UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

N E P RA V E D N I    Z A K O N I

 Država udara po bakama i djedovima

 

     Luka i Marija R., konačno su dočekali svoje pune mirovine za ukupno 78 godina radnog staža i vratili se u stari rodni kraj uživati u prirodi i miru. I bilo bi tako da njihovom sinu nije nakon mučnog i dugog razvoda u kojemu je četvero djece dodijeljeno na skrb majci određen iznos uzdrža­vanja. Kako sin nije mogao naći posao, snaha je pokrenula sudski postupak da njegovi roditelji preuzmu teret ali­mentacije. Sud je presudio da moraju plaćati svaki po 600 kuna mjesečno, svaki iz svoje mjesečne mirovine. No, kako je sudski postupak potrajao, sku­pilo se dugovanja s kamatama, pa je Fina ovršila baku Mariju i djeda Luku. No, problem je što su umjesto po oko četiri tisuće kuna penzije odjednom počeli primati samo po tisuću kuna. Kako je to moguće?

     Moguće je, jer je člankom 173. stavak 2. Ovršnog zakona predviđeno da se za trošak alimentacije može ovršiti čak tri četvrtine mirovine, pa se tako pred­viđa da bi ovi umirovljenici odjednom mogli preživjeti s dvije tisuće kuna. Iz dostojanstvenog života katapultirani su u bijedu. Kako je to moguće? Koji to zakon dopušta?

‘Zahvala’ Milanki Opačić

     Još u vrijeme ministarskoga man­data Milanke Opačić u Obiteljski za­kon je ugrađena obveza supsidijarnog uzdržavanja djece za bake i djedove: da rastereti sebe od eventualnih prora­čunskih troškova, naša brižna socijalna država propisala je mogućnost da bake i djedovi po onom roditelju koji ne plaća uzdržavanje budu sudski prisiljeni financirati alimentaciju unucima. To je s vremenom stotinjak penzionera, ionako na egzistencijalnom rubu, doslovno bacilo na prosjački štap, a neki od njih zbog svega su izgubili i vlasništvo nad jedinom nekretninom u kojoj žive. Bake i djedovi s ovim problemom već dulje vrijeme sve masovnije pohode   Pravno savjetovalište Sindikata umi­rovljenika Hrvatske, tražeći pomoć i izlaz iz stanja koje nisu ničim skrivili.

     U jednom slučaju bračni par iz Se- sveta je, paradoksalno, nakon smrti sina u prometnoj nesreći po tužbi vlastite snahe dobio obvezu plaćanja alimentacije za unuke: iako djeca imaju obiteljsku mirovinu, baki se od 1.500 kuna mirovine za djecu oduzima 600 kuna, a djedu od 3.500 još 900 kuna. Drugoj baki se u ime unuka sudski ovršava pola mirovine od 2.000 kuna zbog sina koji ne ispunjava svoje rodi­teljske obveze, ali s njome uopće ne komunicira i živi negdje u inozem­stvu. Snaha joj, k tome, ne dopušta niti viđati unuka.

     Stara biblijska uzrečica po kojoj su očevi jeli kiselo grožđe, da bi tek njihovoj djeci trnuli zubi, u našem je slučaju doživjela paradoksalan obrat, a sve je počelo izmjenama Obitelj­skoga zakona 2014. godine, kada je člankom 288. stavkom 2 propisano da, ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju, što određuje sud. Premda se poslovično smatra da s punoljetstvom djeteta prestaje svaki prijenos zakonskih obveza s njega na roditelje, u hrvatskom slučaju ta se veza nikad ne gubi. Država u kojoj su najredovitija primanja mahom bijedne mirovine ne želi se odreći privilegije da najnezaštićenije ovrši kad god može, te im proširi odgovornost za djecu dok su oni, roditelji, živi.

