UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZVRŠNI ODBOR FERPA-E

Sramota je biti siromašan

 

     Izvršni odbor FERPA/Europske fede­racije za umirovljenike i starije oso­be održan je putem internetskog prijenosa 25. i 26. studenoga 2020. zoom konferencijom u čijem radu je sudjelovalo 73 predstavnika sin­dikata umirovljenika iz dvadesetak europskih zemalja. Nakon uvodne riječi generalnog tajnika Agostina Siciliana, koji je detaljno izvijestio o zajedničkim inicijativama i dopisima, najčešće zajedno sa generalnim taj­nikom ETUC/Europske konfederacije sindikata Lucom Visentinijem, kao i pristiglim odgovorima čelnika svih europskih čelnih tijela.

     Svi su s punom odgovornošću prihvatili potrebu snaženja sustava zdravstvenih i socijalnih usluga za starije osobe kao najranjiviju popu­laciju u doba pandemije Covid-19. Istina, naglasili su, iako su dugo prije pandemije stari bili ranjiva katego­rija, sada su i životno ugroženi. Kroz ovo vrijeme se osobito iskazalo koli­ko su u državama Europske unije sla­bi i neadekvatni sustavi dugoročne skrbi za starije.

     FERPA stoga podržava ETUC u naporima da promiče načelo br. 14 Europskog socijalnog stupa (ESS) o minimalnom dohotku, kojim se na­glašava kako „svaka osoba koja nema dovoljno sredstava ima pravo na pri­mjereni minimalni dohodak kojim se omogućuje dostojanstven život u svim njegovim fazama te pravo dje­lotvornog pristupa dobrima i usluga­ma kojima se takav život omogućuje. Za one koji mogu raditi minimalni bi dohodak trebalo kombinirati s poti­cajima za (ponovno) uključivanje na tržište rada“.

FERPA je naglasila kako taj mini­malni dohodak treba, dakle, uklju­čiti svakoga, neovisno o spolu, dobi ili drugim značajkama, pa bi tako uz pitanje europskog zajedničkog mo­dela minimalne plaće, trebalo razviti i zajednički model minimalne mirovi­ne, što bi bilo u skladu s 15. načelom socijalnog stupa kojim se naglašava da „sve starije osobe imaju pravo na resurse koji im osiguravaju dostojan­stven život“.

     Iz ovoga je vidljivo kako je pandemija ojačala sklonost egalitarizmu u temeljnim načelima država blago­stanja. Razumljivo je da životni stan­dard i kriterij siromaštva dramatično varira između siromašnih i bogatih zemalja, npr. između Norveške gdje je standard živjeti u trokrevetnom stanu s bogatom opremljenošću, a u Bugarskoj jesti i spavati u maloj je­dinstvenoj prostoriji, sa zajedničkim toaletnim prostorijama u hodniku. Nitko ne misli kako treba definirati zajedničke parametre siromaštva, već nejednakost koja ima svoj druš­tvenu vizuru, pa je tako sramota biti siromašan, biti neuspješan i manje vrijedan od drugih.

     Nejednakost donosi hijerarhiju u socijalnim odnosima. Vertikalna ne­jednakost dohotka, bogatstva i moći je temeljna, a horizontalne nejedna­kosti poput onih temeljem etniciteta, roda, dobi, rase, seksualne orijentaci­je ili invalidnosti, kao već iskušane, postaju manje bitne. Takva različitost rađa socijalne distance, kult statusa, superiornost i inferiornost, proizvo­deći dalje predrasude i diskriminaci­ju, ali i lako mjerljive vrijednosti po­jedinca ili skupine. Ako, primjerice, u Hrvatskoj prosječna mirovina iznosi samo 38 posto prosječne plaće, onda je to vrijednost umirovljenika na rad­nika. Takve vertikalne razlike se pre­slikavaju i na zdravlje, socijalnu kohe­ziju, socijalnu mobilnost, obrazovne mogućnosti, blagostanje djece itd.

     Izvršni odbor FERPA-e je zaključ­no odlučio formirati sedam radnih skupina koje će razraditi programe u stanovanju, siromaštvu, javnom i privatnom mirovinskom sustavu, zdravlju i dugoročnoj skrbi, među- generacijskoj solidarnosti, energet­skom siromaštvu i poreznim politi­kama u odnosu na stare. U proljeće se planira u Budimpešti održati uživo tematska konferencija na kojoj će se razraditi strategije i politike spram starih. Predstavnica Sindikata umi­rovljenika Jasna A. Petrović, članica Izvršnog odbora, vrlo je aktivno su­djelovala u dvodnevnoj raspravi, s brojnim prijedlozima osobito glede potrebe zajedničkog djelovanja ak­tivnih i umirovljenih radnika.