UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

N E P RA V E D N I    Z A K O N I

 Država udara po bakama i djedovima

 

     Luka i Marija R., konačno su dočekali svoje pune mirovine za ukupno 78 godina radnog staža i vratili se u stari rodni kraj uživati u prirodi i miru. I bilo bi tako da njihovom sinu nije nakon mučnog i dugog razvoda u kojemu je četvero djece dodijeljeno na skrb majci određen iznos uzdrža­vanja. Kako sin nije mogao naći posao, snaha je pokrenula sudski postupak da njegovi roditelji preuzmu teret ali­mentacije. Sud je presudio da moraju plaćati svaki po 600 kuna mjesečno, svaki iz svoje mjesečne mirovine. No, kako je sudski postupak potrajao, sku­pilo se dugovanja s kamatama, pa je Fina ovršila baku Mariju i djeda Luku. No, problem je što su umjesto po oko četiri tisuće kuna penzije odjednom počeli primati samo po tisuću kuna. Kako je to moguće?

     Moguće je, jer je člankom 173. stavak 2. Ovršnog zakona predviđeno da se za trošak alimentacije može ovršiti čak tri četvrtine mirovine, pa se tako pred­viđa da bi ovi umirovljenici odjednom mogli preživjeti s dvije tisuće kuna. Iz dostojanstvenog života katapultirani su u bijedu. Kako je to moguće? Koji to zakon dopušta?

‘Zahvala’ Milanki Opačić

     Još u vrijeme ministarskoga man­data Milanke Opačić u Obiteljski za­kon je ugrađena obveza supsidijarnog uzdržavanja djece za bake i djedove: da rastereti sebe od eventualnih prora­čunskih troškova, naša brižna socijalna država propisala je mogućnost da bake i djedovi po onom roditelju koji ne plaća uzdržavanje budu sudski prisiljeni financirati alimentaciju unucima. To je s vremenom stotinjak penzionera, ionako na egzistencijalnom rubu, doslovno bacilo na prosjački štap, a neki od njih zbog svega su izgubili i vlasništvo nad jedinom nekretninom u kojoj žive. Bake i djedovi s ovim problemom već dulje vrijeme sve masovnije pohode   Pravno savjetovalište Sindikata umi­rovljenika Hrvatske, tražeći pomoć i izlaz iz stanja koje nisu ničim skrivili.

     U jednom slučaju bračni par iz Se- sveta je, paradoksalno, nakon smrti sina u prometnoj nesreći po tužbi vlastite snahe dobio obvezu plaćanja alimentacije za unuke: iako djeca imaju obiteljsku mirovinu, baki se od 1.500 kuna mirovine za djecu oduzima 600 kuna, a djedu od 3.500 još 900 kuna. Drugoj baki se u ime unuka sudski ovršava pola mirovine od 2.000 kuna zbog sina koji ne ispunjava svoje rodi­teljske obveze, ali s njome uopće ne komunicira i živi negdje u inozem­stvu. Snaha joj, k tome, ne dopušta niti viđati unuka.

     Stara biblijska uzrečica po kojoj su očevi jeli kiselo grožđe, da bi tek njihovoj djeci trnuli zubi, u našem je slučaju doživjela paradoksalan obrat, a sve je počelo izmjenama Obitelj­skoga zakona 2014. godine, kada je člankom 288. stavkom 2 propisano da, ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju, što određuje sud. Premda se poslovično smatra da s punoljetstvom djeteta prestaje svaki prijenos zakonskih obveza s njega na roditelje, u hrvatskom slučaju ta se veza nikad ne gubi. Država u kojoj su najredovitija primanja mahom bijedne mirovine ne želi se odreći privilegije da najnezaštićenije ovrši kad god može, te im proširi odgovornost za djecu dok su oni, roditelji, živi.

