UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

RAD UMIROVLJENIKA

Do kada nepravde?

 

     Krajem 2016. godine u Hrvatskoj je radilo oko 2.600 umi­rovljenika, a krajem 2017. njih oko 3.500. Brojka se kra­jem 2018. godine popela na 4.600, a ondaje uslijedila nova mirovinska reforma prema kojoj su od 1. siječnja 2019. godine, uz starosne i prijevremeni umirovljenici dobili mo­gućnost rada do polovice radnog vremena. Tadašnji ministar Pavić predvidio je kako će nove mjere u samo godinu dana dovesti do brojke od oko 20.000 zaposlenih umirovljenika.

     Do skoka broja zaposlenih umirovljenika je došlo, ali ne kolikoje Pavić predvidio. Takoje krajem siječnja 2020. bilo zaposleno njih 12.037, a u veljači je taj broj narastao na re­kordnih 12.524, da bi pojavom korone taj broj osjetno opao. Sljedeći mjesec, u ožujku ih je bilo zaposleno 11.904, dakle 600 umirovljenika je ostalo bez posla. Sindikat umirovljenika je zato u travnju zatražio od Ministarstva rada da omogući i zaposlenim umirovljenicima pravo na potporu u vrijeme ko-

rone, kako bi se očuvala njihova radna mjesta, no to se nije dogodilo.

     Unatoč tomu, u travnjuje broj zaposlenih umirovljenika ipak se malo oporavio i dosegao 12.010, da bi u svibnju taj broj narastao na 12.344 i približio se brojci od prije pande- mije. Udjel zaposlenih umirovljenika u cijeloj populaciji umi­rovljenika je malo veći od jedan posto. Taj bi broj bio i veći kada bi se pravo na rad omogućilo i korisnicima obiteljskih mirovina, kao najsiromašnijoj skupini umirovljenika. Neprav­da je napravljena i korisnicima najnižih mirovina, kojima se u slučaju zaposlenja usteže zakonski utvrđena najniža mirovina te se priznaje samo mirovina određena prema stažu i plaći. Umirovljeničke udruge te Pučka pravobraniteljica već dvije godine traže da se to izmijeni, ali ne nailaze na razumijevanje.

S druge strane, umirovljeni vojnici i policajci imaju dodat­no proširena prava na rad, jer mogu birati hoće li raditi na pola radnog vremena uz isplatu cijele mirovine ili pak na cijelo rad­no vrijeme uz isplatu pola mirovine. Što reći, nego da je riječ o dvostrukim standardima i nepravdi prema primateljima obi­teljske i najniže mirovine. Do kada?