UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAVRŠETAK EU PROJEKTA

Raste svijest o jazu u mirovinama i plaćama

 

Jasna A. Petrović

     Završna konferencija EU projekta „Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine” održana je 24. studenog 2020. godine online putem i to u mjesecu u kojem se obilježava i Dan jednakih plaća. Ove godine taj je dan bio 10. studenog, od kada se simbolično računa da u prosjeku žene, za razliku od muških kolega, do kraja godine više ne primaju plaću.

     Projekt se provodio od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020. godine, a putem istraživanja i analiza dobivena su nova znanja kojima se teži boljem razumijevanju uzroka i posljedica jaza u plaćama i mirovinama. U projektu je aktivno sudjelovao i Sindikat umirovlje­nika Hrvatske. Uz edukacijski program, kreirani su i standardi i mjere za sma­njivanje jaza u plaćama i mirovinama.

     Konferenciju je otvorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i nositeljica projekta Višnja Ljubičić, koja je kazala kako prosječni jaz u plaćama iznosi 12,74 posto, te je prema Državnom zavodu za statistiku prosječni jaz u mirovinama 21,08 posto. Ti se podaci, međutim, ne poklapaju s podacima Eurostata, gdje je npr. 2019. zabilježen rodni jaz u mi­rovinama od čak 29,7 posto.

Pozitivne mjere

Ljubičić je naglasila kako je potrebno uvoditi pozitivne mjere poput promicanja rodno uravnotežene strukture zaposlenika u cilju uklanjanja horizontalne i vertikal­ne segregacije, odnosno uvoditi rodne kvote u praksama zapošljavanja, prilikom

napredovanja te povećanja plaća u do­minantno ženskim zanimanjima. Trebalo bi uvesti i očev dopust, unaprjeđenje sustava roditeljskog dopusta i kreiranje politika s ciljem ravnopravnog angažiranja očeva u roditeljstvu i osiguranje među- resornog pristupa. Pravobraniteljica je izradila smjernice/Nacrt zakonodavnog okvira o mogućim standardima, pozitiv­nim mjerama i akcijama za postizanje rodne ravnopravnosti na tržištu rada i u mirovinskom sustavu s ciljem smanjiva­nja rizika siromaštva za žene koje će biti publicirane do kraja provedbe projekta.

     Na konferenciji je sudjelovao i Mini­star rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović koji je istaknuo kako prema Eurostatovim podacima, Hrvatska po pitanju jaza u plaćama stoji mnogo bolje od europskog prosjeka. Zbog pandemije koronavirusa došlo je do otpuštanja ljudi na svjetskoj razini, što će vjerojatno imati negativan učinak na rodno uvjetovanu razliku u pla­ćama, kazao je ministar, dodavši kako se otpuštanja u slabije plaćenim sektorima, poput tekstilne industrije, gdje je ionako prisutna određena nesigurnost u smislu manjih prihoda i ugovora na određeno, tiču upravo žena koje dominantno rade u toj industriji.

Rodni aspekt razlike

     Ministar znanosti i obrazovanja Rado­van Fuchs istaknuo je kako istraživanja pokazuju kako postoji statistička razlika u primanjima žena i muškaraca, a uzrok tome može biti veća zastupljenost žena na hijerarhijski nižim i manje plaćenim poslovima. Uz to, žene rade vremenski više i imaju više prekida rada zbog roditeljskog i rodiljnog dopusta te je veća vjerojat­nost da će odabrati rad sa skraćenim ili fleksibilnim radnim vremenom kako bi pomirile posao i privatne obaveze. Zato je nužno razbijati stereotipe i podjele na tradicionalno muške i ženske poslove i zanimanja te osmišljavati mehanizme koji će ženama omogućiti usklađivanje privatnog i poslovnog života, poručio je Fuchs, dodavši da su jednake mogućnosti na tržištu rada ključna pretpostavka za razvoj društva.

     Riječ su dobili i partneri na projektu. Predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, koja je tijekom projekta napisala vrlo koristan priručnik „Model kolektivnog ugovora - rodni as­pekt kolektivnog pregovaranja“, iznijela je najnovije podatke o rodnom jazu u mirovinama u EU i Hrvatskoj. Tako je na dan 30. rujna 2020. prosječna mirovina (bez međunarodnih ugovora) iznosila 2.872,27 kuna. Žene su u prosjeku primale 2.610,90 kuna, a muškarci 3.245,36 kuna, što znači da rodni jaz u toj kategoriji mirovina iznosi 19,55 posto. No, to nije realna brojka, jer su u računici isključeni upravo umirovljenici prema posebnim propisima, među kojima ima samo 27,9% žena, a prosječna je mirovina gotovo dvostruko veća od „obične”, te zato jer su uključeni i umirovljenici koji su mlađi od 65 godina.

Zanimljiva predstava

     Glavni indikator relativne vrijed­nosti mirovina i njezine financijske moći je udjel prosječne mirovine u neto plaći, koji je u Hrvatskoj najniži od svih zemalja u okruženju, te dru­gi u EU, a iznosi 37,95 posto, što je porazno, zaključila je Petrović. Na konferenciji su govorili i predstav­nici ostalih partnerskih organizacija na projektu. Josip Šipić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu iznio je rezultate nekoliko istraživanja prema kojima su ispitanici prepoznali da neravnopravnost na tržištu rada dovodi i do jaza u mirovinama.      Ana- marija Tkalčec, koordinatorica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje pričala je o uspješnoj provedbi edu- kativnih radionica „Ravnopravnost za sve“, održanih u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, čime se podigla svijest o rodnom jazu u plaćama i mirovina­ma, a Tkalčec je izradila i priručnik za edukaciju o rodnom jazu u plaćama i mirovinama.

     Hildegard Van Hove, koordinatorica u Institutu za ravnopravnost muškaraca i žena iz Belgije prezentirala je situaciju s jazom u plaćama i mirovinama u toj zemlji. Projekt su podržali i članovi međunarodnih institucija i organizacija, Tena Šimonović Einwalter, zamjeni­ca pučke pravobraniteljice i čelnica Izvršnog odbora Equinet-a, Magnus Berge, viši specijalist Međunarodne organizacije rada (Ured za Srednju i Istočnu Europu), Luca Visentini, glavni tajnik Europske konfederacije sindika­ta te Agostino Siciliano, glavni tajnik Europske federacije umirovljenika i starijih osoba.

     Konferencija je završila zanimlji­vom online predstavom „Spriječiti, a ne liječiti“ u kojoj se na dramatičan, ali i pomalo komičan način iznosi problem jaza u mirovinama između muškaraca i žena. Predstavu je reži­rao Mario Kovač, a za dramaturgiju i tekst je bila zadužena Petra Radin, dok su glumci/ce bile/i Branka Cvit- ković, Dušan Gojić, Gordana Gadžić i Mario Kovač.