UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OVRŠNI ZAKON BEZ REFORME

Umirovljenici - robovi do kraja života?

     Hoće li se konačno novim Ovršnim zakonom humanizirati okrutni sustav ovršivanja hrvatskih građana? Jesu li umi­rovljenici najveće žrtve tog lihvarskog zakona koji prvo „skida" kamate i troškove ovrhe, a tek onda glavnicu, pa tako ovrhe postaju doživotni teret? A po smrti će ovršitelji napasti na nasljednike.

     Prema podacima HZMO-a ovrha na mirovinama posljednjih deset godina ponešto je manje. Od 2011. do danas ima oko 18.000 mjesečnih ovrha na mirovinama manje. Naime, prije devet godina provodila se u prosjeku oko 41.000 ovrha na mirovinama mjesečno, 2012. ih je već bilo oko 38.000, 2013. godine oko 32.000, zatim 2014. njih 31.000, 2015. 30.000, da bi 2016. broj ovrha pao na 28.000, a 2017. na oko 27.000. Prosječni broj mjesečnih ovrha na mirovinama u 2018. godini iznosio je 25.526, a 2019. godine 24.339.

Predah do stampeda

     Moratorij je posljednjih šest mjeseci većini ovršenih umirov­ljenika donio potrebni predah za vrijeme kojeg su primali cijeli iznos mirovine, ali sada ih je u listopadu 2020. godine ponovno registrirano 24.514 umirovljenika. Stampedo ovrha je započeo.

Još 2. rujna 2020. Sindikat i Matica umirovljenika su se obra­tili Ministarstvu pravosuđa i uprave, s apelom ministru Ivanu     Malenici da po treći put produlji zaustavljanje ovrha nad nov­čanim sredstvima i odblokira račune dužnika temeljem Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

     Umirovljeničke udruge su naglasile kako je u Hrvatskoj u dobnoj skupini 65+ zamjetna visoka stopa rizika od siromaštva od čak 30,1 posto, da je 61 posto svih mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna, a prosječan udjel neto mirovine u prosječnoj neto plaći iznosi samo 38 posto, što je najniže u Europskoj uniji.

     Zbog toga Matica i SUH zahtijevaju da se uvede produljenje obustave ovrha do donošenja novog Ovršnog zakona, kojim bi se pojeftinio postupak i uvelo razmjerno plaćanje duga, a ne kamate prije glavnice. Zanimljivo kako ministra ne zanimaju siromašni i stari, jer na javni poziv umirovljenika nije niti od­govorio. Boli ga kapa.

Prvo glavnica, pa dug

     I onda je Ministarstvo, umjesto prethodno pripremljenog novog Ovršnog zakona s relativno ozbiljnim izmjenama, na brzinu stavio na javno savjetovanje nove izmjene i dopune s konačnim tekstom Ovršnog zakona, koje umirovljeničke udruge ne mogu prihvatiti jer je riječ o necjelovitom, štetnom i par­cijalnom rješenju problema s ovrhama. Naime, Vlada je imala šest mjeseci za pripremu i donošenje jedne humanije i kohe- rentnije politike vezano za ovrhe, no na kraju je učinila vrlo malo. Od stupanja na snagu prvog Ovršnog zakona iz 1996. godine pa do danas ovršni sustav doživio je čak 26 izmjena te i dalje nema zadovoljavajućeg rješenja. U 2019. je pripreman dugo očekivani novi Ovršni zakon koji je bio inovativniji i koji je trebao prenijeti, između ostalog, postupak ovrhe na sudbenu vlast i humanizirati položaj ovršenika, no to je iz nepoznatih razloga propušteno.

     Stoga su umirovljeničke udruge u javno savjetovanje uputile svoje prijedloge, koji bi se trebali ugraditi u novi Ovršni zakon. SUH i MUH predlažu da se ovršenim građanima omogući prvo isplata glavnice duga, a tek onda kamata, jer u protivnom nikada neće otplatiti dug, pošto on neprekidno raste.

     Predlažu i da se uvede pravo otpisa dugova koji uku­pno iznose najviše do iznosa od 10.000 kuna, i to osobama težeg imovnog stanja, u prvom redu osobama koje nisu u mogućnosti vraćati svoja dugovanja bez ugrožavanja svoje egzistencije i narušavanja kvalitete života, a to su upravo umirovljenici.

     Uz postojeće zakonske propise da se ne može ovršiti više od jedne četvrtine prihoda umirovljeničke udruge traže da se kao univerzalna granica ispod koje se neće provoditi ovr- šavanje uvede gore spomenuta hrvatska linija siromaštva. Većina umirovljenika može samo sanjati o tom iznosu, jer ih više od 700.000 preživljava s manje, dakle žive u siromaštvu, a ovrhom opterećene mirovine dovode umirovljenike s ovako malim mirovinama na rub gladi.

Progon siromašnih staraca

     Vrlo bitno je i onemogućiti ovršavanje cijele mirovine onim starijim građanima koji su od strane lihvarskih subjekata nagovoreni osobno potpisati izjave da im se usteže mirovina do punog iznosa, već ustega mora biti za sve ograničena na četvrtinu prihoda, odnosno do hrvatske linije siromaštva.

     Umirovljeničke udruge predlažu i donošenje zakona o reguliranju djelovanja Agencija za naplatu potraživanja jer njihovo postupanje narušava privatnost i dostojanstvo te dovodi do psihičkih smetnji; primjerice agencije su i za vrije­me moratorija „napadale" ovršenike da podmire dugovanja.

     Iz SUH-a i MUH-a navode kako je najvažnije ovršni postu­pak s bilježnika preseliti na postupanje isključivo sudovima, kako je to regulirano u većini demokratski uređenih zemalja. Uz to, potrebno je ovršne postupke učiniti transparentnima i ubrzati ih, te bitno pojeftiniti, što je Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s konačnim pri­jedlogom Zakona tek manjim dijelom učinjeno.

     Naposljetku, umirovljeničke udruge se, nadalje, protive iseljavanju starijih osoba iz jedinog doma samo u zimskim mjesecima, već presuda o iseljavanju treba biti strogo indivi­dualizirana te onemogućena bez osiguravanja zamjenskog smještaja od strane lokalne zajednice.

     Umirovljeničke udruge očekuju da će nadležno Ministar­stvo i Vlada poduzeti sve potrebno da se zaustavi stampedo siromašenja ovršenih građana.

Jasna A. Petrović