UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAD STATISTIKE LAŽU

Hrvati rade sve dulje, a imaju manje staža

     Jesu li starije generacije ulazile u mi­rovinski sustav s premalo godina rad­nog staža, kako kaže čelnik Udruge Lipa Davor Huić, čovjek transparentnih neoliberalnih svjetonazora i branitelj ka­pitalizma. Huić se pritom služi netočnim podacima te kaže kako prosječni radni vijek umirovljenika iznosi samo 30 godina i sedam mjeseci, što, naglašava, „Hrvatsku stavlja daleko od najboljih praksi EU-a".

E, pa, Huiću i svi vi brojni kritičari hr­vatskih umirovljenika, niste u pravu! Ne­točno je da su Hrvati lijeni i da premladi odlaze u mirovinu, već je točno da bi oni rado radili i dulje, kad ih njihovi poslodav­ci često prinudno ne bi slali u mirovinu.

Statistički inženjering bivšeg ministra

      Netočno je i to da je prosječni radni vijek umirovljenika samo 30 godina i se­dam mjeseci, već je to posljedica stati­stičkog inženjeringa bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića koji je člankom 58. Zakona o mirovinskom osiguranju propisao da se od 2014. „ko­risniku prava na mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo, u istoj svoti, prvog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je ko­risnik navršio" dob za starosno umirov­ljenje, za sada još uvijek različito za žene i muškarce.

     Što to znači i zašto je to Mrsić propi­sao? To znači da invalidski umirovljenik, koji inače prosječno ima 22 godine rad­nog staža i samo 61 godinu i 5 mjeseci starosti odjednom iz statističke rubrike invalidskih mirovina prelazi u starosne. Posljedica takvog propisa je da je do 30. lipnja 2020. čak 84.108 invalidskih umi­rovljenika prebačeno u statističku koša­ricu starosnih umirovljenika. Time je pri­vidno u zadnjih šest godina zaustavljen rast radnog staža umirovljenika na vječnih 30 godina. Dobili smo statistički stoj u mjestu, jer se ostvareni dulji rad i porast radnog staža pri odlasku u mirovinu fik­tivno umanjuje.

Manipulacija invalidskim mirovinama

     A zašto je to učinjeno? Naime, u mandatu Kukuriku koalicije Hrvatska je upozorena od strane Europske komisije kako ima preveliki udjel invalidskih umi­rovljenika u ukupnoj umirovljeničkoj po­pulaciji, pa su se u ministarstvu dosjetili kako prevariti Europu, te ujedno ići na ruku hrvatskim neoliberalima. Umjesto da izvrše opsežnu reviziju svih invalidskih mirovina i pročiste sustav, oni su samo propisali da se svi invalidski umirovljenici kad navrše dob za umirovljenje, preba­cuju u starosne umirovljenike.

     I eto kako je to u stvarnosti kad ma- kneš tu skupinu invalida s niskim miro­vinama, malo godina radnog staža i mla­đe dobi. Dobiješ da je „čistih" starosnih umirovljenika točno 701.145 osoba, te da im je prosječni radni staž 32 godine i 10 mjeseci. Što je čak dvije godine i tri mjeseca više nego što to tvrde Huić i slični. Tako da Hrvatska ne zaostaje za europ­skim prosjekom od 35 godina prosječnog staža umirovljenika 4,5 godine, već samo 2,2 godine!

Statistički pokazatelji HZMO-a, kad se pogledaju samo novoumirovljeni u određenoj godini, ukazuju da je doista došlo do nakaradne matematike, jer je

     2014. prosječni starosni umirovljenik koji je te godine otišao u mirovinu imao 34 godine i šest mjeseci radnog staža, dok je prosječni staž starosnih umirovljenika umirovljenih 2020. godine samo 33 go­dine i sedam mjeseci, upravo zato što su u njega uključeni i oni koji su prevedeni iz invalidske u starosnu mirovinu. Tako is­pada da hrvatski umirovljenici rade sve manje!      Zaključak: hrvatski umirovljenici nisu lijeni i pohlepni, ne pokušavaju ukra­sti nezarađene mirovine, već ih političke kuhinje prikazuju kako im puhne, radi lijepog lica prema Europi.

Podcijenjene obiteljske mirovine

     No, u HZMO-u nam nisu mogli po­moći riješiti enigmu o stvarnom rad­nom stažu obiteljskih umirovljenika, jer se takve statistike ne vode. Naime, mi tvrdimo da je potrebno na drugačiji način izračunavati stvarnu vrijednost obiteljske mirovine, i to temeljenu na zajedničkom radnom stažu, umjesto što je evidentira samo prema stažu onoga koji je preminuo. Obiteljskih umirovlje­nika ima oko 218.956 i 93 posto su žene, a prosječna mirovina je 2.063 kune.

     Prosječni radni staž obiteljskog umi­rovljenika je 28 godina i četiri mjeseca, pa s time podijelimo prosječnu mirovinu, dobijemo vrijednost godine staža obi­teljskog umirovljenika od 72,9 kuna. No, kad bismo to dijelili sa stvarnim ostva­renim radnim stažem preživjelog i pre­minulog partnera, vrijednost obiteljske mirovine bila bi stravično podcijenjena. Ako je supruga odradila 30 godina staža, ali joj je ipak isplativije uzeti 70 posto mirovine preminulog partnera koji je odradio 40 godina radnog staža, onda je to zbirno 70 godina radnog staža! Kad podijelimo prosječnu obiteljsku mirovi­nu za toliko godina, jedna godina sta­ža vrijedi samo 29,5 kuna. Jad i bijeda! Sramota!

     Statističari evidentiraju obilježje dobi preživjelog partnera, a staž preminuloga, što je apsolutno neprihvatljivo. I u tome se krije i glavni matematički argument za uvođenje novog modela obiteljske mirovine po kojem bi se moglo, povrh vlastite mirovine, nasljeđivati i dio mi­rovine preminulog partnera.

     U statistikama ima pravde i neprav­de, a najviše politike. Zato trebamo biti vrlo obzirni kad cijelu jednu generaciju umirovljenika proglašavamo ljenčinama i lopovima. Oni to nisu.

Jasna A. Petrović