UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

NOVI MODEL BORBE PROTIV BOLESTI

Selo za oboljele od Alzheimera

     U jugozapadnoj Francuskoj blizu grada Dax izgrađena je za­jednica - selo u kojem boravi 105 stanovnika, svi s različitim stupnjem oboljenja od Alzheimera. Osim objekata za stano­vanje i pružanje njege, selo sadrži i trgovinu, frizerski salon, kafić, knjižnicu i glazbenu sobu. Stanovnicima su tako omogućene brojne mogućnosti zabave, a ciljano ih se potiče da odlaze u kupovinu, kuhaju, redovno odlaze u frizerski salon, pjevaju u zboru, jer se smatra da pridržavanje poznatih rutina zapravo može spriječiti napredovanje najgorih simptoma bolesti.

     Svi stanovnici su vrlo zadovoljni smještajem, za kojeg kažu da se osjećaju kao da su kod kuće. No, cijena ovakvog ugodnog smještaja nije nimalo niska, naime mjesečni boravak plaća se dvije tisuće eura, što znači da je rezerviran ipak samo za one dubljeg džepa. Troškovi su zapravo i duplo veći, no njih sufinancira francuska Vlada, kojoj će ova zajednica poslužiti kao svojevrsni eksperiment. Naime, tamošnji Institut zdravlja vodi istraživanje te ako se pokaže da ovakav način života smanjuje progresiju bolesti, to će pomoći u razvoju boljih modela borbe protiv Alzheimera.