim za posao - druga je stvar.

     Postoji čitav niz oboljenja koja se dijagnosticiraju i kod kojih su antidepresivi od pomoći, međutim, ljudske osobine, kao što je stidljivost i razdražljivost su karakteristike ličnosti. Imajući u vidu neke ozbiljne nuspojave antidepresiva, valja pažljivo razmotriti da li liječiti takve karakteristike same ličnosti. Kad se radi o takvim manje ozbiljnim problemima, možda sve što takva osoba treba je psihoterapeut, osobni trener-edukator ili jednostavno jedan iskreni prijatelj koji zna slušati.

dr. Ivo Belan