UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ENERGETSKO SIROMAŠTVO

Kad zima pojede nadu

 

     Imate li možda starijeg susjeda ili prija­telja koji kod vas kad dođe na druženje boravi i po nekoliko sati? Jeste se ikada zapitali da razlog njegovog ili njezinog dugog boravka, koji vas možda i smeta, nije u tome da je toliko željan druženja i razgovora, već se došao ugrijati, jer kod vas radi grijanje, a on, nažalost nema dovoljno novca da si plati grijanje svaki dan. To je, naime, jedna od taktika kojima se stariji siromašni ljudi služe, kako bi sačuvali koliko-toliko svoje zdravlje, ali i preživjeli plaćajući niže troškove režija. Neki, pak, sjede satima u tramvajima ili autobusima, čitaju knjige ili samo gledaju kroz prozor, i tako kruže gradom.

     Prema posljednje dostupnim poda­cima Državnog zavoda za statistiku o dohotku stanovništva za 2019. godinu 6,6 posto osoba, odnosno oko 270 tisu­ća živi u kućanstvu koje nije u moguć­nosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. Taj podatak je­dan je od glavnih pokazatelja energet­skog siromaštva. Prema tumačenju Eu­ropske Komisije, energetsko siromaštvo predstavlja situaciju u kojoj kućanstvo ili pojedinac nije u mogućnosti priuštiti si osnovne energetske usluge (grijanje, hlađenje, rasvjetu, mobilnost i energiju) koje jamče pristojan način života.

Najbolje platiše siromašni

     Energetsko siromaštvo nastaje kao posljedica niskih prihoda, visokih troškova energije i niske energetske učinkovitosti takvih domova, što može imati ozbiljne posljedice za zdravlje, dobrobit, društvenu uključenost i kva­litetu života. Kad se pogleda samo po­pulacija starija od 65 godina, tada se iz podataka vidi da si grijanje u Hrvatskoj ne može priuštiti čak 16,9 posto sama­ca te dobi, što znači da svaki šesta sta­rija osoba koja živi sama je osuđena na smrzavanje u zimskim mjesecima.

     I dok 14,8 posto hrvatskih građana nije u mogućnosti na vrijeme podmiri­ti troškove režija, pomalo bizarno zvu­či da su najredovitije platiše upravo starije osobe, odnosno najsiromašniji. Naime, samo 9,3 posto samaca stari­jih od 65 godina ne plaćaju račune na vrijeme, te samo 8,7 posto kućanstvo s dvije osobe, u kojem je barem jedna osoba starija od 65 godina. Usađene vrijednosti ili strah od ovrha i još većeg troška računa? Strah od gubitka stana? Uglavnom, računi se plate, a hrani se makar u pučkim kuhinjama.

     Jedna od taktika starijih osoba je i odlazak na grijanje u javne institucije. Stoga je zanimljivo bilo vidjeti komen­tare pratitelja SUH-ove tematske Face- book stranice Pokret protiv siromaštva starijih osoba, o tome kako oni štede na grijanju.

     „Mirovina 1.300 kuna. Stan od 30m2. Grijem se na drva i briket. 3,5m2 drva i 600 kilograma briketa. Ne znam ni sama kako uspijem to kupiti. Zahva­ljujući zimnici koju kompletnu spre­mim uspijem preko zime skupiti novac za sljedeću sezonu grijanja. Čak i drva i briket kupujem kad su najjeftinija, kad su vrućine 7-8 mjesec. Preživi ako možeš!", napisala je Jasna Molinar iz Vinkovaca.

Smrt bolja od penzije

     „Još nisam u mirovini. Plačem či­tajući komentare. Na minimalcu sam, živim sa dva sina i udovica sam. Mo­mentalno se smrzavamo jer su drva potrošena. Život je sra*e ova vlast je sra*e. Bolje da umremo, nego da zavr­šimo u penziji", napisala je Amy Šalković iz Karlovca.„S čime da plate grijanje kada je mjesečna rata za plin veća od nečije mirovine!", napisao je Josip Tot.

     „Grijanje platim oko 100 kuna mje­sečno. Zapravo ga i ne palim grijanje, jer ga nemam otkud platiti. Po danu idem šetati dobro obučena i tako se za­grijem. A u kuću se umotam u 6 deka. Zagrijem nekoliko boca vode i stavim ispod deka. Tako mi nije puno hladno. Jer s penzijom od 550 kuna drukčije ne mogu", otkrila je Radojka Novaković.

      Zanimljivi su i podaci Europske komisije, prema kojima je Hrvatska čak nešto bolja po pitanju grijanja u najhladnijim mjesecima. EU prosjek je čak malo viši, odnosno 6,9 posto stanovništva si ne može priuštiti ade­kvatno grijanje. Najgore je u Bugarskoj (30,1 posto), Litvi (26,7 posto), Cipru (21 posto), Portugalu (18,9 po­sto), Grčkoj (17,9 posto) i Italiji (11,1 posto), a najbo­lja je situacija na sjeveru u Skandinaviji.

      No, sve će se dakako promijeniti s podacima za 2020. godinu, jer je pande- mija sigurno dodatno osi­romašila stanovništvo, a u Hrvatskoj će energetskom siromaštvu još više biti izložene osobe koje žive na potresom pogođenim područjima. Naime, energetsko siro­maštvo podrazumijeva i nedostupnost energenata (plina, struje) i kućanskih aparata (perilica, hladnjaka).

Neočekivan saveznik

     Ulaskom u EU naša zemlja prihvati­la je i određene obveze, među njima i borbu protiv energetskog siromaštva, pa je tako donesena uredba kojom se daje pravo na subvenciju troškova struje u iznosu do 200 kuna mjesečno, ali samo korisnicima osobne invalid­nine i zajamčene minimalne naknade. Korisnicima ZMN-a jednokratno se godišnje isplati naknada za zadovo­ljavanje osnovnih životnih potreba (2.500 za samca i 3.500 za obitelj) no ostaje pitanje je li to dovoljno te što je s onima koji živi na rubu siromaštva, a ne primaju nikakvu pomoć, primjerice 700 tisuća umirovljenika čije su mirovi­ne niže od linije siromaštva (2.710 kn mjesečno).

      Neke bogatije općine i gradovi ta­kođer problem nedostupnosti energe- nata rješavaju kroz jednokratne novča­ne pomoći, primjerice Rovinj i Pula, a Zagreb i Osijek isplaćuju naknade za troškove stanovanja. No, država kaska te još nije prilagodila sustav socijalne skrbi standardima Europske unije, a novi Zakon o socijalnoj skrbi još nije ugledao svjetlo dana. No, kad veće neće država, blagom smanjenju ener­getskog siromaštva posljednjih godina pripomogao je neočekivan saveznik - klimatske promjene. Zime u Hrvatskoj su sve blaže pa se i manje grije, a po­sljedica su i niži troškovi računa. Sreća u globalnoj nesreći?

Igor Knežević