UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

Siromaštvo ubija

Konačna „formula" za umirovljenike

 

     Od kraja rata je prošlo 25 godina, a iz recesije se još nismo izvukli te je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni siromaštva. Sada, usporedo s pandemijom koronavirusa, kreće nova ekonomska kriza. Kakve će biti posljedice po starije osobe? Tragične. Ne samo što su zbog dobi izloženi najvišem stupnju rizika obo­ljenja i smrti zbog podivljalog virusa, već su i zbog rastuće socijalne isključe- nosti katapultirani na totalnu marginu društva i izloženi rizicima depresije i psihičkih tegoba, a zbog pandemij- skih posljedica po zdravstveni sustav i povećanim fizičkim patnjama uslijed nepravodobnog liječenja bolesti.

     Strmoglavi pad osobnog stan­darda, strah od ovrha, gubitka stana, sram zbog nemogućnosti pomaganja unučadi, gubitak obiteljskih i socijalnih interakcija i kohezije, zabrana kretanja, dovode do očaja. Također, stari su sve češće žrtve prijevara, opće proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, zelenaških kredita, pa i internetskih prijevara, pljački i nasilja.

Samoubojstvo kao bijeg

     Društvena skrb spram starijih osoba je u Hrvatskoj na klimavim nogama, te će je tek nešto malo popraviti uvođenje nacionalne naknade za starije osobe od bijednih 800 kuna mjesečno za one najsiromašnije. No, najčitljiviji pokazatelj društvenog nemara za umirovljenike je činjenica da je udjel prosječne miro­vine iznosi samo 38 posto prosječne neto plaće, dok je konvencijom br. 102 Međunarodne organizacije rada pred­viđena stopa od najmanje 40 posto.

     Najgore je, međutim, što ionako je ranjiva populacija starijih ujedno i najizloženija samoubojstvima. Tako je 2019. godine prema podacima Hrvat­skog zavoda za javno zdravstvo stopa samoubojstava na svakih 100.000 sta­novnika starijih od 65 godina iznosila

28,9 posto, što je dvostruko više od stope svih samoubojica.

     I dok su 2017. godine od svih ostva­renih samoubojstava čak 40,1 posto počinile osobe starije od 65 godina, prema najnovijim podacima Ministarstva unutarnjih poslova 2019. su od ukupno 566 samoubojstava 38,5 posto počinile osobe iz te dobne skupine, što ukazuje na mali pad. Hoće li u 2020. godini biti povećan udjel starijih samoubojica ili će se ta generacija pokazati rezisten­tnom na višestruke izazove.

Smrt kao lijek

     Kad je riječ o 30.808 umirovljenika koji su napustili mirovinske statistike u prvih osam mjeseci u ovoj koro- na-godini, neupitno je da je riječ o siromašnijim osobama, jer je njihova prosječna mirovina 2.449 kuna, dok je prosječna mirovina 26.514 onih koji su se umirovili u 2020. čak 2.952 kune. Sve je jasno, siromaštvo ubija.

     Hoće li se ove godine uspjeti postići dogovor o uvođenju povoljnijeg mo­dela usklađivanja mirovina kojim bi se barem zaustavilo rapidno siromašenje umirovljenika, pitanje je bez odgovo­ra. Umirovljeničke udruge s razlogom su to uvrstile u prioritete Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.

     Eto još jednog primjera nedostatka ljubavi države spram starijih: prosječna mirovina je 1999. godine iznosila 1.309 kuna, a danas iznosi 2.558 kuna, pa je time porasla za 1.249 kuna. Istodobno je prosječna neto plaća sa 3.055 kuna došla na 6.722 kune, tj. porasla je za 3.667 kuna. U ovoj godini plaće su, osobito minimalne, i dalje rasle, dok je najniža mirovina porasla samo jed­nom i to 3,13 posto. Mizerija.

     I onda svjedočimo istupima političara u javnosti prigodom kojih tvrde kako je samo potrebno raditi barem 40 godina, pa će i mirovina biti dostojanstvena, prosječno bar 4.669 kuna. Je li to isti­na? Nije. Znate i sami iz svog susjed­stva koliko je umirovljenika s „punim stažem" na rubu bijede s mirovinama ispod dvije tisuće kuna.

     Otvorili smo i Statističke informacije HZMO-a na dan 31. kolovoza 2020. i pogledali koliko iznosi prosječna mi­rovina umirovljenih prema članku 35. Zakona o mirovinskom osiguranju - za umirovljene s dugogodišnjih osi­guranjem. Takvih je 31.437 osoba sa prosječno 42 godine radnog staža, ali čak 78 posto njih ima mirovinu nižu od 4.500 kuna. Dragi političari, gdje vam je vaša matematika? Ni 40 godina staža ne jamči pravo na preživljavanje.

Jasna A. Petrović