UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

UMIRANJE U DOMOVIMA

Tužbe zbog smrti najmilijih?

 

     Obitelji žrtava covida-19 iz Ber- gama, grada koji se nalazi u sjevernom dijelu Italije naj- pogođenijem koronavirusom, sredi­nom lipnja poduzeli su pravne korake kako bi dobili pravdu i zadovoljštinu za svoje umrle. Riječ je o prvoj akciji te vrste u Italiji, gdje je dosad pande- mija odnijela gotovo 35 tisuća života. Nezadovoljni članovi obitelji prvo su osnovali Facebook grupu koja ima 60 tisuća članova, a nakon toga i udru­gu pod nazivom “Noi Denunceremo” (“Tužit ćemo”).

     I to su upravo učinili, podignuli su 50 pojedinačnih prijava tužiteljstvu u Bergamu u kojima navode što su sve oni i njihovi preminuli članovi obitelji doživjeli, od nedostatka informacija do nedovoljne ili zakašnjele njege. Na toj brojci se neće stati, već se najavlju­je i najmanje još 150 prijava.

Split i Koprivnica, ali ne i Zagreb

     Što se tiče situacije u Hrvatskoj, za­sad se u javnosti nije pojavila nijedna informacija da je itko od obitelji žrta­va pokrenuo tužbu za odgovornost zbog smrti svojih voljenih od korona- virusa. Tu ponajprije mislimo na čla­nove obitelji preminulih iz doma za starije u Koprivnici (12 mrtvih) i Splitu (18 mrtvih), jer oni definitivno mogu podnijeti tužbe jer se širenje virusa u ta dva doma mogao spriječiti.

     U koprivničkom domu zarazu u dom donio je kuhar. Iako je tjedan dana prije potvrde bolesti završio na bolovanju sa simptomima zaraze, nitko njegovo stanje nije povezao s Covidom-19 pa se zaraza dalje širila među korisnicima. Još gora situacija dogodila se u splitskom domu za sta­rije. Tamo je 15 korisnika imalo simp­tome bolesti poput povišene tempe­rature, ali se čekalo čak deset dana na reakciju nadležnih i epidemiologa.

Nitko nije kriv?!

     Nitko nije posumnjao na koronu ci­jelo to vrijeme, a da stvar bude gora šire­nju zaraze pogodovalo je i nepoštivanje

propisa o dozvoljenom broju kreveta u

sobama, pa je tako preveliki broj osoba bio u nedovoljnom razmaku. Sindikat umirovljenika stoga je Općinskom držav­nom odvjetništvu u Splitu kazneno pri­javio ravnatelja split­skog doma Ivana Škaričića, kojeg sma­tramo odgovornim za ovu tragediju, jer da se reagiralo deset dana ranije spasio bi se dio korisnika od obolijevanja i sma­njio broj ljudskih žr­tava.

     No, inspekcije Ministarstva zdrav­stva i Ministarstva demografije, nakon jednoipolmjesečnog odugovlačenja, sredinom lipnja konačno su objavile objedinjeno izvješće svojih inspekci­ja, u kojem navode da nitko nije kriv za tragediju. Time je dakako maknuta sva odgovornost ravnatelja, ali i samih vladajućih koji su nekompetentnog ravnatelja Škaričića, inače diplomi­ranog arheologa, stavili na to mjesto samo zbog toga što je član vladajuće stranke. Svi oni članovi obitelji koji, i ako se odluče tužiti i tražiti odštetu od državnih tijela odgovornih za domove, nažalost, upravo će zbog izvješća inspekcija teško imati uspjeha u sud­skim postupcima.

Igor Knežević