UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

UMIROVLJENIČKI LIDERI BEZ POVJERENJA

SILVANO HRELJA

Ništa bez fotelje

     Silvano Hrelja, predsjednik je Hrvatske stranke umirov­ljenika od 2008. godine, a saborski je zastupnik za umirov­ljenike od 2003., od svoje 45. godine, a da nikad u životu nije bio umirovljenik. Hrelju je tada kandidirao Sindikat umirovljenika Hrvatske i financirao mu kampanju. Rođen je u selu Hreljani u Istri 14.3.1958., a od 2008. je na dužnosti predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika.

     U Zagrebu je završio srednju elektrotehničku školu 1977., a kasnije, kao stipendist Uljanika, 1988. završava i Višu tehničku školu za sigurnost pri radu i zaštitu od požara te se zapošljava kao referent sigurnosti i zaštite na radu u Uljaniku, gdje gradi sindikalnu karijeru.

     Na zadnjim je parlamentarnim izborima u svojoj 8. jedi­nici Hrelja osvojio 2.395 preferencijalnih glasova, odnosno 3,48 posto svih glasova koje je osvojila tamošnja lista RE- START koalicije, ali lukavim predizbornim pregovorima sa SDP-om uspijeva po sedmi put osigurati poželjnu fotelju s plaćom od oko 18.000 kuna mjesečno.

 

MILIVOJ ŠPIKA

„Svestrani" desni umirovljenik

     Milivoj Špika je rođen 4. travnja 1959. u Trogiru te je završio Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu i postao pro­fesor tjelesne i zdravstvene kulture. Među inim, bio je dogradonačelnik Trogira, a onda se navodno preselio u Zagreb na poziv Bandića gdje je radio kao tajnik ureda ravnatelja u Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke žu­panije, a sada kao pomoćnik glavnog tajnika za sportske programe Sportskog Saveza grada Zagreba.

S BUZ-om je s liste HDZ-a izabran u Sabor 2015. godine na samo deset mjeseci, gdje je ubrzo prešao u klub BM 365 - Stranka rada i solidarnosti.

     Inače, Blok umirovljenici zajedno je osnovan 2010. godine, a sada je izašao na izbore samostalno, a i u svo­joj (prvoj) izbornoj jedinici izborio „čak" 70 glasova. Nije ušao u Sabor već bi prije mogao ući u Rip Kirbyev „Vjero­vali ili ne".

 

LAZAR GRUJIĆ

Invalid pod sumnjom

     Lazar Grujić je diplomirani ekonomist iz Orešja (Sveta Ne­djelja), rođen je 12. rujna 1947. u Rumi u Srbiji. Radnu karijeru je okončao kao direktor Gajić GRADNJE d.o.o. Zagreb. Danas je predsjednik Stranke umirovljenika, koji je više puta bio kandi­dat za parlament, npr. na listi SDP-a, te HSU-a, ali neuspješno.

Od 1993. je, od svoje 46. godine, u invalidskoj mirovini po rješenju koje je potpisao dr. Drago Rubala, pravomoćno osu­đen za prodavanje lažnih mirovina. Rubala je Grujiću potpisao da je „100-postotni invalid zbog depresije, problema s cirkula­cijom, kralježnicom i kukovima". S osnove tjelesnog oštećenja Grujiću je utvrđeno 70 posto, a mirovina mu iznosi više od se­dam tisuća kuna.

     Stranka SU je registrirana 2000. godine, a na zadnjim izbo­rima je prvo dobila mjesto na listi Restart koalicije, a Grujić je nazivan „Berinim penzićem". Kako ga je Hreljin pristup Restar- tu odgurao u stranu, Grujić je otišao u koaliciju sa Škorinim Domoljubnim pokretom, gdje je u sedmoj jedinici osvojio samo 135 glasova. Nije osvojio mjesto u Saboru.