UVODNA RIJEČ
Nemam za kilo breskvi
Piše: Igor Knežević
Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.
No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromašnima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.
Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna mirovine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.
Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.
Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često donositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.
U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...
Web stranice naših podružnica
ZVRŠNI ODBOR FERPA-E
Sramota je biti siromašan
Izvršni odbor FERPA/Europske federacije za umirovljenike i starije osobe održan je putem internetskog prijenosa 25. i 26. studenoga 2020. zoom konferencijom u čijem radu je sudjelovalo 73 predstavnika sindikata umirovljenika iz dvadesetak europskih zemalja. Nakon uvodne riječi generalnog tajnika Agostina Siciliana, koji je detaljno izvijestio o zajedničkim inicijativama i dopisima, najčešće zajedno sa generalnim tajnikom ETUC/Europske konfederacije sindikata Lucom Visentinijem, kao i pristiglim odgovorima čelnika svih europskih čelnih tijela.
Svi su s punom odgovornošću prihvatili potrebu snaženja sustava zdravstvenih i socijalnih usluga za starije osobe kao najranjiviju populaciju u doba pandemije Covid-19. Istina, naglasili su, iako su dugo prije pandemije stari bili ranjiva kategorija, sada su i životno ugroženi. Kroz ovo vrijeme se osobito iskazalo koliko su u državama Europske unije slabi i neadekvatni sustavi dugoročne skrbi za starije.
FERPA stoga podržava ETUC u naporima da promiče načelo br. 14 Europskog socijalnog stupa (ESS) o minimalnom dohotku, kojim se naglašava kako „svaka osoba koja nema dovoljno sredstava ima pravo na primjereni minimalni dohodak kojim se omogućuje dostojanstven život u svim njegovim fazama te pravo djelotvornog pristupa dobrima i uslugama kojima se takav život omogućuje. Za one koji mogu raditi minimalni bi dohodak trebalo kombinirati s poticajima za (ponovno) uključivanje na tržište rada“.
FERPA je naglasila kako taj minimalni dohodak treba, dakle, uključiti svakoga, neovisno o spolu, dobi ili drugim značajkama, pa bi tako uz pitanje europskog zajedničkog modela minimalne plaće, trebalo razviti i zajednički model minimalne mirovine, što bi bilo u skladu s 15. načelom socijalnog stupa kojim se naglašava da „sve starije osobe imaju pravo na resurse koji im osiguravaju dostojanstven život“.
Iz ovoga je vidljivo kako je pandemija ojačala sklonost egalitarizmu u temeljnim načelima država blagostanja. Razumljivo je da životni standard i kriterij siromaštva dramatično varira između siromašnih i bogatih zemalja, npr. između Norveške gdje je standard živjeti u trokrevetnom stanu s bogatom opremljenošću, a u Bugarskoj jesti i spavati u maloj jedinstvenoj prostoriji, sa zajedničkim toaletnim prostorijama u hodniku. Nitko ne misli kako treba definirati zajedničke parametre siromaštva, već nejednakost koja ima svoj društvenu vizuru, pa je tako sramota biti siromašan, biti neuspješan i manje vrijedan od drugih.
Nejednakost donosi hijerarhiju u socijalnim odnosima. Vertikalna nejednakost dohotka, bogatstva i moći je temeljna, a horizontalne nejednakosti poput onih temeljem etniciteta, roda, dobi, rase, seksualne orijentacije ili invalidnosti, kao već iskušane, postaju manje bitne. Takva različitost rađa socijalne distance, kult statusa, superiornost i inferiornost, proizvodeći dalje predrasude i diskriminaciju, ali i lako mjerljive vrijednosti pojedinca ili skupine. Ako, primjerice, u Hrvatskoj prosječna mirovina iznosi samo 38 posto prosječne plaće, onda je to vrijednost umirovljenika na radnika. Takve vertikalne razlike se preslikavaju i na zdravlje, socijalnu koheziju, socijalnu mobilnost, obrazovne mogućnosti, blagostanje djece itd.
Izvršni odbor FERPA-e je zaključno odlučio formirati sedam radnih skupina koje će razraditi programe u stanovanju, siromaštvu, javnom i privatnom mirovinskom sustavu, zdravlju i dugoročnoj skrbi, među- generacijskoj solidarnosti, energetskom siromaštvu i poreznim politikama u odnosu na stare. U proljeće se planira u Budimpešti održati uživo tematska konferencija na kojoj će se razraditi strategije i politike spram starih. Predstavnica Sindikata umirovljenika Jasna A. Petrović, članica Izvršnog odbora, vrlo je aktivno sudjelovala u dvodnevnoj raspravi, s brojnim prijedlozima osobito glede potrebe zajedničkog djelovanja aktivnih i umirovljenih radnika.