UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAVRŠETAK EU PROJEKTA

Raste svijest o jazu u mirovinama i plaćama

 

Jasna A. Petrović

     Završna konferencija EU projekta „Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine” održana je 24. studenog 2020. godine online putem i to u mjesecu u kojem se obilježava i Dan jednakih plaća. Ove godine taj je dan bio 10. studenog, od kada se simbolično računa da u prosjeku žene, za razliku od muških kolega, do kraja godine više ne primaju plaću.

     Projekt se provodio od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020. godine, a putem istraživanja i analiza dobivena su nova znanja kojima se teži boljem razumijevanju uzroka i posljedica jaza u plaćama i mirovinama. U projektu je aktivno sudjelovao i Sindikat umirovlje­nika Hrvatske. Uz edukacijski program, kreirani su i standardi i mjere za sma­njivanje jaza u plaćama i mirovinama.

     Konferenciju je otvorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i nositeljica projekta Višnja Ljubičić, koja je kazala kako prosječni jaz u plaćama iznosi 12,74 posto, te je prema Državnom zavodu za statistiku prosječni jaz u mirovinama 21,08 posto. Ti se podaci, međutim, ne poklapaju s podacima Eurostata, gdje je npr. 2019. zabilježen rodni jaz u mi­rovinama od čak 29,7 posto.

Pozitivne mjere

Ljubičić je naglasila kako je potrebno uvoditi pozitivne mjere poput promicanja rodno uravnotežene strukture zaposlenika u cilju uklanjanja horizontalne i vertikal­ne segregacije, odnosno uvoditi rodne kvote u praksama zapošljavanja, prilikom

napredovanja te povećanja plaća u do­minantno ženskim zanimanjima. Trebalo bi uvesti i očev dopust, unaprjeđenje sustava roditeljskog dopusta i kreiranje politika s ciljem ravnopravnog angažiranja očeva u roditeljstvu i osiguranje među- resornog pristupa. Pravobraniteljica je izradila smjernice/Nacrt zakonodavnog okvira o mogućim standardima, pozitiv­nim mjerama i akcijama za postizanje rodne ravnopravnosti na tržištu rada i u mirovinskom sustavu s ciljem smanjiva­nja rizika siromaštva za žene koje će biti publicirane do kraja provedbe projekta.

     Na konferenciji je sudjelovao i Mini­star rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović koji je istaknuo kako prema Eurostatovim podacima, Hrvatska po pitanju jaza u plaćama stoji mnogo bolje od europskog prosjeka. Zbog pandemije koronavirusa došlo je do otpuštanja ljudi na svjetskoj razini, što će vjerojatno imati negativan učinak na rodno uvjetovanu razliku u pla­ćama, kazao je ministar, dodavši kako se otpuštanja u slabije plaćenim sektorima, poput tekstilne industrije, gdje je ionako prisutna određena nesigurnost u smislu manjih prihoda i ugovora na određeno, tiču upravo žena koje dominantno rade u toj industriji.

Rodni aspekt razlike

     Ministar znanosti i obrazovanja Rado­van Fuchs istaknuo je kako istraživanja pokazuju kako postoji statistička razlika u primanjima žena i muškaraca, a uzrok tome može biti veća zastupljenost žena na hijerarhijski nižim i manje plaćenim poslovima. Uz to, žene rade vremenski više i imaju više prekida rada zbog roditeljskog i rodiljnog dopusta te je veća vjerojat­nost da će odabrati rad sa skraćenim ili fleksibilnim radnim vremenom kako bi pomirile posao i privatne obaveze. Zato je nužno razbijati stereotipe i podjele na tradicionalno muške i ženske poslove i zanimanja te osmišljavati mehanizme koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života, poručio je Fuchs, dodavši da su jednake mogućnosti na tržištu rada ključna pretpostavka za razvoj društva.

     Riječ su dobili i partneri na projektu. Predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, koja je tijekom projekta napisala vrlo koristan priručnik „Model kolektivnog ugovora - rodni as­pekt kolektivnog pregovaranja“, iznijela je najnovije podatke o rodnom jazu u mirovinama u EU i Hrvatskoj. Tako je na dan 30. rujna 2020. prosječna mirovina (bez međunarodnih ugovora) iznosila 2.872,27 kuna. Žene su u prosjeku primale 2.610,90 kuna, a muškarci 3.245,36 kuna, što znači da rodni jaz u toj kategoriji mirovina iznosi 19,55 posto. No, to nije realna brojka, jer su u računici isključeni upravo umirovljenici prema posebnim propisima, među kojima ima samo 27,9% žena, a prosječna je mirovina gotovo dvostruko veća od „obične”, te zato jer su uključeni i umirovljenici koji su mlađi od 65 godina.

Zanimljiva predstava

     Glavni indikator relativne vrijed­nosti mirovina i njezine financijske moći je udjel prosječne mirovine u neto plaći, koji je u Hrvatskoj najniži od svih zemalja u okruženju, te dru­gi u EU, a iznosi 37,95 posto, što je porazno, zaključila je Petrović. Na konferenciji su govorili i predstav­nici ostalih partnerskih organizacija na projektu. Josip Šipić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu iznio je rezultate nekoliko istraživanja prema kojima su ispitanici prepoznali da neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama.      Ana- marija Tkalčec, koordinatorica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje pričala je o uspješnoj provedbi edu- kativnih radionica „Ravnopravnost za sve“, održanih u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, čime se podigla svijest o rodnom jazu u plaćama i mirovina­ma, a Tkalčec je izradila i priručnik za edukaciju o rodnom jazu u plaćama i mirovinama.

     Hildegard Van Hove, koordinatorica u Institutu za ravnopravnost muškaraca i žena iz Belgije prezentirala je situaciju s jazom u plaćama i mirovinama u toj zemlji. Projekt su podržali i članovi međunarodnih institucija i organizacija, Tena Šimonović Einwalter, zamjeni­ca pučke pravobraniteljice i čelnica Izvršnog odbora Equinet-a, Magnus Berge, viši specijalist Međunarodne organizacije rada (Ured za Srednju i Istočnu Europu), Luca Visentini, glavni tajnik Europske konfederacije sindika­ta te Agostino Siciliano, glavni tajnik Europske federacije umirovljenika i starijih osoba.

     Konferencija je završila zanimlji­vom online predstavom „Spriječiti, a ne liječiti“ u kojoj se na dramatičan, ali i pomalo komičan način iznosi problem jaza u mirovinama između muškaraca i žena. Predstavu je reži­rao Mario Kovač, a za dramaturgiju i tekst je bila zadužena Petra Radin, dok su glumci/ce bile/i Branka Cvit- ković, Dušan Gojić, Gordana Gadžić i Mario Kovač.