UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HOROR PO OBITELJSKIM DOMOVIMA

Vezani i zanemareni korisnici

 

     Mučnu priču o navodnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju korisnika obiteljskog doma Exclusiv u Mošćenici kod Petrinje u javnost su iznijele bivše zaposlenice, a svoje tvrdnje poduprle su foto­grafijama nečovječnog postupanja prema starijim ljudima. Na jednoj od tih fotografija, koja se širi po Facebooku, nalazi se starija gospođa koja je gotovo naga vezana uz krevet dok se na podu nalaze iskori­šteni ubrusi, a na krevetu prljava plahta. Snimila ju je jedna od bivših djelatnica doma, koja je izjavila da su joj vlasnici prilikom snimanja pokušali oteti mobitel te da ih je “prijavila zbog fizičkog napada”. Riječ je o iskusnoj njegovateljici koja je radila u inozemstvu i koja je šokirana uvjetima u domu.

     “Vezanje ljudi… ja to nisam mogla. To je radio gos­podin, suprug vlasnice. Vezao je mornarske čvorove, ali ta žena sa slike je imala toliku volju za životom da se svake noći pokušavala osloboditi. Tamo nema reda, rasporeda, korisnici nemaju nikakve aktivnosti, samo sjede”, opisala je bivša djelatnica, te nastavila: „Higijenski i životni uvjeti tamo su minimum minimuma. Čudilo me otpočetka kako su uopće dobili dozvolu”, zaključuje.

Tko je tu monstrum

     Bivše zaposlenice tvrde i da su šefovi dolazili u dom dok su sami bili pozitivni na koronavirus, kako su ko­risnicima davali dvostruke doze tableta za spavanje, uskraćivali kontakte s obitelji… Vlasnica Dijana Pavičić priznaje da je bila pozitivna na koronavirus, ali ističe da tada 20 dana nije dolazila u dom, a suprug nije imao simptome pa se nije testirao“, kaže. No, u domu je bilo pozitivnih korisnika.

      Socijalna inspekcija je posjetila dom, ali nisu ustano­vili ništa sporno, a vlasnica doma je novinarima izjavila kako je „zviždačica“ monstrum jer tko može objaviti takvu fotografiju te da „neće stati dok ne bude iza re­šetaka”?! Na Google ocjenama nalazi se više negativnih ocjena ovog doma, iako lijepo izgleda izvana, čak do naziva – pakao za korisnike!

     Takvih primjera sve je više, kao i dojava umirovlje­ničkim udrugama. Stoga su 2. prosinca 2020. godine, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Nacionalni savez Treća dob uputili Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zajedničko priopćenje kojim se traži da se svim korisnicima domova za starije hitno omogući pravo na osnovne potrebe, od njege, skrbi te telefonskih poziva njihovim obiteljima i prijatelji­ma. Predsjednice Jasna A. Petrović i Sandra Vukušić upozoravaju na opće prošireno zanemarivanje starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim i privatnim domovi­ma za starije osobe, posebice u vrijeme pandemije te pozivaju na hitan sustavni nadzor. Iako je ministar Josip Aladrović obznanio kako je uvećan broj socijalnih inspektora te da će se bitno pooštriti uvjeti za rad privatnih i obiteljskih domova, u stvarnosti još nema poboljšanja.

Zanemareni i očajni starci

     U uvjetima apsolutne izolacije te uskraćenosti redovite zdravstvene i socijalne zaštite i potpore, sve su češći primjeri da su korisnicima domova, uz kretanje, sužena prava na osobnu higijenu, redovitu prehranu, pa čak i vodu. Ono najgore je što se korisnicima, s obzirom da im je zabranjen izlazak iz domova, ugrožavaju i druga temeljna životna prava. Zarobljeni, zanemareni i očajni starci bez ikakvog društvenog nadzora, poslagani su kao sardine u svojim često prenapučenim sobama, ili čak i vezani za svoje krevete, a vode im se daje malo kako ne bi prebrzo smočili pelene.

     Obje umirovljeničke udruge, nakon brojnih pri­stiglih informacija o zanemarivanju starijih i oštrih reakcija obitelji i samih korisnika domova, ocijenile su potrebnim obratiti se direktno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, sa zahtjevom za hitno djelovanje u domovima za starije i nemoćne te osnivanje stručnog istražnog povjerenstva koje bi sistematski ispitalo stanje u domovima, prije novih živih buktinja, samoubojstava i smrti skrivljenih nemarom. Također se zalažu za što skoriju reformu socijalne inspekcije, njezine decentralizacije i uvođe­nje civilnih volontera s pravom pristupa u domove.

     Ovih dana je kćer Blaženka objavila fotografije preminule korisnice privatnog doma kraj Duge Rese, Bare Klarić, koja je tijekom boravka u domu, u sobici bez prozora i sa vlastitim stvarima uguranim u kutiju ispod kreveta, spala na samo 38 kilograma težine. Plaćala je 4.500 kuna mjesečno, ali ju nitko nije hranio, a sama nije mogla. Baru su „isporučili“ natrag kćerki nakon što je inspekcija otkrila da nisu osposobljeni za skrb o nepokretnim osobama. Toliko o kvaliteti skrbi u domovima, toliko o društvenom nadzoru nad njihovim radom.