UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

„UMREŽAVANJE PRAVDE"

ZAGREB: Održana prva radionica

 

     U prostorijama središnjice SUH-a 3. lipnja održana je prva od četiri radionice u okviru projekta „Umrežavanje pravde za starije osobe" koju su pravni savjetnici Sindikata umirovljenika Hrvatske održali u suradnji s Ministarstvom za demografi­ju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Tema radionice bili su ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, koju su izložili pravnici Anto Kuprešak i Sunčica Polovina Jurca.

     Tridesetak okupljenih tako je na početku radionice odmah upozoreno da ugovori o uzdržavanju budu njihova zadnja opcija, odnosno da prvo ispitaju sve druge sigurnije oblike organiziranja vlastite starosti. Prije nego što se na bilo što obvežu ili potpišu bilo koji ugovor, sudionicima je poručeno da se dobro informiraju o mogućim po­sljedicama tog pravnog posla.      U Hrvatskoj se razvila prava industrija lešinarstva, te ugovore o dosmrtnom i doživotnom uz­državanju osim obitelji i susjeda, nude i pojedinci povezani sa zdravstvenim, soci­jalnim i pravnim sektorom, kao i domovi umirovljenika i udomitelji.

     Kuprešak je napomenuo kako SUH pre­poručuje da se nikad ne potpisuje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer imovina odmah po potpisivanju postaje vlasništvo uzdr- žavatelja, dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju uzdržavatelj stječe imovinu u trenutku smrti uzdržavane osobe. Nažalost, tek sedam posto starijih prepoznaje razliku između ta dva tipa ugovora.

     Okupljenima je Jurca prezentirala i če­tiri slučaja u kojima su potpisnici ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju prevareni i ostali bez imovine. Zbog toga se SUH već godinama zalaže za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i za detaljnije uređenje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kuprešak je objasnio i kako postoji bolja alternativa ovim ugovorima, a to je ugovor o kupoprodaji i darovanju, gdje se može ugraditi odredba o pravu doživotnog uživanja i plodouživanja na cijeloj nekretnini ili jednom dijelu nekretnine.

      Jednu sudionicu radionice zanimalo je može li sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ako je suvlasnica kuće u jednoj trećini dijela. Odgovoreno joj je da može, ako se davatelj uzdržavanja složi da će pri­hvatiti trećinu dijela kuće, a uz to ostali suvlasnici moraju dati suglasnost. Na kraju je svima okupljenima poručeno da potraže stručnu pravnu pomoć prije raspolaganja imovinom, ako su u mogućnosti da anga­žiraju odvjetnika, a ako su lošijeg imovnog stanja da potraže besplatnu pravnu pomoć.

I.K.