UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

NOVI OVRŠNI ZAKON

Ignoriranje umirovljenika

     Sabor je 27. studenog 2020. godine izglasao Zakon o izmjenama i dopu­nama Ovršnog zakona kojim je riješen tek mali dio problema ovršenih, i zapravo su izvršene samo kozmetičke promjene, kojima se u doba pandemije neće spriječi­ti gospodarska i egzistencijalna katastrofa koja prijeti hrvatskim građanima, a osobito onim najugroženijima – starijim osobama i umirovljenicima. Vlada se pohvalila kako će se novim zakonom putem digitalizacije ubrzati postupak ovršivanja i smanjiti troškovi provedbe ovrha putem elektroničkog obrasca koji će putem aplikacije dodjeljivati javnim bilježnicima. Bravo. No, je li to dovoljno?

     Smanjit će se i troškovi postupka, jer više neće biti troška izdavanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. Ona se više ne bi izdavala na zahtjev ovrhovoditelja, već će je izdavati javni bilježnik u roku 15 dana od isteka roka za prigovor ovršenika. Time su umjesto traženog prebacivanja ovršnih postupaka sa bilježnika na sudove, ovi dobili još više ingerencija!

Dobro je, međutim, što se uveo insti­tut prethodne obavijesti, koju će dužniku upućivati javni bilježnici, te će dužnik dobiti rok od 15 dana za podmirenje svoje obveze.

     Deložacije se neće provoditi od 1. studenog do 1. travnja, a povećava se i iznos glavnice za koju se ovrha nad nekretninom ne može pokrenuti s 20.000 kuna na 40.000 kuna. Krug primanja izuzetih od ovrhe proširuje se i na božićnice, uskrsnice, regres i ostale novčane prigodne nagrade, kao i na naknadu za topli obrok. I to je u svemu to, necjelovito, štetno i parcijalno rješenje stanja s ovrhama.

     Prije donošenja zakona, SUH i MUH su na javno savjetovanje, Vladi i medijima poslali svoje prijedloge, kojim bi se spriječila huma­nitarna katastrofa starijih osoba, no Vlada nijedan prijedlog nije uzela u obzir! Zatražili su da se ovršenim građanima omogući prvo isplata glavnice duga, a tek onda kamata, jer u protivnom nikada neće otplatiti dug, pošto neprekidno raste. Predložili su također da se kao univerzalna granica ispod koje se neće provoditi ovršivanje plaće ili mirovine uvede hrvatska linija siromaštva koja sada iznosi 2.710 kuna.

     Vrlo važno je i da se spriječi ovršivanje više od jedne četvrtine mirovina baka i djedo­va, koji moraju plaćati alimentaciju za svoje unuke, kao i sprječavanje ovršivanja cijele mirovine onim starijim građanima koji su nagovoreni od strane lihvarskih subjekata

osobno potpisati da im se temeljem izjave mirovina usteže do punog iznosa.

     Očekuje se i zakonsko reguliranje rada agencija za naplatu potraživanja jer njihovo postupanje narušava privatnost i dostojanstvo te dovodi do psihičkih smetnji; primjerice agencije su i za vrijeme moratorija „napadale“ ovršenike da podmire dugovanja. A iselja­vanje starijih osoba iz jedinog doma treba zaustaviti ne samo u zimskim mjesecima, već presuda o iseljavanju treba biti strogo individualizirana te onemogućena bez osi­guravanja zamjenskog smještaja od strane lokalne zajednice.

     Iako je Vlada imala dovoljno vremena za pripremu i donošenje jedne humanije i koherentnije politike vezano za pitanje ovrha, učinila je vrlo malo. Hrvatski umirovljenici s prosječnom mirovinom od 2.561 kunu da bi preživjeli jednostavno se moraju zadužiti, zbog čega i ne čudi podatak da se mjesečno obavi oko 24 tisuće ovrha na mirovinama, koje su gotovo ravne smrtnoj presudi tim ljudima. Istina, situacija se čini bolja jer je 2011. godine bilo čak 41.000 ovrha na mirovinama mjesečno. No, da li se samo dio njih „preselilo“ u rubri­ku mjesečnih ustega iz mirovina kojih je sada 330.000, ostaje otvoreno pitanje. Šteta da niti jedan prijedlog umirovljeničkih udruga nije uvažen, a niti je Ministarstvo pravosuđa i uprave pokazalo temeljnu demokratsku vrlinu, a to je da odgovore na upućene im dopise i inicijative.

I.K.