UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NEOČEKIVAN SAVEZNIK

Mamić ukazao na lešinarenje starijih osoba

 

     Bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić u svojim nedavnim objavama na društvenim mrežama počeo je prokazivati kriminalne radnje osječkih sudaca i tako se između ostalog dotaknuo bolne teme o kojoj Sindikat umirovljenika Hrvatske redovito progo­vara, malverzacijama s ugovorima o do- smrtnom i doživotnom uzdržavanju. SUH posljednjih 15 godina traži da se zabrani potpisivanje ugovora o dosmrtnom uz­državanju, kao i da se donormira institut ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naše zahtjeve Ministarstvo pravosuđa sve ove godine uporno odbija.

     Mamić po logici„ako padnem ja, past će svi", odlučio je doista učiniti nešto kori­sno za društvo i u ovom slučaju za starije osobe, alarmirati javnost o kriminalnom bogaćenju sudaca, javnih bilježnika i dje­latnika u zdravstvu i socijalnoj skrbi, koji stječu veliku imovinsku korist preko leđa siromašnih starijih osoba. Mamić je tako nedavno na svom Facebooku napisao:

Kako stvari funkcioniraju

     „U današnjoj priči donosim informaciju o tome kako su suci i državni odvjetnici do nekretnina dolazili preko Centra za socijalnu skrb u Osijeku - pogotovo dok je ravnateljica bila Jelka Klobučar (kućna prijateljica suca Ante Kvesića), u suradnji sa Helenom Kristek, Majom Varžić i Hr- vojem Vidakovićem. Naime, Centar pro­glašava dražbe za nekretnine socijalnih slučajeva koji nemaju rodbine i nemaju kome ostaviti svoje vlasništvo, pa ih iz Centra obrade. Na dražbu se prijavljujete pismeno, ali fizički dražbi ne možete pri­sustvovati uz obrazloženje “da u centru nema dovoljno velike prostorije da primi sve zainteresirane". Ova priča, kaže Mamić, „posebno mi je bitna u svjetlu činjenice da je prema imovinskoj kartici supruga suca Kvesića o dosmrtnom uzdržavanju stekla stan od 57.52 kvadrata u Osijeku vrijedan 300 tisuća kuna".

     Mamić dalje priča priču: „Dosmrtno uzdržavanje očito je biznis kojim se bave osječki pravnici tako su županijski državni odvjetnik Davor Petričević i njegova supru­ga Jasminka Sinčić-Petričević, voditeljica Zavoda za hematologiju KBC Osijek, 16. rujna 2013. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s Antom Mandićem koji je preminuo 4 mjeseca kasnije, a oni su dobili poslovni prostor od 68,40 metara četvor­nih. Znači sklopili su ugovor s umirućim čovjekom kako bi došli do nekretnine", zaključuje Mamić.

Uhodan obiteljski biznis

     „Predsjednik Županijskog suda u Osi­jeku, Zvonko Vrban na isti je način sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s Jelkom Nemet za što je dobio kuću vrijednosti 955.000 kuna u Jahorinskoj 7, dvije kuće i nekoliko oranica u selu Budimci pokraj Osijeka, te jednu trećinu pašnjaka veli­čine 665 metara četvornih, uz jadransku obalu, na otoku Čiovu, u blizini Trogira. Znači predsjednik suda je sklopio ugo­vor o doživotnom uzdržavanju osobno sa štićenicom, kao i supruga njegovog kolege. Kao šećer na kraju, sudac Kvesić i Petričević su kumovi."

     Nije to nikakva novost za SUH, koji je posljednjih godina bilježio brojne slučajeve malverzacija s ugovorima o uzdržavanju, ali je svakako novost što je Mamić prokazao i one osobe iz pravosuđa s viših razina. Sprega osoba iz pravosuđa s onima iz djelatnosti zdravstva i socijalne skrbi je i navela SUH da u svojim zahtjevima za donormiranje ugovora o doživotnom uzdr­žavanju zatraži da se zabrani potpisivanje takvog ugovora s pružateljima socijalne skrbi, zdravstvenim djelatnicima, odvjet­nicima ili javnim bilježnicima s kojima je u obveznom odnosu, odnosno članovi­ma njihovih obitelji. Vrlo bitan zahtjev je i ograničenje prema kojem bi davatelj uzdržavanja istovremeno mogao imati ne više od dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog čega SUH traži i uvo­đenje Registra sklopljenih ugovora, koji bi sadržavao podatke o broju skloplje­nih ugovora po davatelju uzdržavanja, datume sklapanja ugovora te imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Registar za prevenciju

     Registrom bi se prevenirao lešinarski biznis uzdržavatelja koji su se profesio­nalizirali u djelatnosti otimačine imovine starijih i nemoćnih osoba. Također, davatelj uzdržavanja morao bi imati potvrdu o nekažnjavanju za kaznena djela protiv života i tijela te kaznenog djela protiv državne ili privatne imovine, što bi dodatno povećalo sigurnost korisnika uzdržavanja.

     Sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju SUH smatra hitnima, zbog čega traži da sud sazove prvo ročište u roku od 15 dana te donese presudu u roku od najkasnije 6 mjeseci, računajući od dana podnošenja tužbe za raskid ugovora. Također, ovlaštena oso­ba morala bi pribaviti poseban zaključak nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta primatelja uzdržavanja, kojim bi se ocijenilo da li su ugovorom zaštićene sve potrebe i želje uzdržavane osobe.

     SUH je tako 2. ožujka 2021. po jubilarni deseti put poslao zahtjev za izmjenom Zakona o obveznim odnosima kako bi se riješila ova pitanja oko ugovora o uzdrža­vanju te se nadamo da će ovaj put razum konačno prevladati. Nakon mjesec i pol dana još nismo dobili nikakav odgovor. Nije li upravo umreženost najviših gra­na pravosuđa, socijalne skrbi i zdravstva u ovom lešinarskom biznisu razlog što Ministarstvo pravosuđa uporno odbija naš zahtjev? Zaključite sami.

Igor Knežević