UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

CRNE BROJKE: Koliko Hrvatska voli svoje stare?

Global Age Watch Index je sofisticirani sustav mjerenja položaja i prava osoba starijih od 60 godina u stotinjak zemalja svijeta, postavljen od strane više međunarodnih organizacija (UN, MOR, Svjetska banka itd.). Godišnje se prikupljaju najnoviji podaci i utvrđuje rangirana lista indeksa.

Za 2013. Hrvatska je postigla 41. mjesto, s tim da su ispred uglavnom sve zapadnoeuropske zemlje, ali i Slovenija (20. mjesto), Češka (25. mjesto), pa čak i Makarska te Albanija. Indeks o položaju starijih osoba u nekoj zemlji izračunava se na temelju pokrivenosti starijih stanovnika mirovinama, po čemu je Hrvatska, kao i sve bivše socijalističke zemlje, visoko na ljestvici. Zatim, uzima se u obzir BDP zemlje, stopa siromaštva starijih osoba koja je kod nas vrlo visoka (pogađa svakog četvrtog!), te relativni standard zaposlenih.

Međutim, netočni su podaci da je kod nas prosječni neto prihod starije osobe čak 70 posto od zaposlene osobe, jer kad se mjeri po udjelu neto mirovine u neto plaći koji iznosi samo 40 posto, posve je jasno da je netko benevolentno i netočno „poboljšao podatke“. Ono što nas spašava u globalnoj matematici je opstojna mre.a društvenih odnosa, povezanosti s obitelji, što utječe takoer na poboljšanu sliku položaja umirovljenika.