UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ISCJELITELJSKA SNAGA PSIHE

Pozitivan stav, negativan nalaz

     Smirili ste se na trenutak kako biste uživali da vam sunčeve zrake miluju lice. Vaša beba u kolicima pruža vam ruke kako biste ju podigli, a povjerenje koje se odražava u njezinom osmijehu gotovo da vam izmami suze na oči. Sretni trenuci u svakom slučaju! Međutim, znanstvenici danas smatraju da pozitivna raspoloženja koja stvaraju takvi trenuci mogu imati suptilan, ali ipak djelotvoran učinak na zdravlje.

     Novo zdravstveno područje, nazvano psihoneuroimunologija, otkriva vezu između mozga i imunološkog, obrambenog sustava. Ispitivanja su pokazala da društveno aktivni ljudi i koji su u braku žive duže, nego manje aktivni, odvojeni, rastavljeni, kao i one osobe koje nisu u braku. Utvrđeno je da ljudi koji žive u sretnom braku imaju i jači imunološki sustav. Izgleda da kon­takti s drugim ljudima i razne društvene aktivnosti pridonose zdravlju i dužini života. Podijeliti svoje osjećaje s drugim može također pomoći, to jest može imati i fizičke i psihičke koristi za onoga koji se ispovijeda, koji se otvara. To je osobito sada sve vidljive u uvjetima pandemije Covid-19.

Recept za zdravlje - optimizam

     Optimizam je još jedan jaki zdravstveni faktor. Istraživanja su pokazala da oni koji su bili najpesimističniji u svojim 20-tim godinama su češće obolijevali od težih bolesti u svojim 40-tim, 50-tim i 60-tim godinama života. Možda pesimisti postaju pa­sivni kad se suoče s oboljenjem i ne vode dovoljnu brigu o sebi. Optimistični stav ima svoju vrijednost u borbi protiv bolesti. U ispitivanjima žena s uznapredovalim rakom dojke, najduže razdoblje preživljavanja nakon terapije imale su, razumljivo, one koje nisu više pokazivale simptome bolesti, ali su istovremeno i zadržale visok stupanj životnog veselja i zadovoljstva.

     Čak i u slučajevima znatno manje ozbiljnih oboljenja, kao što je obična prehlada, smatra se da postoji određena veza između te bolesti i psiholoških faktora. U jednom istraživanju je uočeno da su pesimisti bili skloniji infekciji prehlade nego druge osobe. Zanimljivo, čak i osjet ljubavi, doživljaj ljubavnih osjećaja, u nekih je ljudi rezultirao povećanim lučenjem imunoglobulina. A u slini, kemijskog spoja koji štiti od infekcija dišnog sustava. Optimisti, ali ne i negatori korone i teoretičari zavjere, imaju, dakle, manju vjerojatnost oboljeti od tog virusa.

     Znanstvenici su čvrsto dokazali da mozak i imunološki sustav međusobno komuniciraju, kao i drugi sustavi u organizmu. Po­stoje stotine snažnih biokemijskih spojeva koji prenose poruke u oba smjera. Poznato je da mnogi od tih spojeva imaju jak učinak na raspoloženja i emocije i preko svog molekularnog sastava omogućuju razumijevanje veze (za koju se već odavno mislilo da postoji) između stanja psihe i stanja zdravlja.

     Danas je poznato da su monociti - imunološke stanice koje pomažu u zacjeljivanju rana, obnovi tkiva i uništavanju bakterija - osjetljivi na neuropeptide, kemijske spojeve koji se stvaraju u mozgu. Začuđujuće, posebno velika koncentracija stanica koje luče neuropeptide nalazi se u onim dijelovima mozga koji kontroliraju emocije.

Pomaže i kod raka

     Jedan eksperimentalni program sproveden na Institutu za rak Sveučilišta Pittsburgh pokazao je zanimljive rezultate. Vo­ditelji programa fokusirali su se na pacijente oboljele od raka, ali čija je bolest bila u povlačenju. Budući da postoji velik rizik da će se rak ponovo javiti, programje imao za cilj pokušati psihološkim treninzima povećati otpornost bolesnika. Pacijenti su prošli 8-tjedni program vježbi relaksacije i trening neprihva­ćanja poraza u borbi protiv bolesti. Cilj podučavanja pacijenata je bio kako se nositi s bolešću i učiniti ih više optimističnijima.

     Znanstvenici su otkrili da su kod onih bolesnika koji su bili uključeni u program, prirodne “stanice ubojice” (koje štite orga­nizam od rasta tumora) bile aktivnije, nego kod onih pacijenata koji su primili samo standardnu medicinsku skrb. Što možemo naučiti od onih koji otkrivaju vrijednosti pozitivnih misli? Biti pun nade, optimističan, može poboljšati kvalitetu života.

     Pred znanstvenicima je još uvijek izazov da utvrde može li nada stvarno utjecati na imunološki sustav. Brižljivo, sustavno istraživanje kako bi se odgonetnula veza između psiholoških faktora i imunološke funkcije možda će zahtijevati godine znanstvenog rada. Međutim, koristi će biti veoma velike. Dr. Mary Fletcher, direktorica laboratorija za kliničku imunolo­giju na Sveučilištu Miami, kaže: "Nalazimo se u sredini jedne revolucije".

dr. Ivo Belan