UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Pandemija protiv žena?

 

     Nije tajna kako koronavirus više ugrožava starije muškarce od žena iste dobne skupine, a k tome ih i gotovo duplo više umire od tog nepredvidivog virusa. Dakle, žene su otpornije na Covid-19 u zdravstve­nom aspektu, ali nisu u ekonomskim i socijalnim posljedicama.

     Neposredni pad gospodarskog razvoja u Europi vjerojatno će utje­cati na šanse žena za zaposlenje više nego na muškarce, a glavni razlog su

neravnoteža u zastupljenosti spolova na različitim poslovima u gospodar­stvu. Očekuje se da muškarci rade u onim djelatnostima koje se smatraju ključnim ekonomskim aktivnostima, kao što su prijevoz, zaštitne službe (na primjer, rad na policiji), poljopri­vreda, održavanje i popravci, dostava itd. pa su zaštićeniji od nezaposleno­sti.    Drugo, kriza Covida-19 pogodila je mnoge usluge koje uključuju česte kontakte s kupcima i klijentima, a za koje nije moguće raditi na daljinu, kao što su trgovina, zabava i kultu­ra, usluge, socijalne i osobne usluge, ugostiteljstvo, putovanja i turizam - neki od sektora u kojima žene brojča­no dominiraju.

Pad zaposlenosti

     Prema podacima OECD-a iz lipnja 2020. došlo je do izrazitog pada zapo­slenosti žena u zemljama članicama, a ova kriza, kao ni jedna druga prije, ima izraziti rodni aspekt i teške ekonomske posljedice po žene.

Eurofound je u travnju proveo istra­živanje diljem EU-a kako bi otkrio kako se Europljani nose s radnim životom tijekom pandemije. Utvrdilo se kako puno radnika radi kod kuće, što nikada ranije nije bio slučaj. Također se poka­zalo da prije krize više žena (64 posto) nego muškaraca (57 posto) nikada nije radilo od kuće, dok su se sada bolje prilagodile i kod kuće radi čak 39 posto žena u usporedbi s 35 posto muškara­

ca. U skupini majki s djecom, čak ih je 46 posto zaposle­no od kuće.

     No, dok se prije pandemije pove­ćanje broja žena koje rade kod kuće moglo prepoznati kao pozitivan ti­jek, odnosno kao dokaz da radno

vrijeme postaje fleksibilnije, a ravno­teža između radnog i privatnog života se poboljšava, sada u vrijeme socijalne udaljenosti i zatvaranja se potvrđuje kako je povećan teret za mnoge zapo­slene majke koje žongliraju poslom, školovanjem djece i brigom u kući, a sve to u istom džepu prostora i vreme­na.

Skrb je ženski posao

     Iako se sve više priča o izjednačenoj podjeli roditeljstva i kućanskih poslova među spolovima, briga je i dalje uglav­nom ženski posao. Europska anketa o kvaliteti života iz 2016. (EQLS) utvrdila je, na primjer, da su žene u prosjeku brinule o svojoj djeci 39 sati tjedno, u odnosu na 21 sat koji provode muškar­ci. Žene su u prosjeku 17 sati tjedno po­svećivale kuhanju i kućanskim poslovi­ma, u usporedbi s 10 sati za muškarce. Danas se zbog pandemije i korone povećava udjel neplaćenog posla kod žena, a djeca koja nisu u dječjim usta­novama i školama, te stariji uzdržavani roditelji u kući, trebaju više skrbi. Tako se s pandemijom ženski neplaćeni rad povećava, što će svakako utjecati i na povećanje rodnog jaza u plaćama, a posljedično i u mirovinama.

Koncentracija aktivnosti u vlasti­tom domu također znači da je sukob obveza posla i obiteljskog života sigur­no u porastu, pa je tako u travnju 2020. godine 13 posto muškaraca i 14 posto žena izjavilo da im je sve teže obavljati

radne zadatke, dok je anketom u 2015. godini zabilježeno samo četiri posto ispitanika koji su imali taj problem.     Zbog pandemije i rada od kuće trećini žena teško je koncentrirati se na svoj rad, u odnosu na jednu šestinu muška­raca.

Manje žena

     Kako je u Hrvatskoj? Analizom naj­novijih statistika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o registriranoj nezapo­slenosti prema spolu, udjel žena u ne­zaposlenosti u pandemijskim mjeseci­ma polako klizi na dolje. Krajem svibnja 2020. je bilo registrirano 157.839 neza­poslenih od čega 55,7 posto žena, a godinu ranije bilo je 116.466, od čega 55,2 posto žena.

     Međutim, kad gledamo broj zapo­slenih, tu je vidljiv postupni pad žen­ske zaposlenosti, od npr. 46,8 posto u travnju na 46,6 u svibnju 2020. Ako se takva tendencija nastavi, nastupit će vidljive posljedice. No, prema po­znatoj činjenici da je daleko veći udjel žena u radu na crno, moguće je da će taj udjel i rasti, jer s nesigurnim gospo­darstvom, poslodavci su manje skloni službeno zapošljavati radnike, osobito ne na neodređeno.

     Pandemija je žene opet gurnula na­trag prema obitelji, a takve su tenden­cije sve vidljivije i u nastupima desnijih stranaka, pa su posljedice po njihov položaj na tržištu rada predvidive.