UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KAKO LAKO DOĆI DO STANA?

Masovno lešinarenje staraca u Hrvatskoj

 

     Potpisivanje ugovora o doživotnom, a pogotovo o dosmrtnom uzdrža­vanju, nažalost često završi loše po stariju osobu koja potpisuje te ugovore. Hrvatski starci i starice za koje se nitko nema ili ne želi brinuti, a nemaju dovolj­no sredstava za život, jednostavno su primorani od nekoga potražiti pomoć, no ta druga strana nerijetko ne ispuni ono što se ugovorom obvezala. Događa se, tako, da nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, automatski ostanu bez svoje imovine, nekretnine, a zauzvrat ne dobiju potrebnu skrb, a neki doslovno završe i na ulici.

     Ne zbog reklame predatorima, već zbog istrage i ukazivanja na opasnosti koje nude brojni skrbnici, odlučili smo malo pročešljati hrvatske oglasnike i društvene mreže i na kraju smo se za­panjili velikim brojem oglasa koje nude skrb u zamjenu za nekretninu.

Stan u Zagrebu ili na moru

     „Gospođa, 52 godine, pruža doži­votnu skrb osobi starije životne dobi, po mogućnosti ženskoj osobi s područ­ja Zagreba u zamjenu za nekretninu u Zagrebu ili na moru. Ukoliko se nema tko za Vas brinuti, a želite ostati u svom domu, slobodno mi se javite. Skrb bi se odnosila na sve što Vam je potrebno u svakodnevnom životu, od prehrane, održavanje higijene, vožnje liječniku do druženja. Slobodno se javite bez ustru­čavanja za bilo kakva pitanja", stoji u jed­nom takvom oglasu gospođe iz Zagreba koja cilja na stan u Zagrebu ili na moru, po svemu sudeći odmah, odnosno pot­pisivanjem ugovora o dosmrtnom uzdr­žavanju.

     Jedan bračni par iz Slavonskog bro­da traži stariju gospođu/gospodina kome je potrebna njega i doživotna skrb u zamjenu za nekretninu, dodajući kako imaju dugogodišnje iskustvo u njezi sta­rijih osoba. Možemo zamisliti koliko su ti predatori već „zaradili" stanova i kuća! Na istom tragu je i bračni par iz okolice Đurđevca, koji traži stariju žensku osobu za koju bi se također skrbili doživotno u zamjenu za nekretninu.

     Nuđenjem skrbi u zamjenu za ne­kretninu neki možda doista žele riješiti stambeno pitanje, poput mladog, viso­koobrazovanog bračnog para iz Varaždi­na, koji traži stariju osobu o kojoj bi se brinuli, a zauzvrat traže ni više ni manje nego kuću, i to potpisivanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kojim bi imovina odmah prešla na njihovo ime. No, da li bi taj par doista ispunjavao svoje obveze ili ne, ili je možda riječ o lešinari- ma kojima je to samo biznis, ostaje pita­nje. U svakom slučaju, riječ je o preveli­kom riziku za stranu koja traži skrb.

Sindikat umirovljenika Hrvatske sto­ga je više puta od Ministarstva pravo­suđa zatražio da se ukinu ugovori o do- smrtnom uzdržavanju, no svaki put smo odbijeni.

Samo ozbiljne ponude

     Ne oglašavaju se samo oni koji nude usluge skrbi, već i starije osobe koje tra­že skrb. Tako jedan 70-godišnji muška­rac iz Kloštar Ivanića pored Ivanić Grada traži žensku osobu, vitalnu, za skrb u zamjenu za nekretninu. Drugi umirovlje­nik je pak napisao da traži žensku osobu koja bi ga doživotno uzdržavala, uz na­pomenu „samo ozbiljne ponude".

     Traženje ili nuđenje skrbi u zamjenu za nekretninu ne odvija se samo preko oglasnika, već i društvenih mreža. Tako na   Facebooku postoji stranica „Dohrana Uzdržavanje Starijih Osoba U Zamjenu Za Nekretninu". Odmah na vrhu te stra­nice stoji sljedeća, pomalo bizarna po­ruka administratora: „Tražite osobu koju bi uzdržavali ili dohranili u zamjenu za prijepis nekretnine, napišite oglas i ako je prihvatljivog sadržaja bit će objavljen. Izbjegavajte pojam "stariju osobu” u svim varijacijama jer ružno zvuči, a neke stvari se podrazumijevaju.

     Za oko nam je zapela objava jednog para koji skrb u zamjenu za nekretninu

nude jer je njihova nekretnina stradala u potresu. „Par (ona 57 i on 63 god), obo­je izrazito vedre naravi, oštećeni zagre­bačkim potresom, na novom početku života, traže slobodnu osobu s neopte­rećenom nekretninom na zagrebačkom području, kojoj je potrebna redovita i svakodnevna životna briga, topla riječ ili osmijeh. Nudimo skrb kako se dogovori­mo. Ako ste usamljena osoba i nesigur­na u sutrašnjicu i ako ste se prepoznali u našem kratkom oglasu, javite nam se. Odgovorit ćemo na svaku dobronamjer­nu poruku, a neozbiljne i neprimjerene ćemo zanemariti", stoji u njihovoj objavi.

Sve sami dobri ljudi?!

     Zanimljiva je i objava jednog 53-godišnjaka koji se predstavio kao umirov­ljenik, invalid i branitelj, koji kaže, nije imao sreće u životu, a doplaćivao bi sta­rijoj osobi dom u zamjenu za nekretninu. Kaže kako je savjestan, odgovoran, odra­stao bez roditelja te da je dobar čovjek.

     Pregledavajući oglase i objave došli smo do zaključka da skrb u zamjenu za nekretnine najviše nude obitelji s dje­com, što se na prvu možda čini i logično jer obitelji na taj način žele riješiti svoje stambeno pitanje. No, ostaje pitanje što se doista krije iza takvih oglasa, odnosno je li riječ o osobama koje su toliko pro­računate da pišu primamljive oglase, u kojima sebe prikazuju u lijepom svjetlu, a zapravo su varalice, predatori koji se na sve načine žele dočepati nekretnina starijih osoba.

Igor Knežević