UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

PLAĆANJE TV PRETPLATE

HRT-ova socijalna neosjetljivost

     U javnosti je nedavno odje­knula vijest da gospođa Miljka Didulica, 91-godišnjakinja iz okolice Sunje, za pristojbu HRT-u daje punih 80 kuna, iako prima mi­rovinu od samo 723,98 kuna. Na­kon smrti muža Miljka je uz pomoć nećakinje odlučila pretplatu s po­kojnog supruga prebaciti na sebe. Saznala je da umirovljenici koji pri­maju do 1.500 kuna mirovine imaju pravo na plaćanje polovice iznosa pretplate, uz uvjet da su do 12. li­stopada 2015. godine bili eviden­tirani kao pretplatnici. No, HRT je prvotno odbio njezin zahtjev, na­vodeći da ona nije bila evidentira­na kao pretplatnik do navedenog datuma, već je to bio njezin muž.

     Pritisak medija i javnosti urodio je plodom te je HRT ipak odlučio prepoloviti pretplatu baki Miljki. Na naš upit iz HRT-a su brzo odgo­vorili i poslali objašnjenje u kojem piše da radi potpune informiranosti i istine, važno je navesti kako je Miljkin suprug, iako je imao pravo na povlaštenu pretplatu to nikad nije zatražio pa tako niti ostvario. Dakle, mnogi umirovljenici ni ne znaju da imaju pravo na tu povla­sticu, a HRT ih neće na to upozoriti, već to moraju otkriti sami i poslati zahtjev HRT-u.

     U dopisu su nam s HRT-a na­pisali i kako oni pod obveznikom plaćanja tv pretplate smatraju cije­lo kućanstvo, tako da nakon smrti obveznika, pravo na povlaštenu pretplatu ima i supružnik, uz uvjet da ima mirovinu do 1.500 kuna i ako je kućanstvo bilo u HRT-ovoj evidenciji pretplatnika do 12. listo­pada 2015. godine. Tako da će baki Miljki kad dostavi dokaze odobriti povlasticu. No, ostaje pitanje zašto su onda prvi put odbili bakin za­htjev. I zašto su uopće uveli uvjet prethodnog statusa pretplate do točlno određenog datuma. Zato smo poslali i novi upit u kojem smo pitali je li baka Miljka bila iznimka ili su svi ovakvi slučajevi pozitivno riješeni, na što još nismo dobili od­govor niti pet dana nakon posla­nog upita.

Igor Knežević