Kako to rade u Europi

     Pitajući se je li logično da baka do svoje smrti odgovara za obveze svojega neodgovornog ili nesposobnog, pa i mrtvog sina, umirovljeničke udruge već godinama apeliraju na državni aparat da prestane prenositi teret odgovor­nosti za uzdržavanje djece s države na roditelje. U većini europskih zemalja država jamči privremeno i zamjensko uzdržavanje djeteta. To vrijedi za Austriju, Estoniju, Mađarsku, Njemačku, Švedsku i Italiju. Lokalne vlasti uzdržavaju djecu u Češkoj, Danskoj i Finskoj, dok se u Latviji, Litvi, Poljskoj, Luksemburgu i Portugalu djeca uzdržavaju uz pomoć specijaliziranih fondova. Posebnom upravnom agencijom uzdržavaju se djeca u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.

     Model koji je uvela bivša ministrica Opačić plagiran je iz nekih američkih saveznih država te nije u duhu socijal­nih standarda koje promiče Europska unija. Osim što egzistencijalno ugrožava stare i siromašne, ovakvo zakonsko rješenje proizvodi i brojne emocional­ne stresove u obiteljskim odnosima, budući da djecu dodatno traumatizira osjećajem da su baš ona razlog sve brojnijih familijarnih sukoba i svađa vezanih za njihovo uzdržavanje. Zemlja koja izumire, gromko se zaklinjući u deklarativne demografske mjere, skrb o djeci ima najmanje pravo svaljivati na leđa staraca.

     K tome, država se duplo zaštitila: Zakonom o privremenom uzdržavanju je propisan uvjet da za ostvarenje prava na uzdržavanje od nadležne institucije (centara za socijalnu skrb) prethod­no treba podnijeti zahtjev sudu za uzdržavanje od osobe koja je dužna uzdržavati dijete, a što uključuje i bake i/ili djedove. Šokantno.

     Sindikat i Matica umirovljenika uputili su stoga 17. studenoga 2020. Ministarstvu pravosuđa i uprave te Mi­nistarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zahtjev za žurnom izmjenom Obiteljskog zakona i      Zakona o privremenom uzdržavanju kao i Ovršnog zakona s ciljem da se zaustavi prisila po kojoj su bake i djedovi dužni plaćati uzdržavanje unucima, kada to neodgovorni roditelj iz tko zna kojeg razloga ne čini. Točnije, traže da se ta obveza za bake i djedove ukine.

Hitno osnovati alimentacijski fond

     Ove umirovljeničke udruge traže donošenje učinkovitog mehanizma naplate uzdržavanja od strane roditelja, a nužnim smatraju i hitno osnivanje državnog alimentacijskog fonda koji bi

se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla ili bolesti nije u mogućnosti podmirivati financijske obveze prema djetetu, određene pra­vomoćnom sudskom odlukom. Tako bi se, ističu SUH i MUH, propisalo i kako bi isplaćena sredstva iz alimentacijskog fonda roditelj vratio kada pronađe posao ili ozdravi, odnosno, moglo bi ga se ovršiti u korist države.

     Uvažavajući činjenicu da većina umirovljenika nije u mogućnosti od mirovina izdvajati značajnije iznose, a da pri tome ne ugrozi vlastitu egzi­stenciju, te uvažavajući višegodišnje inicijative Sindikata umirovljenika Hrvatske koje se odnose na obvezu uzdržavanja unuka od strane bake i djeda, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je odgovorilo da će prijedlog promjena uzeti u obzir prilikom predlaganja za­konskih rješenja, vodeći računa prije svega o dobrobiti djeteta.

     SUH i MUH naglašavaju da se slažu kako prilikom donošenja novih za­konskih rješenja za obveznike uzdr­žavanja treba voditi računa ne samo o materijalnoj dobrobiti djeteta, već i o emocionalnom odnosu članova obitelji, da ih se dodatno ne izlaže intenzivnom stresu, a pogotovo dje­cu. Situacija u kojoj jedan roditelj ne živi s djetetom dovoljno je uznemi­rujuća i stoga za obiteljski odnos nije poticajno kažnjavati bake i djedove, umjesto da se njeguju dobrovoljni bliski odnosi.

Jasna A. Petrović