UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

ALADROVIĆ NAJAVIO OŠTRE MJERE

Bez tolerancije za propuste

     Na upit brojnih novinara ministar Josip Aladrović je uoči konstituirajuće sjednice Nacionalnog vijeća dao oštre izjave u vezi nepravilnosti u domovima za sta­rije, a povod je bio požar u obiteljskom domu u Dugom Ratu gdje su izgorjele dvije korisnice: "Inspekcija je u tom obiteljskom domu prethodno utvrdila veći broj štićenika od dopuštenoga, utvrđeno je da su u domu smještena 23 korisnika, umjesto 20 koliko je dozvoljeno. Nećemo imati toleranciju za nepoštivanje pravila. Imamo probleme koji su se gomilali godinama, ali to nam nije izlika da ih ne počne­mo rješavati. Zakon o socijalnoj skrbi bi trebao dosta toga definirati, žurno se piše i očekujemo da će do kraja listopada biti u javnom savjetovanju".

     Aladrović je najavio i hitno povećanje broja socijalnih inspektora i pojačan nadzor nad radom svih domova te za­ključio: „Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike odmah je započelo s revizijom zakonskih odredbi ili podzakonskih akata koji se tiču kriterija za pru­žanje socijalnih usluga kako bi oni bili stroži u dijelu koji se tiče sigurnosti objekata koji smještaju korisnike".