UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

„UMREŽAVANJE PRAVDE"

ZAGREB: Održana prva radionica

 

     U prostorijama središnjice SUH-a 3. lipnja održana je prva od četiri radionice u okviru projekta „Umrežavanje pravde za starije osobe" koju su pravni savjetnici Sindikata umirovljenika Hrvatske održali u suradnji s Ministarstvom za demografi­ju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Tema radionice bili su ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, koju su izložili pravnici Anto Kuprešak i Sunčica Polovina Jurca.

     Tridesetak okupljenih tako je na početku radionice odmah upozoreno da ugovori o uzdržavanju budu njihova zadnja opcija, odnosno da prvo ispitaju sve druge sigurnije oblike organiziranja vlastite starosti. Prije nego što se na bilo što obvežu ili potpišu bilo koji ugovor, sudionicima je poručeno da se dobro informiraju o mogućim po­sljedicama tog pravnog posla.      U Hrvatskoj se razvila prava industrija lešinarstva, te ugovore o dosmrtnom i doživotnom uz­državanju osim obitelji i susjeda, nude i pojedinci povezani sa zdravstvenim, soci­jalnim i pravnim sektorom, kao i domovi umirovljenika i udomitelji.

     Kuprešak je napomenuo kako SUH pre­poručuje da se nikad ne potpisuje ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer imovina odmah po potpisivanju postaje vlasništvo uzdr- žavatelja, dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju uzdržavatelj stječe imovinu u trenutku smrti uzdržavane osobe. Nažalost, tek sedam posto starijih prepoznaje razliku između ta dva tipa ugovora.

     Okupljenima je Jurca prezentirala i če­tiri slučaja u kojima su potpisnici ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju prevareni i ostali bez imovine. Zbog toga se SUH već godinama zalaže za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i za detaljnije uređenje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kuprešak je objasnio i kako postoji bolja alternativa ovim ugovorima, a to je ugovor o kupoprodaji i darovanju, gdje se može ugraditi odredba o pravu doživotnog uživanja i plodouživanja na cijeloj nekretnini ili jednom dijelu nekretnine.

      Jednu sudionicu radionice zanimalo je može li sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ako je suvlasnica kuće u jednoj trećini dijela. Odgovoreno joj je da može, ako se davatelj uzdržavanja složi da će pri­hvatiti trećinu dijela kuće, a uz to ostali suvlasnici moraju dati suglasnost. Na kraju je svima okupljenima poručeno da potraže stručnu pravnu pomoć prije raspolaganja imovinom, ako su u mogućnosti da anga­žiraju odvjetnika, a ako su lošijeg imovnog stanja da potraže besplatnu pravnu pomoć.

I.K.