UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HOROR PO OBITELJSKIM DOMOVIMA

Vezani i zanemareni korisnici

 

     Mučnu priču o navodnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju korisnika obiteljskog doma Exclusiv u Mošćenici kod Petrinje u javnost su iznijele bivše zaposlenice, a svoje tvrdnje poduprle su foto­grafijama nečovječnog postupanja prema starijim ljudima. Na jednoj od tih fotografija, koja se širi po Facebooku, nalazi se starija gospođa koja je gotovo naga vezana uz krevet dok se na podu nalaze iskori­šteni ubrusi, a na krevetu prljava plahta. Snimila ju je jedna od bivših djelatnica doma, koja je izjavila da su joj vlasnici prilikom snimanja pokušali oteti mobitel te da ih je “prijavila zbog fizičkog napada”. Riječ je o iskusnoj njegovateljici koja je radila u inozemstvu i koja je šokirana uvjetima u domu.

     “Vezanje ljudi… ja to nisam mogla. To je radio gos­podin, suprug vlasnice. Vezao je mornarske čvorove, ali ta žena sa slike je imala toliku volju za životom da se svake noći pokušavala osloboditi. Tamo nema reda, rasporeda, korisnici nemaju nikakve aktivnosti, samo sjede”, opisala je bivša djelatnica, te nastavila: „Higijenski i životni uvjeti tamo su minimum minimuma. Čudilo me otpočetka kako su uopće dobili dozvolu”, zaključuje.

Tko je tu monstrum

     Bivše zaposlenice tvrde i da su šefovi dolazili u dom dok su sami bili pozitivni na koronavirus, kako su ko­risnicima davali dvostruke doze tableta za spavanje, uskraćivali kontakte s obitelji… Vlasnica Dijana Pavičić priznaje da je bila pozitivna na koronavirus, ali ističe da tada 20 dana nije dolazila u dom, a suprug nije imao simptome pa se nije testirao“, kaže. No, u domu je bilo pozitivnih korisnika.

      Socijalna inspekcija je posjetila dom, ali nisu ustano­vili ništa sporno, a vlasnica doma je novinarima izjavila kako je „zviždačica“ monstrum jer tko može objaviti takvu fotografiju te da „neće stati dok ne bude iza re­šetaka”?! Na Google ocjenama nalazi se više negativnih ocjena ovog doma, iako lijepo izgleda izvana, čak do naziva – pakao za korisnike!

     Takvih primjera sve je više, kao i dojava umirovlje­ničkim udrugama. Stoga su 2. prosinca 2020. godine, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Nacionalni savez Treća dob uputili Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zajedničko priopćenje kojim se traži da se svim korisnicima domova za starije hitno omogući pravo na osnovne potrebe, od njege, skrbi te telefonskih poziva njihovim obiteljima i prijatelji­ma. Predsjednice Jasna A. Petrović i Sandra Vukušić upozoravaju na opće prošireno zanemarivanje starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim i privatnim domovi­ma za starije osobe, posebice u vrijeme pandemije te pozivaju na hitan sustavni nadzor. Iako je ministar Josip Aladrović obznanio kako je uvećan broj socijalnih inspektora te da će se bitno pooštriti uvjeti za rad privatnih i obiteljskih domova, u stvarnosti još nema poboljšanja.

Zanemareni i očajni starci

     U uvjetima apsolutne izolacije te uskraćenosti redovite zdravstvene i socijalne zaštite i potpore, sve su češći primjeri da su korisnicima domova, uz kretanje, sužena prava na osobnu higijenu, redovitu prehranu, pa čak i vodu. Ono najgore je što se korisnicima, s obzirom da im je zabranjen izlazak iz domova, ugrožavaju i druga temeljna životna prava. Zarobljeni, zanemareni i očajni starci bez ikakvog društvenog nadzora, poslagani su kao sardine u svojim često prenapučenim sobama, ili čak i vezani za svoje krevete, a vode im se daje malo kako ne bi prebrzo smočili pelene.

     Obje umirovljeničke udruge, nakon brojnih pri­stiglih informacija o zanemarivanju starijih i oštrih reakcija obitelji i samih korisnika domova, ocijenile su potrebnim obratiti se direktno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, sa zahtjevom za hitno djelovanje u domovima za starije i nemoćne te osnivanje stručnog istražnog povjerenstva koje bi sistematski ispitalo stanje u domovima, prije novih živih buktinja, samoubojstava i smrti skrivljenih nemarom. Također se zalažu za što skoriju reformu socijalne inspekcije, njezine decentralizacije i uvođe­nje civilnih volontera s pravom pristupa u domove.

     Ovih dana je kćer Blaženka objavila fotografije preminule korisnice privatnog doma kraj Duge Rese, Bare Klarić, koja je tijekom boravka u domu, u sobici bez prozora i sa vlastitim stvarima uguranim u kutiju ispod kreveta, spala na samo 38 kilograma težine. Plaćala je 4.500 kuna mjesečno, ali ju nitko nije hranio, a sama nije mogla. Baru su „isporučili“ natrag kćerki nakon što je inspekcija otkrila da nisu osposobljeni za skrb o nepokretnim osobama. Toliko o kvaliteti skrbi u domovima, toliko o društvenom nadzoru nad njihovim radom.