UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAHTJEV ZA OCJENU USTAVNOSTI:

Zašto se diskriminira žene i prijevremene umirovljenike?

1. Sindikat umirovljenika pozdravlja nagrađivanje dugogodišnjeg radnog staža izuzimanjem od penalizacije za prijevremeno umirovljenje, ali se protivi diskriminaciji žena u stjecanju uvjeta na to pravo.

2. Sindikat umirovljenika pozdravlja uvođenje prava na rad bez obustave mirovine, ali se protivi uskraćivanju istog prava prijevremenim starosnim umirovljenicima.

Sindikat umirovljenika Hrvatske je 21. svibnja Ustavnome sudu podnio prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti novog Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), konkretnije, članka 35. stavak 1., i članka 99, stavak 1. i 2.., smatrajući da se njima da krši pravo jednakosti pred sudom, utvrđeno člankom 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Prijevremena mirovina bez penalizacije diskriminira žene!

Novi ZOMO, usvojen u Saboru 13. prosinca 2013., a koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, člankom 35. stavak 1., utvrđuje da „pravo na prijevremenu starosnu mirovinu zbog dugogodišnjeg osiguranja ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu radnog staža“. Spornom odredbom su žene diskriminirane u odnosu na muškarce, s obzirom da su njime izjednačeni uvjeti za ostvarivanje prijevremene starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja i za muškarce i za žene, unatoč tome što člankom 182. ovoga Zakona (iznimno od članka 34., stavak 2.) za osiguranika – ženu predviđa drukčije uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu i to u prijelaznom razdoblju sve do 2029. godine (po tri mjeseca mirovinskog staža više godišnje).

Tako danas u prijevremenu starosnu mirovinu s penalizacijom žena može otići s navršenih 56 godina života i 31 godina radnog staža, a muškarac s navršenih 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža. Tek 2030. žene će imati iste uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu (s penalizacijom) kao i muškarci, tj. 60 godina života i 35 godina radnog staža.

Da bi od 1.1.2014. muškarci i žene ostvarili prijevremenu starosnu mirovinu bez penalizacije, trebaju imati 60 godina života i 41. godinu radnog staža. To znači šest godina radnog staža više od uvjeta s penalizacijom – za muškarce, a čak deset godina više – za žene. Riječ je o očitoj diskriminaciji žena, jer se u odnosu na postojeće uvjete, ženama propisuje daleko veći uvjet radnog staža (za četiri godine više!) nego ženama!

Člankom 35., stavak 1. se, dakle, ne poštuje prijelazno razdoblje izjednačavanja mirovinskih prava muškaraca i žena koje ukupno prema novom ZOMO-u traje do 2038. godine, iako bi se za žene trebala primjenjivati prijelazna tablica.

Prijevremeno umirovljeni bez prava na rad

Sindikat umirovljenika Hrvatske upozorava Ustavni sud da odredba članka 99. stavka 1. i 2. ZOMO-a uskraćuje korisnicima prijevremenih starosnih mirovina pravo na zapošljavanje do polovice radnog vremena bez obustavljanja isplate mirovine, čime se diskriminira upravo tu brojnu skupinu umirovljenika u odnosu na druge. Tom odredbom utvrđeno je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovina obustavlja.

Međutim, iznimno od stavka 1. ovog članka, mirovina se ne obustavlja:

- korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovog Zakona i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu

- korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. ovog Zakona i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu ovog Zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena

- korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvarene do stupanja na snagu ovog Zakona

- korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene prema ovom Zakonu

- korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljoprivredi prema propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima kojima je ovo pitanje uređeno na drugačiji način, odnosno izričito propisano da se ne obustavlja isplata mirovine

- korisniku koji ostvaruje drugi dohodak, odnosno obavlja drugu djelatnost (članak 17. ovog Zakona).

Radili najduže i uplaćivali najviše

Korisnici prijevremenih starosnih mirovina ovom su odredbom dovedeni u neravnopravan položaj jer njima, u slučaju zapošljavanja na do polovice radnog vremena, mora biti obustavljena mirovina, unatoč činjenici da su upravo oni, s obzirom da imaju najduži prosječni radni staž, i najduže izdvajali doprinose za mirovinsko osiguranje.

O tome najbolje svjedoče podaci o prosječnom radnom stažu u razdoblju od 1999. do 2013., u kojem je radni staž korisnika pune starosne mirovine u prosjeku iznosio 31,07 godina, obiteljske mirovine 27,1 godina, a invalidske mirovine 23,04 godine, dok je za korisnike prijevremene starosne mirovine iznosio najviše - 35,06 godina. U 2013. godini, prosječni radni staž starosne mirovine iznosio je 31,07 godina, invalidske mirovine 23,06 godine, a prijevremene starosne mirovine čak 37,03 godina.

Jedini duplo penalizirani

Unatoč najdužem prosječnom radnom stažu i trajanju uplate mirovinskih doprinosa, korisnici prijevremene starosne mirovine jedini među svim kategorijama umirovljenika podliježu tzv. penalizaciji zbog ranijeg odlaska u mirovinu, iako je do toga najčešće došlo ne zbog njihove volje, već zbog ekonomskih poteškoća poput stečaja, likvidacija ili sanacijskih postupaka. 

Prijevremeni umirovljenici su time stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale kategorije umirovljenika, iako su radili duže i uplaćivali više od tzv. punih umirovljenika, što je suprotno osnovnoj namjeri zakona da više mirovine i veća prava imaju oni umirovljenici koji su svojim uplatama više doprinijeli.

Svi jednaki pred zakonom?!

Time je, osim odredbe 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske – jednakost pred zakonom – povrijeđeno i načelo socijalne pravde, jedne od najviših vrednota našeg ustavnog poretka. Zakoni u RH moraju biti u suglasnosti s Ustavom – svi pod jednakim uvjetima moraju biti pred zakonom jednaki – a sporne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju dovode do nejednakosti i neravnopravnosti između pojedinih kategorija umirovljenika.

SUH je stoga od Ustavnog suda zatražio pokretanje postupka ocjene ustavnosti navedenih odredbi i na koncu – njihovo poništavanje. (Marina Tripović)