UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Pandemija protiv žena?

 

     Nije tajna kako koronavirus više ugrožava starije muškarce od žena iste dobne skupine, a k tome ih i gotovo duplo više umire od tog nepredvidivog virusa. Dakle, žene su otpornije na Covid-19 u zdravstve­nom aspektu, ali nisu u ekonomskim i socijalnim posljedicama.

     Neposredni pad gospodarskog razvoja u Europi vjerojatno će utje­cati na šanse žena za zaposlenje više nego na muškarce, a glavni razlog su

neravnoteža u zastupljenosti spolova na različitim poslovima u gospodar­stvu. Očekuje se da muškarci rade u onim djelatnostima koje se smatraju ključnim ekonomskim aktivnostima, kao što su prijevoz, zaštitne službe (na primjer, rad na policiji), poljopri­vreda, održavanje i popravci, dostava itd. pa su zaštićeniji od nezaposleno­sti.    Drugo, kriza Covida-19 pogodila je mnoge usluge koje uključuju česte kontakte s kupcima i klijentima, a za koje nije moguće raditi na daljinu, kao što su trgovina, zabava i kultu­ra, usluge, socijalne i osobne usluge, ugostiteljstvo, putovanja i turizam - neki od sektora u kojima žene brojča­no dominiraju.

Pad zaposlenosti

     Prema podacima OECD-a iz lipnja 2020. došlo je do izrazitog pada zapo­slenosti žena u zemljama članicama, a ova kriza, kao ni jedna druga prije, ima izraziti rodni aspekt i teške ekonomske posljedice po žene.

Eurofound je u travnju proveo istra­živanje diljem EU-a kako bi otkrio kako se Europljani nose s radnim životom tijekom pandemije. Utvrdilo se kako puno radnika radi kod kuće, što nikada ranije nije bio slučaj. Također se poka­zalo da prije krize više žena (64 posto) nego muškaraca (57 posto) nikada nije radilo od kuće, dok su se sada bolje prilagodile i kod kuće radi čak 39 posto žena u usporedbi s 35 posto muškara­

ca. U skupini majki s djecom, čak ih je 46 posto zaposle­no od kuće.

     No, dok se prije pandemije pove­ćanje broja žena koje rade kod kuće moglo prepoznati kao pozitivan ti­jek, odnosno kao dokaz da radno

vrijeme postaje fleksibilnije, a ravno­teža između radnog i privatnog života se poboljšava, sada u vrijeme socijalne udaljenosti i zatvaranja se potvrđuje kako je povećan teret za mnoge zapo­slene majke koje žongliraju poslom, školovanjem djece i brigom u kući, a sve to u istom džepu prostora i vreme­na.

Skrb je ženski posao

     Iako se sve više priča o izjednačenoj podjeli roditeljstva i kućanskih poslova među spolovima, briga je i dalje uglav­nom ženski posao. Europska anketa o kvaliteti života iz 2016. (EQLS) utvrdila je, na primjer, da su žene u prosjeku brinule o svojoj djeci 39 sati tjedno, u odnosu na 21 sat koji provode muškar­ci. Žene su u prosjeku 17 sati tjedno po­svećivale kuhanju i kućanskim poslovi­ma, u usporedbi s 10 sati za muškarce. Danas se zbog pandemije i korone povećava udjel neplaćenog posla kod žena, a djeca koja nisu u dječjim usta­novama i školama, te stariji uzdržavani roditelji u kući, trebaju više skrbi. Tako se s pandemijom ženski neplaćeni rad povećava, što će svakako utjecati i na povećanje rodnog jaza u plaćama, a posljedično i u mirovinama.

Koncentracija aktivnosti u vlasti­tom domu također znači da je sukob obveza posla i obiteljskog života sigur­no u porastu, pa je tako u travnju 2020. godine 13 posto muškaraca i 14 posto žena izjavilo da im je sve teže obavljati

radne zadatke, dok je anketom u 2015. godini zabilježeno samo četiri posto ispitanika koji su imali taj problem.     Zbog pandemije i rada od kuće trećini žena teško je koncentrirati se na svoj rad, u odnosu na jednu šestinu muška­raca.

Manje žena

     Kako je u Hrvatskoj? Analizom naj­novijih statistika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o registriranoj nezapo­slenosti prema spolu, udjel žena u ne­zaposlenosti u pandemijskim mjeseci­ma polako klizi na dolje. Krajem svibnja 2020. je bilo registrirano 157.839 neza­poslenih od čega 55,7 posto žena, a godinu ranije bilo je 116.466, od čega 55,2 posto žena.

     Međutim, kad gledamo broj zapo­slenih, tu je vidljiv postupni pad žen­ske zaposlenosti, od npr. 46,8 posto u travnju na 46,6 u svibnju 2020. Ako se takva tendencija nastavi, nastupit će vidljive posljedice. No, prema po­znatoj činjenici da je daleko veći udjel žena u radu na crno, moguće je da će taj udjel i rasti, jer s nesigurnim gospo­darstvom, poslodavci su manje skloni službeno zapošljavati radnike, osobito ne na neodređeno.

     Pandemija je žene opet gurnula na­trag prema obitelji, a takve su tenden­cije sve vidljivije i u nastupima desnijih stranaka, pa su posljedice po njihov položaj na tržištu rada predvidive.