UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
DOMOVI U VLASNIŠTVO ŽUPANIJA?
Podržan prijedlog umirovljeničkih udruga
U Hrvatskoj imamo državne domove umirovljenika, županijske odnosno gradske, privatne i obiteljske domove. Ono što u narodskom govoru smatramo društvenim domovima, zapravo su domovi za koje je temeljem odluke tadašnjeg Ministarstva rada i socijalne skrbi 21. prosinca 2001. godine izvršen prijenos osnivačkih prava nad domovima za starije i nemoćne na jedinice područne (regionalne) samouprave. Prenesene su obveze, ali ne i zgrade.
Ministar je podržao inicijativu
Naime, tom prigodom nije izvršen i prijenos vlasništva nad nekretninama u kojima se obavlja navedena djelatnost socijalnih usluga za starije i nemoćne, već je ono „pripalo" Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. I što sad? Desetljećima se županije i domovi bore kako bi ostvarili vlasnička prava i s osnovu toga mogli renovirati objekte i aplicirati za projekte pri europskim fondovima. No, HZMO je uporno odbijao bilo kakav dogovor tvrdnjom da ne mogu prenijeti vlasništvo bez naknade, inzistirajući čak da bi domovi njima trebali plaćati najamninu!?
Predsjednice umirovljeničkih udruga, Sindikata i Matice umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović i Višnja Fortuna, unatoč ojačanoj pandemiji korone i u uvjetima funkcioniranja tehničke vlade, otišle su 4. lipnja 2020. na sastanak s ministrom rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem, sa zahtjevom da Vlada RH hitno da suglasnost Upravnom vijeću HZMO-a za prijenos vlasništva nad domovima za starije i nemoćne na županije. U međuvremenu je samo izvršen prijenos vlasništva doma u Kninu i to na sam dom, što udruge smatraju izoliranim i necjelovitim rješenjem, jer bi vlasništvo trebalo prenijeti na one koji su preuzeli sufinanciranje obavljanja usluga skrbi za starije. Ministar je pročitao pisanu inicijativu i odmah je podržao, ocijenivši je logičnim potezom. Bravo ministre! To još jedino treba i ostvariti.
Domove su financirali radnici
HZMO na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu 31 nekretninu (objekt) koje koriste ustanove - domovi za starije (i nemoćne) osobe za obavljanje svoje djelatnosti, od čega je samovlasnik 20 objekata. Za sve nekretnine domova za starije i nemoćne osobe krajem 2015. godine izvršena je procjena sveukupne tržišne vrijednosti, koja iznosi 1.738.407.000 kuna.
Treba podsjetiti da je riječ je o nekretninama koje su u vlasništvu ili u suvlasništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koje su stečene sredstvima za stambenu izgradnju nastalim izdvajanjima za tu namjenu za rješavanje stambenih potreba i poboljšanje nužnih uvjeta stanovanja korisnika mirovina i invalida rada. Dakle, domove su financirali radnici, njihovu izgradnju je platio narod.
Nakon izgradnje, ti su objekti dani na korištenje društveno-pravnim osobama koje su se bavile rješavanjem stambenih potreba i smještajem korisnika mirovina i invalida rada. HZMO se nije ponašao kao dobar vlasnik, nije financirao popravke ili snosio bilo kakve druge troškove održavanja, te su praktički vlasničke obveze obavljali osnivači, kojima se pokušava prodati ili iznajmiti njihova imovina na kojoj obavljaju društveno odgovornu zadaću.
Čelnice SUH-a i MUH-a smatraju da je riječ o izuzetno osjetljivom pitanju i potrebi da se domovi zaštite od moguće nekontrolirane privatizacije i prenamjene, da se unaprijede uvjeti za život korisnika i prošire ionako nedostatni kapaciteti postojećih domova. Hoće li ministrovo obećanje biti ostvareno, vidjet ćemo.