UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ČEMU SLUŽE SUZE

Plakanje - lijek za dušu i tijelo

 

     Znanstvenici smatraju da i plakanje i smijanje dobivaju poticaj iz istog dijela mozga. Isto kao što smijanje može rezultirati zdravstvenim koristima (smanjuje povišeni krvni tlak, poboljšava funkciju imunološkog obrambenog sustava), stručnjaci otkrivaju da to isto može činiti i plakanje.

Što god osobi posluži da si da oduška i olakša stres dobro je za emocionalno zdravlje. Izgleda da i plakanje ima pozitivan učinak. Jedno je istraživanje utvrdilo da je 85 posto žena i 73 posto muškaraca izvijestilo kako se dobro osjećaju nakon plača.

     Osim što olakšaju stres, ono što je još važnije, suze privuku pomoć od strane drugih ljudi. Istraživači se slažu da kada plačemo, ljudi oko nas postaju blaži i manje agresivni i veća je vjerojat­nost da će pružiti podršku i utjehu. Suze omogućuju otkrivanje samog sebe; katkad čak i ne znamo da smo uznemireni dok ne zaplačemo. Mi učimo o svojim emocijama kroz plač i nakon toga se možemo nositi s njima.

     Kao što plakanje može biti zdravo, ne plakati - zadržavati suze ljutnje ili tuge - može loše utjecati na organizam. Znanstvena ispitivanja su povezala potiskivanja emocija s povišenim krv­nim tlakom, srčanim problemima i rakom. Eksperti kažu da smo genetski programirani za plakanje i poricati taj impuls oštećuje naše fizičko blagostanje.

     Bez obzira na koristi plakanja, ako je ono u tolikoj mjeri pri­sutno da ometa svakodnevni život, potrebno je posavjetovati se s liječnikom. Jer to bi mogao biti rani znak depresije. Koliko ćemo i kako često plakati ovisi o našoj genetskoj strukturi, spolu (žene plaču četiri puta više nego muškarci) i odgoju. Međutim, kad osjetite potrebu, želju ili nagon za plakanjem, nemojte se boriti protiv toga. Jer to je prirodna - i zdrava - emocionalna reakcija.

dr. Ivo Belan