UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SOLIDARNI DODATAK ZBOG COVIDA-19

Kosovo može, a Hrvatska ne!

 

     Znajući koliko će velik biti financijski udar na umirovljeničku populaciju zbog krize uzrokovane pandemijom koronavirusa Sindikat umirovljenika (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) su 6. travnja 2020. uputili otvoreno pismo hrvatskoj Vladi sa zahtjevom da se za vrijeme trajanja pandemije isplaćuje solidarni dodatak na mirovine umirov­ljenicima.

     U zahtjevu se tražila isplata obrnuto proporcionalna visini mirovine, tako da oni s mirovinama nižima od 1.500 kuna

dobiju najviše, npr. 400 kuna solidarnog dodatka mjesečno, oni s dvije do tri ti­suće kuna mirovine 300 kuna, od tri do četiri tisuće 200 kuna, oni s mirovinom od četiri do pet tisuća kuna 100 kuna dodatka, dok bi se onima s mirovinama višima od 5.000 solidarni dodatak od 100 kuna isplaćivao samo ako je riječ o samcima. Naravno, uz mogućnost da se solidarni dodatak isplati jednokratno kao u nekim drugim zemljama.

     No, zahtjev krovnih umirovljeničkih udruga totalno je ignoriran, dapače ni­smo dobili nikakav odgovor od Vlade RH u kojima bi barem objasnili zašto ne žele ili ne mogu prihvatiti naš prijedlog. Hrvatska je tako svoje krizne mjere usmje­rila samo na pomoć ugroženim radnim mjestima, ne i umirovljenicima i starijim osobama, uz iznimku da su prihvatili da 50.000 umirovljenika bude izuzeto od plaćanja ovrha na šest mjeseci.

Primjer našeg susjedstva

     Zanimljivo je pogledati u hrvatsko susjedstvo i vidjeti kako su se zemlje iz našeg okruženja ponijele prema svojim starijima. Najsvjetliji primjer je Slovenija, u kojoj je prosječna mirovina oko 660 eura. Svi tamošnji umirovljenici koji pri­

maju mirovinu do 700 eura dobili su jednokratnu solidarnu naknadu u ras­ponu od 130 do 300 eura, ovisno o visini svoje mirovine. Oni koji imaju mirovinu do 500 eura dobili su jednokratno 300 eura, oni koji primaju od 501 do 600 eura dobili su 230 eura, a oni koji imaju između 601 i 700 eura dobili su 130 eura. Naknadu su dobili i umirovljenici samci čija primanja su veća od 700 eura.

     Srbija je pak svim punoljetnim gra­đanima pa tako i umirovljenicima ispla­tila 100 eura jednokratne pomoći, ali i dodatnih 35 eura isključivo umirovljenicima. Logika je bila da će taj novac svejedno zavr­šiti u potrošnji i da će pomoći ekonomiji da što lakše prebrodi krizu. Crna Gora je pak za svojih 11.900 umirovljenika koji pri­maju najnižu mirovinu izdvojila jednokratnu pomoć od 50 eura. Čak je i Kosovo odlučilo pomoći umirovljenicima te su svi oni koji primaju do 100 američkih dolara mirovine mjesečno u travnju, svibnju i lipnju dobili dodatak od 30 dolara. Od bivših

jugoslavenskih republika, uz Hrvatsku, pomoć umirovljenicima nisu isplatile ni Bosna i Hercegovina i Makedonija.

Jednokratne pomoći najčešće

     Italija je u jeku korona krize svim gra­đanima bez prihoda, pa tako i starijima koji ne primaju mirovinu isplatila 400 eura u bonovima kojima su mogli kupiti prehrambene namirnice. Mađarska je pak odlučila postupno uvesti isplatu 13. mirovine kroz četverogodišnje razdoblje. Tako će u siječnju 2021. umirovljenici­ma isplatiti dodatak od četvrtine iznosa mjesečne mirovine, sljedeće godine pak dodatak od polovice mirovine, 2023. go­dine dodatak od tri četvrtine mirovine, a od 2024. godine svi će umirovljenici primati 13. mirovinu u punom iznosu.

     Prema podacima Svjetske banke mnoge svjetske države odlučile su po­moći umirovljenicima i starijim osobama tijekom krize. Singapur je tako u trav­nju isplatio svim starijim od 21 godine 600 američkih dolara, zatim je u lipnju podijelio još između 300 i 600 dolara, ovisno o visini prihoda te dodatno bon od 100 dolara za sve osobe starije od 50 godina. Tako su starije osobe s naj­manjim prihodima od države do sada

dobile 1.300 dolara pomoći (oko 8.600 kuna). Nešto što hrvatski starci mogu samo sanjati.

     Japan je pak svakom punoljetnom građaninu isplatio jednokratnu naknadu od 930 dolara, a Sjedinjene američke države također svima punoljetnima su isplatili do 1.200 dolara jednokratne po­moći. Većina Amerikanaca, koji imaju godišnji prihod do 75 tisuća dolara, dobili su 1.200 dolara, dok su ostali dobivali manje iznose razmjerno svojim priho­dima. U Australiji su socijalno ugroženi umirovljenici u dva navrata dobili po 750 dolara.

Put solidarnosti oko svijeta

     Argentina je jednokratno umirov­ljenicima isplatila 40 dolara za sve one koji primaju najnižu mirovinu, a Ukrajina svima koji imaju do 185 dolara mirovi­ne dodatak od 35 dolara. Turska je pak povećala minimalnu mirovinu na 230 dolara.

     Mnoge zapadnoeuropske države nisu u svojim kriznim mjerama obuhvatile umirovljenike, no riječ je o državama koje imaju razvijene i stabilne socijalne sustave i u kojima su udjeli mirovina u plaćama preko 50 posto te zbog toga socijalne potpore nisu ni bile potrebne. Zbog toga se Hrvatska i njezin odnos prema umirovljenicima ne može gledati iz te perspektive, jer u Hrvatskoj je udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći najgori u Europi i iznosi samo 37,44 posto.

     Sramotno je i da visokorazvijene i manje razvijene zemlje od Hrvatske, a koje imaju udjele mirovina u plaćama preko 50 posto su svejedno odlučile pomoći svojim starijima. Stoga ovim putem još jednom pozivamo Vladu da joj proradi savjest i počne razmišljati o najugroženijim slojevima stanovništva.

     U Hrvatskoj je tako teret pomoći starijima i umirovljenicima pao na in- divbidualnu solidarnost te na općine i gradove i humanitarne organizacije poput Crvenog križa, no uglavnom je bila riječ o odgađanju plaćanja komunalne naknade na tri mjeseca i samoorgani- ziranju dostave lijekova i pomoći. Ono što je najgore je što su projekti kojima se pomaže starijima poput projekta „Zaželi" ili pomoći starijima u kući za vrijeme korone zamrli, što je još više ugrozilo stariju populaciju.

Igor Knežević