UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SOLIDARNI DODATAK ZBOG COVIDA-19

Kosovo može, a Hrvatska ne!

 

     Znajući koliko će velik biti financijski udar na umirovljeničku populaciju zbog krize uzrokovane pandemijom koronavirusa Sindikat umirovljenika (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) su 6. travnja 2020. uputili otvoreno pismo hrvatskoj Vladi sa zahtjevom da se za vrijeme trajanja pandemije isplaćuje solidarni dodatak na mirovine umirov­ljenicima.

     U zahtjevu se tražila isplata obrnuto proporcionalna visini mirovine, tako da oni s mirovinama nižima od 1.500 kuna

dobiju najviše, npr. 400 kuna solidarnog dodatka mjesečno, oni s dvije do tri ti­suće kuna mirovine 300 kuna, od tri do četiri tisuće 200 kuna, oni s mirovinom od četiri do pet tisuća kuna 100 kuna dodatka, dok bi se onima s mirovinama višima od 5.000 solidarni dodatak od 100 kuna isplaćivao samo ako je riječ o samcima. Naravno, uz mogućnost da se solidarni dodatak isplati jednokratno kao u nekim drugim zemljama.

     No, zahtjev krovnih umirovljeničkih udruga totalno je ignoriran, dapače ni­smo dobili nikakav odgovor od Vlade RH u kojima bi barem objasnili zašto ne žele ili ne mogu prihvatiti naš prijedlog. Hrvatska je tako svoje krizne mjere usmje­rila samo na pomoć ugroženim radnim mjestima, ne i umirovljenicima i starijim osobama, uz iznimku da su prihvatili da 50.000 umirovljenika bude izuzeto od plaćanja ovrha na šest mjeseci.

Primjer našeg susjedstva

     Zanimljivo je pogledati u hrvatsko susjedstvo i vidjeti kako su se zemlje iz našeg okruženja ponijele prema svojim starijima. Najsvjetliji primjer je Slovenija, u kojoj je prosječna mirovina oko 660 eura. Svi tamošnji umirovljenici koji pri­

maju mirovinu do 700 eura dobili su jednokratnu solidarnu naknadu u ras­ponu od 130 do 300 eura, ovisno o visini svoje mirovine. Oni koji imaju mirovinu do 500 eura dobili su jednokratno 300 eura, oni koji primaju od 501 do 600 eura dobili su 230 eura, a oni koji imaju između 601 i 700 eura dobili su 130 eura. Naknadu su dobili i umirovljenici samci čija primanja su veća od 700 eura.

     Srbija je pak svim punoljetnim gra­đanima pa tako i umirovljenicima ispla­tila 100 eura jednokratne pomoći, ali i dodatnih 35 eura isključivo umirovljenicima. Logika je bila da će taj novac svejedno zavr­šiti u potrošnji i da će pomoći ekonomiji da što lakše prebrodi krizu. Crna Gora je pak za svojih 11.900 umirovljenika koji pri­maju najnižu mirovinu izdvojila jednokratnu pomoć od 50 eura. Čak je i Kosovo odlučilo pomoći umirovljenicima te su svi oni koji primaju do 100 američkih dolara mirovine mjesečno u travnju, svibnju i lipnju dobili dodatak od 30 dolara. Od bivših

jugoslavenskih republika, uz Hrvatsku, pomoć umirovljenicima nisu isplatile ni Bosna i Hercegovina i Makedonija.

Jednokratne pomoći najčešće

     Italija je u jeku korona krize svim gra­đanima bez prihoda, pa tako i starijima koji ne primaju mirovinu isplatila 400 eura u bonovima kojima su mogli kupiti prehrambene namirnice. Mađarska je pak odlučila postupno uvesti isplatu 13. mirovine kroz četverogodišnje razdoblje. Tako će u siječnju 2021. umirovljenici­ma isplatiti dodatak od četvrtine iznosa mjesečne mirovine, sljedeće godine pak dodatak od polovice mirovine, 2023. go­dine dodatak od tri četvrtine mirovine, a od 2024. godine svi će umirovljenici primati 13. mirovinu u punom iznosu.

     Prema podacima Svjetske banke mnoge svjetske države odlučile su po­moći umirovljenicima i starijim osobama tijekom krize. Singapur je tako u trav­nju isplatio svim starijim od 21 godine 600 američkih dolara, zatim je u lipnju podijelio još između 300 i 600 dolara, ovisno o visini prihoda te dodatno bon od 100 dolara za sve osobe starije od 50 godina. Tako su starije osobe s naj­manjim prihodima od države do sada

dobile 1.300 dolara pomoći (oko 8.600 kuna). Nešto što hrvatski starci mogu samo sanjati.

     Japan je pak svakom punoljetnom građaninu isplatio jednokratnu naknadu od 930 dolara, a Sjedinjene američke države također svima punoljetnima su isplatili do 1.200 dolara jednokratne po­moći. Većina Amerikanaca, koji imaju godišnji prihod do 75 tisuća dolara, dobili su 1.200 dolara, dok su ostali dobivali manje iznose razmjerno svojim priho­dima. U Australiji su socijalno ugroženi umirovljenici u dva navrata dobili po 750 dolara.

Put solidarnosti oko svijeta

     Argentina je jednokratno umirov­ljenicima isplatila 40 dolara za sve one koji primaju najnižu mirovinu, a Ukrajina svima koji imaju do 185 dolara mirovi­ne dodatak od 35 dolara. Turska je pak povećala minimalnu mirovinu na 230 dolara.

     Mnoge zapadnoeuropske države nisu u svojim kriznim mjerama obuhvatile umirovljenike, no riječ je o državama koje imaju razvijene i stabilne socijalne sustave i u kojima su udjeli mirovina u plaćama preko 50 posto te zbog toga socijalne potpore nisu ni bile potrebne. Zbog toga se Hrvatska i njezin odnos prema umirovljenicima ne može gledati iz te perspektive, jer u Hrvatskoj je udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći najgori u Europi i iznosi samo 37,44 posto.

     Sramotno je i da visokorazvijene i manje razvijene zemlje od Hrvatske, a koje imaju udjele mirovina u plaćama preko 50 posto su svejedno odlučile pomoći svojim starijima. Stoga ovim putem još jednom pozivamo Vladu da joj proradi savjest i počne razmišljati o najugroženijim slojevima stanovništva.

     U Hrvatskoj je tako teret pomoći starijima i umirovljenicima pao na in- divbidualnu solidarnost te na općine i gradove i humanitarne organizacije poput Crvenog križa, no uglavnom je bila riječ o odgađanju plaćanja komunalne naknade na tri mjeseca i samoorgani- ziranju dostave lijekova i pomoći. Ono što je najgore je što su projekti kojima se pomaže starijima poput projekta „Zaželi" ili pomoći starijima u kući za vrijeme korone zamrli, što je još više ugrozilo stariju populaciju.

Igor Knežević