UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

NOVI OVRŠNI ZAKON

Ignoriranje umirovljenika

     Sabor je 27. studenog 2020. godine izglasao Zakon o izmjenama i dopu­nama Ovršnog zakona kojim je riješen tek mali dio problema ovršenih, i zapravo su izvršene samo kozmetičke promjene, kojima se u doba pandemije neće spriječi­ti gospodarska i egzistencijalna katastrofa koja prijeti hrvatskim građanima, a osobito onim najugroženijima – starijim osobama i umirovljenicima. Vlada se pohvalila kako će se novim zakonom putem digitalizacije ubrzati postupak ovršivanja i smanjiti troškovi provedbe ovrha putem elektroničkog obrasca koji će putem aplikacije dodjeljivati javnim bilježnicima. Bravo. No, je li to dovoljno?

     Smanjit će se i troškovi postupka, jer više neće biti troška izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. Ona se više ne bi izdavala na zahtjev ovrhovoditelja, već će je izdavati javni bilježnik u roku 15 dana od isteka roka za prigovor ovršenika. Time su umjesto traženog prebacivanja ovršnih postupaka sa bilježnika na sudove, ovi dobili još više ingerencija!

Dobro je, međutim, što se uveo insti­tut prethodne obavijesti, koju će dužniku upućivati javni bilježnici, te će dužnik dobiti rok od 15 dana za podmirenje svoje obveze.

     Deložacije se neće provoditi od 1. studenog do 1. travnja, a povećava se i iznos glavnice za koju se ovrha nad nekretninom ne može pokrenuti s 20.000 kuna na 40.000 kuna. Krug primanja izuzetih od ovrhe proširuje se i na božićnice, uskrsnice, regres i ostale novčane prigodne nagrade, kao i na naknadu za topli obrok. I to je u svemu to, necjelovito, štetno i parcijalno rješenje stanja s ovrhama.

     Prije donošenja zakona, SUH i MUH su na javno savjetovanje, Vladi i medijima poslali svoje prijedloge, kojim bi se spriječila huma­nitarna katastrofa starijih osoba, no Vlada nijedan prijedlog nije uzela u obzir! Zatražili su da se ovršenim građanima omogući prvo isplata glavnice duga, a tek onda kamata, jer u protivnom nikada neće otplatiti dug, pošto neprekidno raste. Predložili su također da se kao univerzalna granica ispod koje se neće provoditi ovršivanje plaće ili mirovine uvede hrvatska linija siromaštva koja sada iznosi 2.710 kuna.

     Vrlo važno je i da se spriječi ovršivanje više od jedne četvrtine mirovina baka i djedo­va, koji moraju plaćati alimentaciju za svoje unuke, kao i sprječavanje ovršivanja cijele mirovine onim starijim građanima koji su nagovoreni od strane lihvarskih subjekata

osobno potpisati da im se temeljem izjave mirovina usteže do punog iznosa.

     Očekuje se i zakonsko reguliranje rada agencija za naplatu potraživanja jer njihovo postupanje narušava privatnost i dostojanstvo te dovodi do psihičkih smetnji; primjerice agencije su i za vrijeme moratorija „napadale“ ovršenike da podmire dugovanja. A iselja­vanje starijih osoba iz jedinog doma treba zaustaviti ne samo u zimskim mjesecima, već presuda o iseljavanju treba biti strogo individualizirana te onemogućena bez osi­guravanja zamjenskog smještaja od strane lokalne zajednice.

     Iako je Vlada imala dovoljno vremena za pripremu i donošenje jedne humanije i koherentnije politike vezano za pitanje ovrha, učinila je vrlo malo. Hrvatski umirovljenici s prosječnom mirovinom od 2.561 kunu da bi preživjeli jednostavno se moraju zadužiti, zbog čega i ne čudi podatak da se mjesečno obavi oko 24 tisuće ovrha na mirovinama, koje su gotovo ravne smrtnoj presudi tim ljudima. Istina, situacija se čini bolja jer je 2011. godine bilo čak 41.000 ovrha na mirovinama mjesečno. No, da li se samo dio njih „preselilo“ u rubri­ku mjesečnih ustega iz mirovina kojih je sada 330.000, ostaje otvoreno pitanje. Šteta da niti jedan prijedlog umirovljeničkih udruga nije uvažen, a niti je Ministarstvo pravosuđa i uprave pokazalo temeljnu demokratsku vrlinu, a to je da odgovore na upućene im dopise i inicijative.

I.K.