UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

IMA LI SMISLA POSTITI

Prednosti i rizici gladovanja

 

     Kroz stoljeća, bezbroj ljudi je provodilo određeno raz­doblje bez hrane zbog različitih razloga. Povijest nam govori da su i Mojsije, Isus, Buda i Muhamed postili. I danas ima onih koji poste iz vjerskih razloga, dok drugi prakticiraju povremeni post, kao početak režima za skidanje prekomjerne tjelesne težine ili iz drugih zdravstvenih razloga. Neki pak iz­javljuju da tako „čiste" organizam od štetnih tvari. Znanost tek treba potvrditi takve zdravstvene koristi od posta. Međutim, razumljivo, biti bez hrane kroz dugo razdoblje je krajnje opa­sno. S druge strane, neki ljudi kažu da povremeno gladovati, recimo kroz jedan dan, i ako se to brižljivo provede, može pru­žiti mentalno nadahnuće, duševnu okrepu.

Produživanjem posta u tijelu se događaju brojne promje­ne. Za vrijeme prvog do trećeg dana bez hrane (ili je na dijeti s vrlo malo kalorija), organizam troši svoje rezerve glikogena, primarnog izvora energije. Glikogen se stvara iz konzerviranih ugljikohidrata i uskladištava se u mišićima i jetri. Uz glikogen gubi se i voda i nešto mišićnog tkiva. Sve zajedno dovodi i do određenog gubitka tjelesne težine. Tek kad su zalihe glikoge­na potpuno istrošene, u svrhu osiguranja energije tijelo poči­nje koristiti masno tkivo.

     Osim toga, nakon otprilike tjedan dana gladovanja tjelesni metabolizam se dramatično usporava. Nakon tri ili četiri tjed­na tijelo će trebati i do 20 posto manje kalorija za normalno funkcioniranje. Ako se gladovanje nastavlja, rizici po zdravlje postaju vrlo ozbiljni. Na primjer, biti samo na vodi kroz duže razdoblje može smanjiti tjelesne rezerve natrija i kalija. Rezul­tat može biti fatalan. Čak i „modificirana" gladovanja (ona koja uključuju niskokalorične sokove, voće, povrće ili proteinske napitke), nisu bez zdravstvenog rizika.

Pogrešan put za gubitak tjelesne težine

     Istraživanja pokazuju da manje od pola ljudi koji počnu s gladovanjem s ciljem gubitka tjelesne težine uspiju postići te­žinu koju su željeli. Od onih kojima to ipak uspije, manje od tre­ćine njih uspiju održavati tu tjelesnu težinu duže od 18 mjeseci.

Gladovanje s ciljem gubitka prekomjerne tjelesne težine puno je potencijalnih neuspjeha. Ipak, za nekog tko treba iz­gubiti puno kilograma, recimo dvadeset, medicinski kontroli­rano gladovanje može biti vrijedna, korisna metoda.

     Za mnoge ljude gladovanje je poseban trenutak kada osjećaju da imaju kontrolu nad sobom. Gladovanje ih pro- žme izvanrednim osjećajem moći, vladanja i unutarnje snage. Simbolično, ali i doslovno, post predstavlja kraj jednog lošeg perioda, a to je biti prekomjerno težak i prekomjerno jesti. To je početak nečeg svježeg i novog - imati normalnu tjelesnu težinu i kontrolu nad nagonom za jelom. Međutim, pravi iza­zov nije gladovanje samo po sebi, nego su to svi oni mjeseci i godine nakon toga, kada čovjek mora pronaći načine kako će se nositi s navikama u prehrani, s izgledom svog tijela i dru­gim emocionalnim pitanjima.

     Što se tiče mišljenja o „čišćenju" organizma od raznih tok­sina za vrijeme posta i gladovanja, tu još stvari nisu sasvim jasne. Znanost tek treba dokazati da gladovanje aktivira eli­minaciju otrova, štetnih tvari u tijelu. Međutim, i pored toga što ne postoje čvrsti dokazi da je postiti jedan dan tjedno ili mjesečno korisno, neki doktori smatraju da takav post može biti simbolično važan za nekoga tko želi postići zdravije pre­hrambene navike.

Nekima je zabranjeno

     Osim toga, jedan dan posta može pomoći da se dođe u duboko misaono stanje duha. U nekim slučajevima čovjek može osjetiti da vlada svojim tijelom i taj post može imati umirujući učinak na raspoloženje i misli.

Određene osobe ne bi smjele nikada postiti, čak ni na je­dan dan: žene koje su trudne ili doje, osobe koje boluju od šećerne bolesti, koje imaju bubrežne ili jetrene probleme. Oni koji uzimaju lijekove trebaju se posavjetovati s liječnikom prije posta.     Inače, nema nikakve opasnosti od jednodnevnog gladovanja. Jedino valja voditi računa da se za vrijeme posta popiju dovoljne količine vode, da se izbjegava naporan rad i da se odmah prestane s postom ako se osjeti vrtoglavicu i omaglicu. Kad se prekida s postom preporučljivo je prekinuti ga postupno, konzumirajući male količine hrane.

     Ja već dvadeset godina postim uvijek istog dana u tjednu. Toga dana uobičajeno doručkujem i zatim ništa ne konzumi­ram, osim vode, do doručka sljedećeg dana. S takvom vrstom posta osjećam se dobro i mogu ga preporučiti i drugima, koji su inače dobrog zdravstvenog stanja.

dr. Ivo Belan