UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Hoće li neki umirovljenici u domovima ostati bez Covid dodatka?

 

     Od zadnjeg dana travnja, kad su krenule isplate Covid do­datka, brižna kćerka Vesna Vujević iz Dicma prati hoće li njezin otac Blaž, koji je korisnik u split­skom županijskom domu za starije primiti svoj Covid dodatak od 1.200 kuna i priuštiti si bon za telefon, malo čokolade, vitamina, instant kave. Kako je došao i 3. svibnja, Ve­sna je, i sama invalidska umirovlje­nica, prionula na mobitel i započela nazivati. Prvo je nazvala, kako se i pristoji, u Dom, ali su joj tamošnje socijalne radnice objasnile da kako otac ima mirovinu nižu od 1.400 kuna, njegova mirovina i svi drugi prihodi idu odmah na račun Doma, jer razliku do pune cijene smještaja plaća Ministarstvo. Pa tako i Covid dodatak.

Vesna zove sve po redu

     Vesna je onda nazvala Centar socijalne skrbi u Sinju, no oni nisu znali hoće li Blaž dobiti Covid do­datak, niti kakav je propis za takve korisnike domova. Zvala je i lokalno mirovinsko, pa opet ništa. Onda je odlučila uhvatiti Boga za bradu, pa je nazvala Ministarstvo rada, miro­vinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH, gdje je dobila nekog načelnika, kako kaže, koji joj je re­kao da se ne sjeća da su Sindikat i Matica umirovljenika postavljali ta­kav problem u pregovorima.

     Sjela je onda Vesna za stari kom­pjutor i uguglala Sindikat umirov­ljenika. Nazvala je i, gle, tamo su joj odgovorili kako će odmah uputiti službeni upit Ministarstvu. Odgo­vor iz Ministarstva je stigao vrlo brzo. Da, korisnici domova smje­šteni preko socijalne skrbi imaju pravo na Covid dodatak: „Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje poslalo je 27. travnja 2021. ustano­vama u sustavu socijalne skrbi koje pružaju uslugu smještaja starijim osobama obavijest o načinu isplate jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine koji su smje­šteni u domovima, a s kojima    Zavod ima sklopljen ugovor o međusob­nim odnosima u vezi s pokrićem troškova smještaja iz mirovinskih primanja prema kojima se njihova primanja uplaćuju na žiro račune domova. Prema toj obavijesti do­movi trebaju isplatiti ovaj primitak korisnicima mirovine koji su ostva­rili pravo na isplatu jednokratnog novčanog primanja u odgovaraju­ćem iznosu i to prema dostavljenim popisnicima".

Upute su (ipak) poslane

     Ministarstvo u svom odgovoru posebno naglašava kako su „sred­stva za isplatu jednokratnog novča­nog primanja doznačena 29. travnja 2021. u korist računa domova, a trebala su biti isplaćena korisnicima s danom 30. travnja 2021. na način kako domovi dogovore s korisnici­ma ili njihovim skrbnicima". Nazvali smo stoga splitski   Dom i nakon više pokušaja dobili odgovornu osobu u knjigovodstvu koja je rekla kako nisu dobili nikakav dopis od HZ- MO-a, nego da su sami uputili upit. Nazvali smo i ravnateljicu jednog za­grebačkog doma i dobili isti odgo­vor kako nisu dobili dopis HZMO-a u vezi Covida. Pa smo onda provje­rili s rukovoditeljima HZMO-a koji su nam potvrdili da su uputili dopis na oko 600 adresa centara socijalne skrbi i domova za starije i nemoćne diljem   Hrvatske, a s kojima imaju ugovore u uplaćivanju mirovina na račune domova. Kome vjerovati?

     Činjenice ne lažu, a u ovom slu­čaju to je dopis HZMO-a, koji je možda prekasno upućen, no sigur­no je već stigao na odredišta. Možda je trebalo ranije reagirati s uputama, ali ono što zabrinjava je ignorantski odnos domova umirovljenika koji se nisu potrudili provjeriti trebaju li Covid dodatke s njihovih računa isplatiti korisnicima, dodatke koji su neovršivi, neoporezivi, osobna sredstva za barem kratko olakšanje života umirovljenicima u doba pan- demije. Mreža socijalne srbi očito je zamršena i nefunkcionalna, a žrtve su u ovom slučaju korisnici domo­va koji bi lako mogli ostati bez svog dodatka, ako ih netko ne nadzire. Za Blaža Vujevića iz Dicma znamo da će ga dobiti.

Jasna A. Petrović