UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

RAK NA POKLON        

Smrtonosno pasivno pušenje

 

     Rezultati najnovijih ispitivanja ukazuju da je pasivno pušenje štetnije nego što je itko mogao zamisliti. Analizom 24 istraživačka projekta u osam zemalja znanstvenici su ustanovili da pasivno pušenje cigareta spada u prvu grupu karcinogena - tvari koja nedvojbeno uzrokuje rak. Tisuće nepušača umire od raka pluća svake godine i još mnogi drugi (dobar dio njih su djeca) pate od bolesti, koje većina od nas ne bi nikad povezala s pu­šenjem.

     Rezultati istraživanja udisanja cigaretnog dima iz okoline pokazuju njegovu povezanost sa srčanim obo­ljenjima, rakom grlića maternice i rakom sinusa. To nije mali problem. Svakog dana milijuni ljudi zapale cigarete unutar ureda, trgovina, tvornica, škola, domova, pa čak i u bolnicama, prisiljavajući druge u tim istim prostorijama da udišu njihov dim.

     Dim duhana sadrži nevidljive čestice. Te smrtonosne čestice sadrže najmanje 4.000 kemijskih spojeva, od kojih su 43 poznati karcinogeni. Nepušači udišu dvije različite vrste dima pušača. Prvi je onaj koji dolazi iz pluća, a drugi je onaj koji se stvara od izgarajućeg vrha cigarete. Taj se dim smatra opasnijim za pušače od onog prvog. On se stvara tokom čitavog vremena dok je cigareta upaljena, a osim toga njegovi toksični sastojci ostaju u prostoriji gdje se pušilo još satima. Jedni od otrovnih agensa koji se nalaze u tom dimu su     ugljični monoksid (plin koji se nalazi u ispuhu automobila i kojeg ljudi upotrebljavaju za samoubojstvo) te nikotin - smrtonosni insekticid itd.

      Svi mi nepušači udišemo cigaretni dim, dakle i niko­tin, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. Svaki pušač u našoj blizini trebao bi nas učtivo zapitati: “Imate li što protiv ako bih zapalio?". Temeljeno na najnovijim istraži­vanjima, primjerenije bi moglo biti pitanje: “Imate li što protiv da vam dam rak?". Ventilacijski sustavi u najrazličitijim javnim mjestima, bolnicama, uredima, školama itd., mogu odnijeti štetne čestice iz cigaretnog dima daleko od mjesta izvora, čak do prostora gdje nitko ne puši.

     Koliko god bilo teško za odrasle da se zaštite od ciga­retnog dima iz okoline, za djecu je to gotovo nemoguće. Milijuni djece mlađe od pet godina žive u stanovima s barem jednim pušačem, gdje udišu dim većim dijelom dana. Njihov nezreli dišni i imunološki sustav nije sposo­ban obraniti se od štetnih plinova.     Posljedice toga mogu biti bronhitis, upala pluća, upala grkljana, infekcije sred­njeg uha, kronični kašalj i astma. Osim toga, takva djeca imaju više nego dvostruku vjerojatnost da će oboljeti od raka pluća u odrasloj dobi, nego ona djeca koja žive u sredini bez cigaretnog dima.

     Što se tiče utjecaja na pušače, puno se može učiniti i osobnim angažmanom. Ako sjedite uz nekoga tko puši, uljudno ga zamolite da prestane pušiti, jer se od dima cigarete osjećate loše. Pristojan pušač obično ugasi ciga­retu. To ohrabruje i druge nepušače da postupe na isti način.

dr. Ivo Belan