Kako to rade u Europi

     Pitajući se je li logično da baka do svoje smrti odgovara za obveze svojega neodgovornog ili nesposobnog, pa i mrtvog sina, umirovljeničke udruge već godinama apeliraju na državni aparat da prestane prenositi teret odgovor­nosti za uzdržavanje djece s države na roditelje. U većini europskih zemalja država jamči privremeno i zamjensko uzdržavanje djeteta. To vrijedi za Austriju, Estoniju, Mađarsku, Njemačku, Švedsku i Italiju. Lokalne vlasti uzdržavaju djecu u Češkoj, Danskoj i Finskoj, dok se u Latviji, Litvi, Poljskoj, Luksemburgu i Portugalu djeca uzdržavaju uz pomoć specijaliziranih fondova. Posebnom upravnom agencijom uzdržavaju se djeca u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.

     Model koji je uvela bivša ministrica Opačić plagiran je iz nekih američkih saveznih država te nije u duhu socijal­nih standarda koje promiče Europska unija. Osim što egzistencijalno ugrožava stare i siromašne, ovakvo zakonsko rješenje proizvodi i brojne emocional­ne stresove u obiteljskim odnosima, budući da djecu dodatno traumatizira osjećajem da su baš ona razlog sve brojnijih familijarnih sukoba i svađa vezanih za njihovo uzdržavanje. Zemlja koja izumire, gromko se zaklinjući u deklarativne demografske mjere, skrb o djeci ima najmanje pravo svaljivati na leđa staraca.

     K tome, država se duplo zaštitila: Zakonom o privremenom uzdržavanju je propisan uvjet da za ostvarenje prava na uzdržavanje od nadležne institucije (centara za socijalnu skrb) prethod­no treba podnijeti zahtjev sudu za uzdržavanje od osobe koja je dužna uzdržavati dijete, a što uključuje i bake i/ili djedove. Šokantno.

     Sindikat i Matica umirovljenika uputili su stoga 17. studenoga 2020. Ministarstvu pravosuđa i uprave te Mi­nistarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zahtjev za žurnom izmjenom Obiteljskog zakona i      Zakona o privremenom uzdržavanju kao i Ovršnog zakona s ciljem da se zaustavi prisila po kojoj su bake i djedovi dužni plaćati uzdržavanje unucima, kada to neodgovorni roditelj iz tko zna kojeg razloga ne čini. Točnije, traže da se ta obveza za bake i djedove ukine.

Hitno osnovati alimentacijski fond

     Ove umirovljeničke udruge traže donošenje učinkovitog mehanizma naplate uzdržavanja od strane roditelja, a nužnim smatraju i hitno osnivanje državnog alimentacijskog fonda koji bi

se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla ili bolesti nije u mogućnosti podmirivati financijske obveze prema djetetu, određene pra­vomoćnom sudskom odlukom. Tako bi se, ističu SUH i MUH, propisalo i kako bi isplaćena sredstva iz alimentacijskog fonda roditelj vratio kada pronađe posao ili ozdravi, odnosno, moglo bi ga se ovršiti u korist države.

     Uvažavajući činjenicu da većina umirovljenika nije u mogućnosti od mirovina izdvajati značajnije iznose, a da pri tome ne ugrozi vlastitu egzi­stenciju, te uvažavajući višegodišnje inicijative Sindikata umirovljenika Hrvatske koje se odnose na obvezu uzdržavanja unuka od strane bake i djeda, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je odgovorilo da će prijedlog promjena uzeti u obzir prilikom predlaganja za­konskih rješenja, vodeći računa prije svega o dobrobiti djeteta.

     SUH i MUH naglašavaju da se slažu kako prilikom donošenja novih za­konskih rješenja za obveznike uzdr­žavanja treba voditi računa ne samo o materijalnoj dobrobiti djeteta, već i o emocionalnom odnosu članova obitelji, da ih se dodatno ne izlaže intenzivnom stresu, a pogotovo dje­cu. Situacija u kojoj jedan roditelj ne živi s djetetom dovoljno je uznemi­rujuća i stoga za obiteljski odnos nije poticajno kažnjavati bake i djedove, umjesto da se njeguju dobrovoljni bliski odnosi.

Jasna A. Petrović