UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

GRAĐANI DRUGOG REDA

Umirovljenici bez prava na poticaje

 

     Našem Sindikatu umirovljenika javila se novopečena umirovljenica, 63-godišnja Mauricija Colledani koja je prije nešto više od pola godine odlučila otići u starosnu mirovinu nakon što je držala vlastiti obrt. No ubrzo je shvatila da sa 1.500 kuna, koliko joj iznosi mirovina, neće moći preži­vjeti, zbog čega je postala deprimirana. Stoga se odlučila vra­titi na tržište rada, kontaktirala je Hrvatski zavod za zapošlja­vanje kako bi se prijavila na burzu rada, naravno uz odluku da odustane od primanja mirovine.

     Kazala nam je kako joj cilj nije bio da se opet zaposli na puno radno vrijeme u nekoj tuđoj tvrtki, već se željela prijaviti na mjere potpore za samozapošljavanje, odnosno osnovala bi poslovni subjekt za koji je napravila vrlo detaljan i po njezi­nom sudu izvediv poslovni plan, ali za koji joj treba novčana potpora HZZ-a, jer nema novca da započne svoj biznis. Naža­lost, u telefonskom razgovoru iz HZZ-u su joj, kaže, poručili da nema pravo da se prijavi na burzu rada pa tako niti pravo na mjere aktivne politike zapošljavanja.

Zaboravite na jednakost

     Mauricija je iz tog razgovora zaključila da uopće nema pra­vo da se ponovno zaposli na puno radno vrijeme, što nije isti­na. Umirovljenik može stupiti u radni odnos u punom radnom vremenu, no tada mu se obustavlja isplata mirovine sve dok mu traje to zaposlenje. Iznimka su privilegirani umirovljeni vojni i policijski službenici koji mogu raditi puno radno vrije­me i zadržati pola mirovine.

     Kontaktirali smo središnji ured HZZ-a kako bi provjerili je li istina da umirovljenici, iako im je dozvoljeno raditi puno radno vrijeme, ne mogu ostvariti jednaka prava na burzi kao ostali zaposlenici.

     “S obzirom da navodite da je gospođa u mirovini, ne može se voditi u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, ali se može prijaviti u evidenciju u statusu ostalog tražitelja zaposlenja pri čemu taj status ne omogućuje

uključivanje u mjere aktivne politike zapošljavanja. Ostali tra­žitelji zaposlenja su osobe koje trenutno rade, a žele promije­niti posao, redovni studenti ili učenici, umirovljenici i druge osobe koje žele koristiti usluge Zavoda, ali ne mogu koristiti prava iz statusa nezaposlenosti', napisali su nam u odgovoru iz HZZ-a pozivajući se na Zakon o tržištu rada.

Već viđena diskriminacija

     Dakle, Mauricija se može prijaviti u evidenciju HZZ-a, ali zapravo nema nikakva prava. Riječ je o očiglednoj diskrimi­naciji po dobi i po umirovljeničkom statusu. Mauricija nam je kazala kako sada sa 63 godine nije u ništa lošijem fizičkom i mentalnom stanju nego kad je imala 62 i pol godine kad je otišla u mirovinu, ili kad je imala 60 ili 50. I dalje može raditi jednako kvalitetno, a zbog iskustva kojeg je stekla tijekom du­gogodišnjeg rada vjeruje da bi njezin obrt bio uspješan. No, poticaje za bolji start neće dobiti.

     Diskriminacija prema umirovljenicima koji žele raditi bila je vidljiva i u prvom valu korona krize, kada je država odlu­čila dati poticaje poduzetnicima za zadržavanje zaposlenika u iznosima do 4.000 kuna, umirovljenici koji su bili zaposleni do pola radnog vremena nisu bili proporcionalno niti nikako obuhvaćeni tim mjerama, zbog čega je i u tri početna mjeseca krize opao broj zaposlenih umirovljenika do polovice radnog vremena, odnosno njihov broj se smanjio za više od 600 oso­ba. Stoga je SUH zatražio od Ministarstva rada da se uvedu i potpore za očuvanje radnih mjesta zaposlenih umirovljenika, no naš zahtjev nije uzet ni u razmatranje.

     Mauricija će se na kraju morati zaposliti u tuđoj tvrtki, pred njom je izbor da li će raditi puno radno vrijeme i ne primati mirovinu, ili raditi na pola radnog vremena i primati skromnih 1.500 kuna mirovine. Država ovakvim odlukama pokazuje da ju nije puno briga za egzistenciju umirovljenika te da se odno­si prema njima kao prema građanima drugog reda.

Igor Knežević