UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 ZAJEDNIČKO PRIOPĆENJE SUH-a I NACIONALNOG SAVEZA TREĆA DOB

 

Svim korisnicima domova za starije hitno omogućite pravo na osnovne potrebe, od njege, skrbi te telefonskih poziva njihovim obiteljima i prijateljima!

      Umirovljeničke udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske i Treća dob Hrvatska upozoravaju na opće prošireno zanemarivanje starijih i nemoćnih osoba u obiteljskim i privatnim domovima za starije osobe, posebice u vrijeme pandemije te pozivaju na hitan sustavni nadzor u svrhu osiguravanja osnovnih životnih potreba kao što su njega, skrb i kontakti korisnika domova s obitelji i prijateljima. Iako je ministar Josip Aladrović obznanio kako je udvostručen broj socijalnih inspektora (na mogućih 20?), te da će se bitno pooštriti uvjeti za rad privatnih i obiteljskih domova, u stvarnosti nema poboljšanja.

     U uvjetima apsolutne izolacije te uskraćenosti redovite zdravstvene i socijalne zaštite i potpore, sve su češće dojave kako je mnogim korisnicima domova, uz kretanje, suženo pravo na osobnu higijenu, redovitu prehranu, pa čak i vodu. Ono najgore je što se korisnicima, s obzirom da im je zabranjen izlazak iz domova, ugrožavaju i druga temeljna životna prava. Društvena je intencija da se i u obiteljskim i privatnim domovima o starijim osobama treba brinuti kao da žive u vlastitoj obitelji, no stvarna situacija je više nego poražavajuća. Dostojanstvo starijih osoba svelo se na nulu.

     Korisnici domova kao i njihove obitelji, redovno kontaktiraju umirovljeničke udruge i upućuju na strašne zlouporabe položaja i ovlasti prema starijim osobama. Uskraćuje im se, zbog manjka osoblja, čak i pravo na hranu, tuširanje, izlazak u dvorište, telefonske pozive članovima obitelji i prijateljima, a sve s opravdanjem na Covid 19. Što reći onima koji nisu svoje najdraže čuli, a niti vidjeli već šest mjeseci? Zarobljeni, zanemareni i očajni starci bez ikakvog društvenog nadzora, poslagani su kao sardine u svojim često prenapučenim sobama.

     Primjerice, u jednom uglednom privatnom domu za starije sjeverozapadno od Zagreba tri korisnice su nam se potužile kako zbog manjka osoblja djelatnici tjednima ne tuširaju nepokretne osobe već ih samo brišu mirišljavim maramicama, ne donosi im se hrana u sobe već sami moraju odlaziti po nju.

     Tamo gdje ima socijalnih radnika koji obavljaju kontakt s medijima i nadležnim institucijama, gotovo se i ne javljaju na telefon, grubi su prema obiteljima i korisnicima te prema medijima i zataškavaju probleme koje smo spomenuli. Jednostavno su se zatvorili za javnost, iako im je dužnost služiti korisnicima, od kojih i primaju svoje plaće. Istodobno ravnatelji/ce uvriježeno prikazuju uljepšanu sliku organizacije i djelatnosti domova, što je u velikoj suprotnosti od stvarnosti. Korisnici pate i umiru pogurani na društvenu marginu, bilo od požara, gladi, tuge ili samoubojstva.

     Obje umirovljeničke udruge, nakon brojnih pristiglih informacija o zanemarivanju starijih i oštrih reakcija obitelji i samih korisnika domova, smatraju se dužnima obratiti se direktno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, sa zahtjevom za hitno djelovanje u domovima za starije i nemoćne te osnivanjem stručnog istražnog povjerenstva koje bi sistematski ispitalo stanje u domovima, prije novih živih buktinja, samoubojstava i smrti skrivljenih nemarom. Također se zalažu za što skoriju reformu socijalne inspekcije, njezine decentralizacije i uvođenje civilnih volontera s pravom pristupa u domove“, stoji u zajedničkom priopćenju koje je 2. prosinca 2020. godine upućeno medijima, a kojeg potpisuju predsjednica SUH-a Jasna Petrović i predsjednica Udruge Nacionalni savez Treća dob Sandra Vukušić.